REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2566/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać – Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog operatora tržišta energije d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 75801633608, zastupanog po punomoćnici Mili Mikecin Mišetić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Čoliću, odvjetniku u Rijeci, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o prijedlogu i dopuni prijedloga tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž – 797/2023-3 od 13. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P - 130/2022 od 28. srpnja 2023., u sjednici održanoj 26. studenog 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog i dopuna prijedloga za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog i dopuna prijedloga za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž – 797/2023-3 od 13. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P - 130/2022 od 28. srpnja 2023.
2. Na prijedlog i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog i dopuna prijedloga sadrže i što je uz njih dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Naime, pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: - „…Ocjenjujući nameće li tražena mjera (obveza povrata stečenog bez osnove), unatoč prikladnosti i nužnosti, prekomjeran teret tuženiku, sud je pravilno ocijenio je da su i ovi prigovori tuženika neosnovani. Naime, tuženik je znao da je odbio ponudu za sklapanje novog ugovora o radu kojeg mu je tužitelj ponudio, sam je zatražio i suglasio se s isplatom otpremnine, znao je da je tužitelj donio odluku kojim mu određuje isplatu otpremnine u visini od 6 prosječnih bruto plaća te je tu isplatu nesporno i primio, prema tome, znao je da je njegov radni odnos kod tužitelja prestao te da primitkom otpremnine tužitelj prema njemu nema nikakvih drugih obveza, sukladno članku 18. stavku 2. Ugovora o pravima i obvezama. Međutim, tužitelj je unatoč toga pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pokrenuo i vodio parnični postupak u kojem je tražio utvrđenje da je nedopušten otkaz Ugovora o pravima i obvezama člana uprave i da mu radni odnos nije prestao, zahtijevao je sudski raskid radnog odnosa s danom zaključenja glavne rasprave kao i isplatu iznosa na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza, bruto plaća sa zateznim kamatama te parničnog troška…“, te - da prvostupanjski sud „…svojom odlukom nije povrijedio načelo pravne sigurnosti iz čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (…), kao i pravo tuženika na mirno uživanje vlasništva iz čl.1. Protokola I. uz Konvenciju…“. U tom smislu materijalnopravna pitanja kako ih je u svom prijedlogu i dopuni prijedloga naznačio tuženik ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja u razloga na kojima se temelji pobijana odluka, te se u određenom dijelu odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Postupovnopravna pitanja, s obzirom na razloge i zauzeta pravna shvaćanja na kojima se pobijana odluka temelji, u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kako ih je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a koja bi omogućila ovom sudu da odgovorom na njih osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu. Posebno u odnosu na pitanja koja se odnose na troškove postupka, a kojim pitanjima tuženik problematizira primjenu pravnih shvaćanja iznesenih u odlukama Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev broj 72152 te od 18. srpnja 2013. Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 na ovaj predmet, valja odgovoriti da obvezivanje stranke na naknadu troškova postupka prema načelu „gubitnik plaća“ ima zakonsku osnovu u čl. 154. st. 1. ZPP-a, a načelo „gubitnik plaća“ ima legitimni cilj - odvratiti potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva pred sudovima. Tek iznimno, može doći do nerazmjernog ograničenja konvencijskog prava, ako stranka iz opravdanog razloga nije mogla predvidjeti neuspjeh u sporu, a što se shodno prethodno naznačenim razlozima na kojima se pobijana odluka temelji ne može primijeniti na konkretan predmet. U odnosu na naznačena postupovnopravna i materijalnopravna pitanja treba reći da se pod pravnim pitanjima u smislu odredbi čl. 385.a ZPP-a ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni. Dakako, to pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija (važno za odluku u sporu), kako je to navedeno u odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu i dopuni prijedloga za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik uz njih dostavio u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevu, prijedlozima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 26. studenog 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
