REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3957/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel protiv tuženice TO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boro Savić, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije izjavljenog protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž- 20/2025-2 od 19. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-109/2019-31 od 31. listopada 2024., na sjednici održanoj 26. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je ovom sudu podnijela prijedlog da joj se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-20/2025-2 od 19. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-109/2019-31 od 31. listopada 2024. U prijedlogu je označila dva prava pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanja glase:
"1. Ukoliko je tužitelj podnio tužbu radi naknade koristi koju je tuženik imao posjedovanjem njegovog poslovnog prostora bez pravne osnove i naknade, da li je tada tužitelj dužan dokazati i utvrditi tu naknadu koristi u visini tržišne zakupnine na istoj ili sličnoj lokaciji u utuženom razdoblju, a koja visina će se utvrditi po sudskom vještaku uzevši u obzir tržišne prilike vezane za zakup prostora?
2. Ukoliko je tužitelj podnio tužbu radi naknade koristi koju je tuženik imao posjedovanjem njegovog poslovnog prostora bez pravne osnove i naknade, da li se tada u sudskom postupku visina naknade koristi može utvrditi sukladno ranijim ugovorima o zakupu koji su postojali između tužitelja i tuženika, a prestali su biti na snazi?"
1.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja tuženica ukazuje na različite odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima, te smatra da pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana odluka odstupa i od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odlukama Rev-54/2009-2 od 15. travnja 2009., Rev-800/2019 od 5. prosinca 2023., Rev-1129/2020 od 17. veljače 2021. te Rev-748/2021 od 25. svibnja 2022.
1.3. Ujedno tuženica u prijedlogu ističe da su joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka (učinjenima u postupku pred nižestupanjskim sudovima) te pogrešnom primjenom materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena čl. 14., 26. i 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (jednakost pred zakonom, jednakost pred sudovima i prava na pravično suđenje).
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica nije odgovorila.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i st. 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da niti jedno postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da tuženica nije učinila vjerojatnim da su joj tijekom postupka koji je prethodio revizijskom povrijeđena temeljna ljudska prava kako to tvrdi u prijedlogu.
4. Naime, prema odredbi čl. 385. a ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili
– ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. Tuženica je u prijedlogu formulirala pitanja, odgovor na koja ovisi od okolnosti svakog konkretnog slučaja i stoga pitanjima nedostaje element univerzalnosti potreban da bi ista bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Naime, kojim će se dokaznim sredstvima utvrđivati visina zahtjeva u pojedinom slučaju ovisi i od dispozicija stranaka u pogledu predloženih dokaznih sredstava te ocjeni njihove dokazne snage od strane suda. Pritom, ono što pitanjima nastoji sugerirati tuženica (da je jedino valjano dokazno sredstvo na tu okolnost vještačenje) ne proizlazi niti iz sadržaja odluka revizijskog suda na koje se u prijedlogu poziva, jer se ne radi u situacijama kada bi visina zakupnine bila propisana. Pri tom je za ukazati da je revizijsku sud u svojim odlukama također izrazio i shvaćanje da je visina naknade za bespravno korištenje nekretnine utvrđena uz pravilnu primjenu materijalnog prava u visini propisane zakupnine, jer je po ocjeni revizijskog suda upravo taj iznos visina koristi koju je ostvario tuženi i koju je dužan naknaditi tužitelju (Rev-1121/04-2 od 7. lipnja 2005.). Da je visinu naknade moguće utvrđivati prema propisanoj zakupnini, ali i prema slobodnoj ocjeni suda, ovisno od utvrđenih okolnosti slučaja, ovaj sud je također izrazio i u rješenju Rev-1011/2023 od 18. prosinca 2024.. Stoga, u ovoj pravnoj stvari u vezi postavljenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.
6. Razmatrajući iznesene navode u prijedlogu u vezi povrede temeljnog prava na jednakost pred zakonom i prava na pravično suđenje ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo omogućeno da odgovori na tužbu, iznese sve činjenice koje smatra odlučnim i predloži izvođenje dokaza, i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženice te one sadrže dostatne, relevantne i uvjerljive razloge o ispunjenju propisanih pretpostavki za prihvaćanje istaknutih tužbenih zahtjeva. Zbog navedenog, a i zbog vrlo reduciranih navoda u prijedlogu o povredi temeljnih prava, ništa ne upućuje na zaključak da je tuženici u postupku povrijeđena temeljna ljudska prava koja navodi u prijedlogu.
7. Dakle, tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno temeljno pravo, pa je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 26. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
