Poslovni broj: Usž-2498/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Gordane Marušić – Babić , predsjednice vijeća , Snježane Horvat – Paliska i dr. sc. Sanje Otočan , članica vijeća , te više sudske savjetnice Glorjane Čičak , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice MEiz [adresa], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri , odvjetnik u Zagrebu , Kordunska 1 , protiv tuženika Grada Zagreba , Gradonačelnika , Zagreb , Trg Stjepana Radića 1 , radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-1804/2024-9 od 25. ožujka 2025. , na sjednici vijeća održanom 26. studenog 2025.

pretpostavljam da je

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-1804/2024-9 od 25. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Grada Zagreba , Gradonačelnika , KLASA: UP/II-551- 06/23-14/959 , URBROJ: 251-02-01/001-24-6 od 8. veljače 2024. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 8. veljače 2024. odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba , Gradskog ureda za socijalnu zaštitu , zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku , Odjel za demografski razvoj , Odsjeka za pronatalitetnu politiku , KLASA: UP/I-551- 06/22-013/849 , URBROJ: 251-09-22-1/003-23-7 od 18. prosinca 2023. kao neosnovan, te zahtjev za naknadu troška.

3. Tužiteljica žalbom pobija prvostupanjsku presudu te navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje u sporu i posljedično navedenome pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitnu povredu odredba upravnog spora iz članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima,( „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ističe da Zakonom o upravnom postupku („Narodne novine”, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) nije propisano da bi pravni lijek protiv prvostupanjskog rješenja kojim se odbacuje zahtjev za obnovom postupka bio prigovor, iz kojeg razloga gradonačelnik o tom pravnom lijeku i ne može odlučivati. Smatra da se ne primjenjuje odredba članka 10. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba”, 25/22. – dalje: Odluka/22). Navodi da se razlozi za obnovu i prigovor te konačno tužbu nalaze u podnescima, a ne u obrazloženju pobijanih rješenja pa je pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja kojim u cijelosti prihvaća prvostupanjsko i drugostupanjsko pobijano rješenje kao pravilno i utemeljeno na odredbi članka 126. stavaka 1. i 2. ZUP-a. Nadalje, navodi da nije mogla znati da su službene osobe javnopravnog tijela neovlašteno potpisale akt, niti ista može znati kao neuka osoba, tko treba potpisati, kako treba potpisati i tomu slično upravni akt, već je isto očito mogla spoznati na način kako je to i rekla u tužbi, i htjela predloženim dokazima (njezinim saslušanjem) dokazati u sporu, a koje je sud nezakonito i kršeći ZUS odbio izvesti, naročito stoga što ni u upravnom postupku nije proveden ispitni postupak na ove odlučne okolnosti. Smatra da joj je povrijeđeno pravo na jednakost oružja i pravo na pravično suđenje. Poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetima Zhang protiv Ukrajine, br. 6970/15, § 60., presuda od 13. studenoga 2018.; T.G. protiv Hrvatske, br. 39701/14, § 50., presuda od 11. srpnja 2017.; i Letinčić protiv Hrvatske, br. 7183/11, § 48., presuda od 3. svibnja 2016.). Smatra da je tijelo prvog stupnja dalo pogrešnu uputu o pravnom lijeku pa je tužbu valjalo odbaciti, a nju uputiti na zakoniti i pravilan put pravnih lijekova. Smatra i da je trebalo dosudi troškove kako je to zatražila, u upravnom postupku i u upravnom sporu.

Traži i troškove žalbenog postupka.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Pobijana presuda donesena na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku te je sud utvrdio da je pobijanim rješenjem tuženika od 8. veljače 2024. odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 18. prosinca 2023. Ovim rješenjem odbačen je prijedlog tužiteljice za obnovu postupka okončanog prvostupanjskim rješenjem od 22. ožujka 2023., kojim je zamijenjeno prvostupanjsko rješenje od 7. studenoga 2016., pozivom na članak 126. stavak 1. i 2. ZUP-a, s obrazloženjem da podnositeljica nije učinila vjerojatnim postojanje razloga za obnovu postupka te je odbijen zahtjev za naknadu troška pozivom na odredbu članka 161. ZUP-a.

