REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3802/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Benčiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-690/2025-2 od 25. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-267/2024-10 od 28. studenoga 2024., na sjednici održanoj 26. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-690/2025-2 od 25. ožujka 2025., zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
1. Je li sud pravilno primijenio Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na utvrđenje da nije valjana pisana oporuka pred svjedocima koju ostavitelj, koji je inače za života znao i mogao čitati i pisati, a u trenutku oporučivanja je mogao pisati uz disgrafiju, nije vlastoručno potpisao već je na nju pred dva istodobno nazočna svjedoka stavio dva otiska svojega prsta?
2. Je li sud pravilno primijenio Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništavom odredbe pisane oporuke pred svjedocima kojom ostavitelj imenuje za svojega nasljednika nećaka (srodnika u trećem stupnju pobočne loze) od osobe koja je oporuku sačinila?
3. Da li je pravno valjana pisana oporuka pred svjedocima koju je oporučitelj, koji je znao i mogao pisati i čitati, sastavio tako što je za tu ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjavio pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisao na način da je umjesto vlastoručnog potpisa na istu stavio svoj otisak prsta?
4. Da li su ništave oporučne odredbe kojima se nešto ostavlja srodniku osobe koja je oporuku sastavila ili se članak 36. Zakona o nasljeđivanju koji propisuje ništetnost oporučnih odredaba odnosi samo na srodnike svjedoka pisane oporuke pred svjedocima, a ne i na srodnike osobe koja je takvu oporuku sastavila?
5. Da li zainteresirana osoba koji smatra da oporuka ima nedostatke u obliku, mora zahtijevati poništaj oporuke kondemnatornim tužbenim zahtjevom ili može tražiti deklaratornu sudsku zaštitu u vidu utvrđenja da oporuka nije valjana?“
1.2. Obrazlažući prijedlog za dopuštenje revizije, tuženik navodi da pravno shvaćanje osporene drugostupanjske presude nije podudarno shvaćanjima iz revizijskih odluka poslovni broj Rev-x- 818/13 od 26. ožujka 2014., Rev-3022/15 od 13. prosinca 2017. i Rev – 2447/2016-3 od 1. rujna 2021., zbog čega smatra potrebnom intervenciju revizijskog suda radi ujednačavanja sudske prakse.
1.3. Tuženik ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nevaljanosti oporuke pokojnog RČ sastavljene 16. siječnja 2024., proglašene 13. ožujka 2024., zbog nedostatka u obliku predmetne oporuke propisanog čl. 31. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN), te zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe predmetne oporuke kojom pokojni RČ svojim nasljednikom imenuje tuženika iz razloga propisanog čl. 36. ZN, odnosno iz razloga što su tuženik i ŽČ, osoba koja je sastavila predmetnu oporuku, srodnici u trećem stupnju pobočne loze.
4. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, u prijedlogu su naznačena pravna pitanja koje tuženik smatra da su važna pitanja za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a u bitnom se svode na opširno preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba ZPP te materijalnopravnih odredaba prilikom donošenja odluke u okolnostima slučaja ovog konkretnog predmeta. No tuženik, osim paušalne tvrdnje da su pitanja važna radi osiguranja jednakosti sviju pred zakonom, nije konkretno iznio sadržajne razloge zbog kojih bi odgovor na navedena pitanja bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse. U ovom predmetu je naime utvrđeno da oporuka pokojnog RČ od 16. siječnja 2024. ne sadrži njegov vlastoručni potpis, već isključivo otiske prstiju, slijedom čega predmetna oporuka nije sastavljena u obliku propisanom čl. 31. ZN, pa je zbog toga utvrđeno da takva oporuka nije valjana. Utvrđeno je i da je oporuku pokojnog RČ pisala ŽČ, koja je tuženikova teta, odnosno isti su srodnici u trećem stupnju pobočne loze, a slijedom čega je u smislu čl. 36. ZN ništava oporučna odredba kojom pokojni RČ svojim nasljednikom imenuje tuženika. Imajući na umu odlučne činjenice i zaključke na kojima se temelji pobijana odluka u ovoj pravnoj stvari proizlazi da odluke na koje se tuženik poziva u odnosu na pojedina postavljena pitanja ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.
6. U vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17, dalje: Ustav RH), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. -proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02., 1/06. i 13/17. - dalje: EKLJP) i u njemu sadržanog prava na zabranu proizvoljnosti (arbitrarnosti), ovaj sud ocjenjuje da je osporavana odluka dostatno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Sadržaj tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle, na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim situacijama (koja ovdje nije slučaj).
7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnog pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 26. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
