REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4646/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-120/2025-3 od 25. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P- 528/2024-42 od 16. siječnja 2025., na sjednici održanoj 26. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-120/2025-3 od 25. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P- 528/2024-42 od 16. siječnja 2025. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, temeljem odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a koja pitanja glase:
„1. Je li ništetna odredba ugovora o kreditu kojom se ugovoreni iznos glavnice kredita, kojeg se tuženik (banka) obvezuje isplatiti, veže za valutnu klauzulu u CHF? 2. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?
3. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?
4. Kakav pravni standard, radi primjene čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, je sud obvezan primijeniti prilikom ocijene može li se kolektivna presuda primijeniti u pojedinačnom postupku? Konkretno, smije li sud primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora bez obzira na pravnu i/ili sadržajnu različitost odredbi koje su predmetom pojedinačnih postupaka?
5. Može li sud spornu ugovornu odredbu o CHF valuti tumačiti bez sagledavanja drugih, s njom sadržajno i smisleno povezanih odredbi, a radi utvrđivanja je li ugovorena u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te stvara li neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača?
6. Može li se smatrati protivnim načelu savjesnosti i poštenja ugovaranje CHF valute obveze u situaciji kad je ugovorom o kreditu izričito ugovoreno i pravo tužitelja na izmjenu valute obveze u odnosu na početno ugovorenu, a koju je tuženik (banka) obvezan provesti u slučaju takvog zahtjeva (čl. 5. ugovora o kreditu)?
7. Je li tužitelj dužan zatražiti izmjenu valute obveze u skladu s ugovornim ovlaštenjima temeljem izričite ugovorne odredbe, u slučaju kad smatra da mu ugovorena CHF valuta obveze stvara znatnu štetu, a kako bi od sebe otklonio ili umanjio štetu u smislu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (doprinos oštećenika vlastitoj šteti); odnosno, može li tuženik jedini snositi odgovornost za tužitelju nastalu štetu (tuženikovim stjecanjem bez osnove) ako sam tužitelj nije iskoristio ugovorom predviđenu mogućnost promjene valute obveze?
8. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?“.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava navode prijedloga i predlaže ga odbaciti, a podredno odbiti. Tužitelj potražuje troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu sa odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj je sud ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. U odnosu na prvo postavljeno pitanje te četvrto do osmo postavljeno pitanje, navodi se da u odnosu na ta pitanja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama poslovni broj Revt-249/14, Rev- 2245/17 i Rev-3142/18, Rev-221/2018, Rev-308/2022 i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u Revd-2722/2024-2 od 16. srpnja 2024., Revd-3914/2024-2 od 18. rujna 2024. i dr.).
4. U odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje, navodi se da ta pitanja nisu važna jer polaze od pogrešne pretpostavke da se radilo o pravnoj praznini u predmetnom ugovoru o kreditu, odnosno da je sud ukinuo ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu i da je sud bio dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati, a u svezi navedene problematike sud je u cijelosti postupio u skladu sa čvrstom i jedinstvenom sudskom praksom.
5. Slijedom navedenoga, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 26. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