8. Prijedlog za obnovu upravnog postupka podnesen je zbog razloga iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZUP-a. Prema odredbama ZUP-a, takav zahtjev stranka može podnijeti u objektivnom roku od tri godine od dostave rješenja stranci (članak 123. stavak 1. ZUP-a), odnosno u subjektivnom roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove (članak 123. stavak 3. ZUP-a). U prijedlogu za obnovu postupka stranka je dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku (članak 124. stavak 2. ZUP-a).

9. Kako tužiteljica nije u prijedlogu za obnovu od 28. rujna 2023. učinila vjerojatnim da je prijedlog za obnovu podnijela u roku od 30 dana od dana saznanja za postojanje razloga obnove (navodi samo da je za razloge saznala iz javnog nastupa odvjetnika odnosno sa objava na društvenim mrežama stranice Udruge hrvatska mati) te postojanje razloga za obnovu (da je rješenje od 23. ožujka 2023. donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje odnosno potpisala neovlaštena osoba), time što je odbačen prijedlog za obnovu nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, a sud prvog stupnja pravilno je rješenje tuženika ocijenio zakonitim i odbio tužbeni zahtjev.

10. Nije počinjena bitna povreda odredaba upravnog spora jer sud prvog stupnja nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, s obzirom na to da se činjenica pravodobnosti prijedloga za obnovu upravnog postupka ne dokazuje saslušanjem stranke, budući da postupanje u zakonom propisanom prekluzivnom roku mora biti objektivno provjerljivo već u samom prijedlogu.

11. S obzirom na to da je prvostupanjsko javnopravno tijelo dalo dovoljno, na zakonu i činjenicama utemeljeno obrazloženje za odbacivanje prijedloga za obnovu postupka, koje obrazloženje je tuženik u cijelosti prihvatio, a sud prvog stupnja ocijenio zakonitim, ni ovaj Sud ne nalazi da je povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

12. Obnova kao institut upravnog postupka i izvanredni pravni lijek reguliran je općim procesnim zakonom, ZUP-om. Međutim, s obzirom na to da se radi o upravnoj stvari iz oblasti mjera socijalne politike Grada Zagreba koje su propisane općim aktom (Odluka/22) to se u konkretnoj upravnoj stvari primjenjuju i odredbe tog općeg akta, napose članak 10. Odluke/22. Ovim člankom propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela.

13. Treba reći da je odredba članka 10. navedene Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen. Stoga prigovori tužiteljice o nadležnosti tuženika da odluči o prigovoru protiv rješenja prvog stupanja od 8. veljače 2024. te pogrešnoj uputi o pravnom lijeku nisu osnovani.

14. Tužiteljica neosnovano smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis, budući da je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen Gradonačelnik Grada Zagreba koji je isto i potpisao.

15. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici , samo po sebi nema za posljedicu povrede načela pravičnog suđenja (načelo jednakosti oružja), a na koje tužiteljica upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati ​​dokaze, usljed čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pri tome se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojim dokazima na način da se niti jedna od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Iz navedenih razloga pod točkom obrazloženja ove presude, ovaj Sud smatra da je sud prvog stupanja, time što nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice nije potvrdio ustavne ni konvencijske odredbe o jednakosti oružja i prava na pristup sudu te stoga ni presude na koje se tužiteljica poziva nisu primjenjive u konkretnom slučaju jer se radi o drugačijoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

16. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

17. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na članak 135. stavku 1. ZUS-a , odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) donesena je na temelju članka 147. stavke 1. ZUS-a .

U Zagrebu 26. studenog 2025.

Predsjednica vijeća :

Gordana Marušić – Babić