REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3074/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆO OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s boravištem u [adresa], koju zastupa punomoćnica Slađana Panić, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika EO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa] i [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Alma Kulenović, odvjetnica u Puli, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta MO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa posebni skrbnik GO iz Centra za posebno skrbništvo Virovitica - Podružnica Virovitica, Virovitica, Trg Ljudevita Patačića 1 i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Daruvar, Daruvar, Nikole Tesle 1/a i Područnog ureda Pula-Pola, Pula-Pola, Sergijevaca 2, Pula, OIB 52966791065, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi i određivanja privremene mjere, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Gž Ob-13/2025-3 od 5. ožujka 2025. kojima su potvrđene presuda i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-150/2024-55 od 7. siječnja 2025., na sjednici održanoj 26. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Gž Ob-13/2025-3 od 5. ožujka 2025. kojima su potvrđene presuda i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-150/2024-55 od 7. siječnja 2025., postavljajući četiri pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. Onemogućava li sud stranku u raspravljanju pred sudom, ukoliko koristi nalaz i mišljenje iz ranijeg postupka, s kojim čitanjem nalaza i mišljenja stranka nije suglasna i predlaže provođenje novog vještačenja, posebice kada vještaci niti u ranijem postupku niti ovom korektnom postupku nikada nisu svoj nalaz i mišljenje obrazložili usmeno na sudu, posebice uzimajući u obzir odredbu čl. 416. Obiteljskog zakona?
2. Onemogućava li sud stranku u raspravljanju pred sudom, ukoliko posebnom skrbniku ne može postavljati pitanja, zbog njegovog ne dolaska na sud, a sud svoju odluku upravo temelji na njegovom Izviješću? Je li posebni skrbnik u obvezi obavijestiti i onog roditelja s kojim dijete ne živi o terminu obavljanja razgovora i ima li pravo taj roditelj znati gdje i kako će se razgovor obavljati?
3. Mora li sud prilikom donošenja odluke ravnopravno cijeniti Izvješća (Mišljenje i prijedlog) Hrvatskog zavoda za socijalni rad nadležnog obzirom na mjesto prebivališta oba roditelja, ili je samo relevantno Izvješće (Mišljenje i prijedlog) Hrvatskog zavoda za socijalni rad nadležnog za mjesto prebivališta djeteta?
4. Je li pribavljeno mišljenje mlt. djeteta određenog uzrasta može biti dokaz na kojem se temelji sudska odluka, iako drugi dokazi ne idu u prilog tome?"
1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnim za odluku o sporu, ali i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tuženik se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženih u tim odlukama.
1.3. Tuženik je u prijedlogu naveo i da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17), a koja sadržajno predstavljaju povredu prava na pravično suđenje (čl. 29. Ustava).
2. Tužiteljica nije podnijela odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
3.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za dopuštenje revizije.
3.2. Prvo postavljeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da se odluka suda temelji na vještačenju sačinjenom za potrebe ranijeg postupka vođenog između istih stranaka. Naime, u nižestupanjskim odukama je jasno navedeno kako sud nije izveo dokaz vještačenja roditeljskih kompetencija koji je u ovom postupku predlagao tuženik imajući u vidu razloge zbog kojih je vještačenje predloženo (radi utvrđenja uvjeta osnovanosti zahtjeva tužiteljice za odlaskom djeteta s njom u Republiku Njemačku), a koje razloge zapravo utvrđuje sud nakon saslušanja stranaka i utvrđenja stambenih, obiteljskih i ekonomskih prilika stranaka te nakon pribavljenog mišljenja djeteta. Također je naglašeno i kako roditeljske kompetencije stranaka nisu jedini niti odlučujući razlog na kojima se temelji ranija odluka, a čija izmjena je predmet ove pravne stvari.
3.3. Drugo postavljeno pitanje polazi od pogrešne tvrdnje da tuženik kao otac djeteta nije bio obaviješten o terminu razgovora djeteta s posebnim skrbnikom dok iz nižestupanjskih odluka jasno proizlazi kako je tuženik bio obaviješten o terminu održavanja razgovora, kao i da je u večernjim satima prije razgovora tuženik pokušao isprovocirati neku neprikladnu reakciju posebnog skrbnika, koji je sačuvao dokumentaciju o tome. Nadalje, ukazuje se da poseban skrbnik ima posebnu, na zakonu ustanovljenu ulogu u sudskom postupku. Prema Zakonu o Centru za posebno skrbništvo ("Narodne novine", broj 47/20) Centar, putem imenovanog posebnog skrbnika, između ostaloga, zastupa djecu pred sudovima i drugim tijelima u skladu sa zakonom kojim se uređuju obiteljski odnosi; obavještava dijete o predmetu spora, tijeku i ishodu spora na način koji je primjeren djetetovoj dobi; po potrebi kontaktira s roditeljem ili drugim osobama koje su djetetu bliske; upoznaje dijete sa sadržajem odluke i pravom na izjavljivanje žalbe te pribavlja mišljenje djeteta.
Nadalje, mišljenje djeteta se za potrebe sudskog postupka pribavlja na prema pravilima određenim Pravilnikom o načinu pribavljanja mišljenja djeteta ("Narodne novine", broj 123/15. – dalje: Pravilnik). Prema čl. 4. Pravilnika dijete uvijek izražava svoje mišljenje bez nazočnosti roditelja ili skrbnika, odnosno druge osobe koja skrbi o djetetu te ne postoji kao prema Pravilniku tako niti prema drugim propisima, obveza posebnog skrbnika usmeno na ročištu obrazlagati mišljenje djeteta koje je prenio.
3.4. Treće postavljeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da su nižestupanjske odluke utemeljene samo na Izvješću Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad prema prebivalištu djeteta jer se nižestupanjske odluke temelje na brojnim dokazima, između ostalog i Izvješćima Područnog ureda Daruvar i Područnog ureda Pula-Pola, ali i na podacima dobivenim od nadležnog suda u Njemačkoj. Također, odgovor na to pitanje ovisi o konkretno utvrđenim okolnostima svakog pojedinog slučaja pa taj odgovor ne može stvoriti načelno pravno shvaćanje koje bi imalo element univerzalnosti i moglo vrijediti i za neke buduće sporove.
3.5. Četvrto postavljeno pitanje nije važno jer odgovor na njega ovisi o utvrđenim okolnostima svakog pojedinog slučaja, kao i što dokazna snaga pojedinog izvedenog dokaza tijekom postupka ovisi o njegovom sadržaju i neposrednoj uvjerljivosti te o korelaciji s ostalim dokazima i činjenicama, kako onima koje su među strankama nesporne, tako i onim utvrđenim u postupku na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Stoga je to pitanje samo po sebi toliko specifično i vezano za konkretne i jedinstvene okolnosti ovog spora, da odgovor na njega ne može stvoriti načelno pravno shvaćanje koje bi se moglo primijeniti i za neke buduće sporove.
3.6. Pritom valja još dodati da se odluke na koje se protivnik osiguranja poziva u prijedlogu ne odnose na u bitnom podudarne činjenične i pravne situacije pa stoga ne ukazuju na važnost postavljenih pitanja.
4. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 1.3.). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je odluci drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode, nižestupanjske odluke su dostatno obrazložene, dolazi su ocjenjeni u smislu čl. 8. ZPP, izneseni su relevantni i uvjerljivi razlozi za osnovanost zahtjeva i prijedloga kao i o neosnovanosti prigovora tuženika pa se odluke ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da nije zadovoljan ocjenom dokaza i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom postupka ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje.
5. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 26. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
