REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2464/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Transport, prikolice i oprema d.o.o., Hrvatski Leskovac, Ciglarska 9, OIB 82442144852, kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-162/2023-6 od 19. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2176/2020 od 10. studenoga 2022., na sjednici održanoj 26. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-162/2023-6 od 19. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2176/2020 od 10. studenoga 2022., postavljajući šest pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava, a koja glase:

„1. Ako je tuženik do zaključenja prethodnog postupka istakao prigovor namirenja cjelokupne štete isplaćene do zaključenja prethodnog postupka je li time osporio visinu i osnovu tužbenog zahtjeva?

2. Je li izvođenjem dokaza prometnim vještačenjem u slučaja kada tuženik ospori visinu potraživanja preko nesporno ispaćenog iznosa u mirnom postupku, tužitelj dokazao ne samo visinu već i osnovanost potraživanja?

3. Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo utvrdivši da tuženik prigovorom namirenja cjelokupne štete u izvansudskom postupku nije osporio osnovu tužbenog zahtjeva u sudskom postupku već samo visinu?

4. Jesu li sudovi prilikom primjene odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a i odmjere parničnog troška kod djelomičnog uspjeha stranaka dužni postupati na način da ne dođe do povrede prava na pristup sudu iz članka 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske, članka 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i da ne dođe do nerazmjernog miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda?

5. Jesu li sudovi prilikom primjene odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a i odmjere parničnog troška kod djelomičnog uspjeha stranaka dužni poštivati pravna shvaćanja zauzeta u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava?

6. Da li je sud dužan stranci koja je snosila trošak vještačenja navedeni trošak priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa i utvrđenog omjera uspjeha u parnici?“.

1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama, a navodi i kako o tom pitanju praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena.

1.3. Tužitelj je naveo i da su mu donošenjem pobijane presude povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje EKLJP) – pravo na pravično suđenje u svom aspektu prava na pristup sudu te pravo na mirno uživanje vlasništva.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

3.2. Prvo i treće postavljeno pitanje zanemaruju činjenicu da je u konkretnom slučaju tuženik dokazao da zahtjev tužitelja nije samo neosnovan u svojoj visini već i u samoj osnovi, u skladu s čim su i odmjereni troškovi postupka.

3.3. U odnosu na drugo postavljeno pitanje valja reći da se radi o pitanju u svezi kojeg odgovor ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja jer dokazna snaga pojedinog dokaza izvedenog u postupku ovisi o tom konkretnom dokazu i njegovoj korelaciji s ostalim dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku na temelju rezultata cjelokupnog postupka pa odgovor na njega ne može stvoriti načelno pravno shvaćanje, primjenjivo za buduće slijedom čega postavljeno pitanje nije važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3.4. Četvrto i peto postavljeno pitanje samo uopćeno upućuju na dužnost sudova poštivati Ustav Republike Hrvatske, Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i pravna shvaćanja zauzeta u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, a koja obveza sudova proizlazi iz samog Ustava i nedvosmislenih zakonskih odredbi i odgovor na ta pitanja je samorazumljiv. Primjena navedenih odredbi kao i shvaćanja zauzetih u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava s druge strane, ovisi u svakom pojedinom predmetu o konkretnim i jedinstvenim okolnostima pojedinog spora pa odgovor na postavljena pitanja ne može stvoriti načelno pravno shvaćanje revizijskog suda za te situacije.

3.5. Šesto pitanje nije važno jer je odluka o zahtjevu za nadoknadu troškova vještačenja sadržana u rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2176/2020 od 29. studenoga 2022. kojom je odbijen prijedlog tužitelja za donošenje dopunske presude, a protiv kojeg rješenja nije podnesena žalba i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu je pravomoćno. Stoga pitanje nije važno za odluku u sporu i odgovor na njega ne može dovesti tužitelja u povoljniju poziciju.

4.1. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 1.3.). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da istakne sve svoje zahtjeva kao i da obrazloži njihovu osnovanost i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode i donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o (ne)osnovanosti zahtjeva tužitelja pa se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tužitelj nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora, ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje.

4.2. Što se tiče povrede legitimnih očekivanja, koju povredu također u prijedlogu ističe tužitelj, treba reći da legitimno očekivanje nema neovisno postojanje već ono mora biti povezano s vlasničkim interesom za koji postoji dostatna pravna osnova u nacionalnom pravu tj. ono se mora temeljiti na pravnoj odredbi ili na pravnom aktu kao što je sudska odluka. Tužitelj u navedenom smislu nije u prijedlogu obrazložio u čemu bi se sastojalo njegovo legitimno očekivanje kraj činjenice da u postupku za odbijeni dio tužbenog zahtjeva nije uspio dokazati niti postojanje njegove osnove, a niti visine.

5. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 26. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić