REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1755/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VG Čistoća d.o.o., OIB:23915011506, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 45, Velika Gorica, kojeg zastupa punomoćnik Vilko Kos, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kos & partneri u Zagrebu, i umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d.,OIB:22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu umješača na strani tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-8/2025-3 od 6. veljače 2025., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Požegi poslovni broj Pr-70/2020-44 od 8. studenoga 2024., u sjednici održanoj 26. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog umješača na strani tuženika za dopuštenje revizije u odnosu postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog umješača na strani tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Umješač na strani tuženika je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž R-8/2025-3 od 6. veljače 2025., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-70/2020-44 od 8. studenoga 2024. pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. U prijedlogu je naznačio sedam pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, kao i prigovor o povredi prava na pravično suđenje, pristup sudu kao i pravo na obrazloženu sudsku odluku i jednakost oružja koja su zajamčena odredbama Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst - dalje: Ustav) i odredbama Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Razmatrajući prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće revizijskog suda ocijenilo je da sva postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.1. Kroz prva dva procesno pravna pitanja predlagatelj preispituje je li počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka, ali na temelju svoje ocjene dokaza i utvrđenja koja su suprotna utvrđenjima sudova u pobijanim odlukama, stoga o odgovoru na tako postavljena pitanja ne može ovisiti ishod ovog spora.
3.2. Nadalje, i treće materijalno pravno pitanje kojim propituje jesu li ispunjeni uvjeti za oslobođenje poslodavca od objektivne odgovornosti za štetu nastalu radniku polazi od pogrešne pretpostavke da je šteta nastala radnjom treće osobe koju poslodavac nije mogao predvidjeti niti otkloniti, što je suprotno utvrđenjima iz pobijane presude da napad na tužitelja nije posljedica radnji treće osobe koja bi bila neovisna od karaktera poslova koje je obavljao tužitelj, već je upravo u vezi s tim poslovima. Stoga ni o navedenom pitanju ne može ovisiti ishod ovog spora.
3.3. Za četvrto, peto i šesto postavljeno pitanje (koje je u prijedlogu ponovno naznačeno pod 1.,2.i 3.) kojima predlagatelj preispituje visinu odmjerenih troškova parničnog postupka tužitelju, nije naveo adekvatne razloge važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP zbog kojih smatra da bi ono bilo važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, sam navod da revizijski sud nije zauzeo pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima ne daje razlog važnosti istima, jer uz pitanja je u toj situaciji trebao navesti određene (konkretne) odluke određenih (konkretnih) drugostupanjskih sudova koje bi bile utemeljene na različitim pravnim shvaćanjima povodom naznačenih pravnih pitanja.
3.4. Sedmim postavljenim pitanjem (koje je u prijedlogu naznačeno pod 4.) predlagatelj preispituje odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da je opterećena apsolutno bitnom povredom parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP, ali polazeći od pogrešne pretpostavke da tuženik i umješač na strani tuženika nisu osporavali odgovornost od strane tuženika jer nisu osporavali da je tužitelj u spornom događaju ozljeđen, pa nije bilo potrebe za provođenjem medicinskog vještačenja. Naime iz pobijane odluke proizlazi da su se tuženik i umješač na strani tuženika kroz cijeli postupak protivili svojoj odgovornosti za nastalu štetu, osporavajući osnov tužbenog zahtjeva.
4. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pravna pitanja valjalo je prijedlog odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
5. Nadalje, razmatrajući prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, prema ocjeni ovog suda predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
6. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze, odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
7. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku i njegovom umješaču bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode umješača na strani tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik, nije imao pravično suđenje.
9. Nadalje i prigovor o povredi prava na pristup sudu istaknut je samo paušalno te predlagatelj ne ukazuje koju su to odredbu sudovi primijenili pretjerano formalistički ili na način koji bi bio nerazmjeran navedenom legitimnom cilju odnosno koji bi ugrozio samu bit tužiteljeva prava na pristup sudu. Odluke nižih sudova utemeljene su na odredbi odredbi članka 111. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR). Ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima niži sudovi primijenili navedenu odredbu pretjerano formalistički ili na način koji bi bio nerazmjeran navedenom legitimnom cilju odnosno koji bi ugrozio samu bit prava na pristup sudu.
10. Slijedom navedenog, budući da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je prijedlog u tom dijelu odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 26. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
