Poslovni broj: Usž-4560/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IŽ, državljanina Kraljevine Maroko, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Drobec, odvjetnik u Zagrebu, Ivana Šibla 15, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, OIB: 36162371878, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2638/2025-8 od 7. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2638/2025-8 od 7. listopada 2025
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-03/23-06/12687, URBROJ: 511-01-212-25-16 od 3. lipnja 2025. (točka I. izreke). Tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu i naloženo tuženiku da isplati Nikoli Drobecu, odvjetniku u Zagrebu, pružatelju pravne pomoći, iznos od ukupno 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točke II. i III. izreke presude).
2. Rješenjem tuženika od 3. lipnja 2025. odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio IŽ, rođen **.**.1975. u mjestu [adresa], državljanin Kraljevine Maroko. U roku od 8 dana od dana izvršnosti ovog rješenja IŽ dužan je napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.
3. Protiv točke I. izreke presude prvostupanjskog suda žalbu je podnio tužitelj radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi u bitnome da njegova zemlja podrijetla nije Turska, već Kraljevina Maroko, pa smatra da sud nije sagledao dokaze u spisu ni izjave tužitelja. Ističe da je tijekom postupka odobrenja međunarodne zaštite nekoliko puta naveo da je Maroko napustio iz ekonomskih razloga zato što nije mogao pronaći posao, a ni tuženik ni sud nisu valjano ispitali koji su razlozi za isključenje s tržišta rada i mogu li ti razlozi predstavljati diskriminatornu osnovu koja može predstavljati razloge proganjanja. Navodi da iz ekonomskih mjera koje utječu na život pojedinca mogu nastati rasni, vjerski ili politički ciljevi ili namjere usmjerene protiv određene skupine. Ističe da ekonomske mjere uništavaju ekonomsko postojanje određenog dijela populacije, a žrtve, napuštajući svoju zemlju, u skladu s okolnostima, mogu postati izbjeglice. Navodi da je u zemlji podrijetla bio diskriminiran po osnovi pripadnosti društvenoj skupini te je zbog siromaštva bio isključen iz sustava obrazovanja i onemogućen u pronalasku posla, što ga je dovelo u egzistencijalno ugrožavajuću poziciju te izložilo nečovječnom postupanju. Predlaže poništiti presudu u pobijanom dijelu.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj u žalbi ne iznosi nove činjenice, pa zaključuje da žalbu tužitelj podnosi radi nezadovoljstva presudom. Navodi da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i pravilno primijenjen odgovarajući propis. Ostaje kod shvaćanja iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja i odgovoru na tužbu te predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. - ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Naime, suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke tuženika kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu, na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih u tužbi i na raspravi 6. listopada 2025. kada je odustao od prijedloga da ga se sasluša. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavne i u presudi citirane članke 20., 21. i 38. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.) te odredbe Zakona o strancima („Narodne novine“ 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.). Upravni sud je odluku donio na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao dostatno obrazloženje, ocjenjujući pri tome sve navode tužbe.
8. S obzirom na postojeće podatke spisa i prema ocjeni ovoga Suda, prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tuženik je proveo detaljan postupak procjene materijalnih činjenica i valjanosti dokaza, procjene budućeg rizika te je s obzirom na dokaze koje je iznio tužitelj u upravnom postupku (saslušan na zapisnik 23. svibnja 2025. i 27. svibnja 2025.) i prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, pravilno ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu dokazani ključni elementi u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti niti na postojanje uvjeta za priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. istog Zakona. Naime, sud je kao i tuženik, s obzirom na postojeća izvješća osnovano zaključio da se stanje u zemlji podrijetla tužitelja ne može okarakterizirati kao stanje opće nesigurnosti te je imajući u vidu sigurnosnu i političku situaciju u zemlji i osobne okolnosti koje tužitelj iznosi u postupku i u tužbi (zemlju podrijetla tužitelj je napustio radi ekonomskih razloga odnosno siromaštva) svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih odredaba Zakona.
9. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da osporenim rješenjem, kojim je zahtjev tužitelja odbijen na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.
10. Odluke i tuženika i prvostupanjskog suda donesene su i obrazložene prema u konkretnom slučaju mjerodavnim odredbama materijalnog i postupovnog prava, pa ovaj Sud ocjenjuje da tužitelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
11. Ustavno pravo na pravično suđenje jamči, među ostalim, zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova. Arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od prakse, nije uzeo u obzir očigledan mjerodavan propis ili je mjerodavno pravo protumačio i primijenio na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini neprihvatljvim (shvaćanje izraženo u nizu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), što ovdje nije slučaj, imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u upravnom sporu (nakon održane rasprave u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i predstavnika tuženika).
12. Stoga je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 26. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
