REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4871/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-356/2024-2 od 16. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3403/2022-16 od 15. veljače 2024., na sjednici održanoj 26. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-356/2024-2 od 16. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3403/2022-16 od 15. veljače 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Nadalje, tuženik još navodi da mu je tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. toč. 1. Konvencije.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu sa odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima u odnosu na koje pobijana odluka ne odstupa od prakse ovog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda.
5. Prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je pobijana odluka u skladu s izraženim stajalištem ovoga suda sa sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20-2 od 30. siječnja 2020. Drugo postavljeno pravno pitanje, kojim se problematizira početak tijeka zakonskih zateznih kamata, također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je utvrđeno da je tuženik bio nesavjesni stjecatelj, a odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 153/23 - dalje: ZOO) jasno je propisano da je tuženik u obvezi isplatiti zakonske zatezne kamate od dana stjecanja.
5.1. U odnosu na četvrto i peto postavljeno pravno pitanje, nižestupanjski sudovi svoje odluke temelje na utvrđenju da se radilo o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da tuženik nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita, a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u korist tuženika. Time je pobijana odluka u skladu s praksom ovoga suda izraženog u odlukama Rev-673/2023, Rev-715/2024 i dr. Slijedom navedenoga ni ta pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, dok u odnosu na treće postavljeno pitanje tuženik nije jasno naznačio razloge njegove važnosti.
6. Slijedom navedenoga, u odnosu na postavljena pitanja valjalo je prijedlog tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a i odlučiti kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.
7. Nadalje, tuženik nije učinio niti vjerojatnim da su mu u tijeku postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, tvrdnje tuženika o povredi prava na pravično suđenje tuženik u konkretnom slučaju obrazlaže tek svojim viđenjem odgovora na naznačena pravna pitanja odnosno neosnovanim shvaćanjem da su ta pitanja važna, jer da je u vezi, kako sa postupovnopravnim tako i materijalnopravnim pitanjima, drugostupanjski sud zauzeo pogrešna shvaćanja.
8. Slijedom navedenoga, valjalo je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a odnosno u pogledu pozivanja na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovoga rješenja.
Zagreb, 26. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
