Poslovni broj: K-354/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Olji Krčar Mišić, kao predsjednici vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Hrastović, u kaznenom predmetu protiv optužene AE zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, poslovni broj KO-DO-1821/24 od 22. studenog 2025., nakon javne rasprave održane 25. studenog 2025., u nazočnosti zamjenika u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu JE i optužene AE, **.**.2025. objavio je, a 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP)

optužena AE, OIB [osobni identifikacijski broj], kći A i ŠE rođene J, rođena **.**.2002. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i s boravištem u [adresa] (kod DE), državljanka RH, kozmetičarka, zaposlena u MAD d.o.o., p rimanja oko 1.400,00 do 1.500,00 €, neudane, bez djece, završila srednju školu, bez imovine, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivana, nalazi se na slobodi,

k r i v a j e

što je:

- u razdoblju od 16. siječnja do 12. veljače 2024., u Zagrebu, kao zaposlenica trgovačkog društva Tisak plus d.o.o. na radnom mjestu prodavača na prodajnom mjestu broj 930250 na adresi u [adresa], BE, u nakani stjecanja nepripadajuće materijalne dobiti u znatnom iznosu, neovlašteno uzimala i zadržavala za sebe utržak dnevnog prometa, koji je bila dužna polagati na račun navedenog trgovačkog društva, pa je tako iz redovne blagajne zadržala polog dnevnog utrška od ukupno 3.900,00 eura, iz HUB blagajne zadržala polog dnevnog utrška od ukupno 2.099,46 eura te također sa prodajnog mjesta zadržala utržak od ukupno 5.300,00 eura, na koji način je oštetila trgovačko društvo Tisak plus d.o.o. za 11.299,46 eura,

- dakle, protupravno prisvojila tuđu pokretnu stvar koja joj je povjerena na radu, a vrijednost pronevjerene stvari je velika,

- čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom – opisano u članku 233. stavku 1. i 2. u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona (Narodne novine broj "Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.– dalje KZ/11), a kažnjivo po članku 233. stavku 2. u vezi s člankom 52. KZ/11.

na temelju članka 233. stavak 2. u svezi članka 48. stavka 2. KZ/11 optužena AE za kazneno djelo iz članka 233. stavka 1. i 2. KZ/11

o s u đ u j e s e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj AE se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ukoliko optužena AE u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6 ZKP/08 nalaže se optuženoj AE naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, a koji trošak je optuženica dužna platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

O b r a z l o ž e n j e

1. Optužnicom Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu optuženoj AE stavljeno je na teret da je počinila kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavka 1. i 2. KZ/11.

2. Sud je izmijenio pravnu kvalifikaciju, stavilo na teret KZ/11, a optužbom je inkriminirano djelo po Kaznenom zakonu ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.)

Naime u članku 3. stavku 1. KZ/11 propisano je da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, dok se u stavku 2. navodi da ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, da će se primijenit zakon koji je najblaži za počinitelja. Kazneno djelo počinjeno je po KZ/11, a djelo kasnijim izmjenama nije izmijenjeno na način da bi za optuženicu izmjena bila blaža.

3. Na raspravi pozvana da se očituje o osnovanosti izmijenjene optužnice, optužena AE navela je da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasan prijedlog stranaka pročitao materijalnu dokumentaciju, i to izjave AE (list 4-5), nalog za naplatu potraživanja (list 6), izjava o zapljeni po pristanku dužnika (list 7), potvrda o primopredaji zadužnice i zadužnica (list 8 i 10), ugovori o radu na određeno vrijeme (list 9), plan naplate tražbine dužnika (list 11), oduka o načinu likvidiranja i knjiženja inventurnih razlika (list 12-13), evidencija o radnom vremenu radnika (list 23-24), dokumenti o financijskom razduženju (list 25-26), podaci o radnom mjestu prodavača (list 33-34), podnesak trg. društva Tisak plus d.o.o. od 21. kolovoza 2024. (list 38 -40), nalozi za isplatu utrška (list 41-46).

Nadalje, uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedokinje UE od 10. listopada 2024. (list 62-63).

Prije kraja dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženicu te je optužena AE iznijela obranu.

5. Na raspravi je optužena AE u obrani navela da u cijelosti ostaje kod navoda koje je iznijela kada je ispitana u prethodnom postupku te da drugo nema za dodati.

Sukladno ovoj obrani optuženice, razgledana je snimka ispitivanja optužene AE iz prethodnog postupka. U obrani u prethodnom postupku optužena AE je navela kako je u Tisku radila skoro godinu dana, a otkaz je dobila 12. veljače 2024., i to upravo zbog ove situacije. Opisala je kako je 16. siječnja 2024. uzela novac s radnog mjesta koji je namjeravala sutradan prije posla odnijeti u banku, a radilo se o dnevnom prometu od dva ili tri dana koji je iznosio 7.900 eura. Dolaskom u svoj stan vidjela je da joj je otvoren pretinac na torbi te da u istoj nema novaca, zbog čega je bila u strahu i nije znala što napraviti i to je bila njezina greška. Na kraju je odlučila sve priznati te su imali inventuru i onda je ispao još veći iznos manjka, vjerojatno kako je te isplate od jednog dana dodavala u drugi dan. Ona ne bježi od toga, na sve pozive se odazvala, bili su i kod javnog bilježnika, gdje su potpisali koliko je dužna te je trebala uplatiti barem neki iznos, ali je bila njezina greška što nije apsolutno ništa uplatila, dok joj je kasnije rečeno da je podnesena kaznena prijava. Također je pojasnila da se utržak isplaćivao na kraju radnog vremena, ili drugi dan ujutro, i bila ga je dužna nositi u banku, a ona je ostala sama raditi u tom kiosku kada je novac nestao.

Nakon što je preslušana obrana iz prethodnog postupka, optužena AE je dopunila obranu na raspravi navodeći da ona tu krađu novca nije nikada prijavila policiji. Dodala je i kako joj se sada temeljem zadužnice svaki mjesec s plaće „skida“ iznos od oko 300,00 € i to od ožujka ili travnja 2024., tako da je po njezinim izračunima još ostalo za platiti nekih oko 7.000,00 €. Također, je navela da je od povrata poreza koji joj je isplaćen u iznosu od oko 1.100,00 € otplatila dio duga. Na upit suda navela je da je točno da je u inkriminiranom razdoblju radila u Tisku na radnom mjestu prodavača na prodajnom mjestu 930250 na adresi u [adresa], BE [adresa]. Točno je da je ovih prvih 7.900,00 €, koji joj je ukradeno nastojala nadomjestiti pa da je uzimala novac iz redovne blagajne, polog iz HUB blagajne te utržak s prodajnog mjesta. Moguće je da je ukupni iznos ovaj koji se navodi u činjeničnom, no istaknula je kako on nije vodila evidenciju pa ne zna točan iznos. Ne sjeća se koji je to bio datum i dan kada joj je ukraden taj iznos od 7.900,00 €. Ona je to nastojala nadomjestiti podizanjem kredita u Zagrebačkoj banci, išla je u poslovnicu na Vrbanima. Iz banke su joj nakon par dana javili da prekratko radi da bi mogla realizirati kredit.

6. Uzevši u obzir navode iz obrane optužene te druge izvedene dokaze, u ovom postupku nije bilo sporno da je optužena AE u inkriminiranom razdoblju od 16. siječnja do 12. veljače 2024. bila zaposlena u trgovačkom društvu Tisak plus d.o.o. na radnom mjestu prodavača i da je radila na prodajnom mjestu broj 930250 na adresi u [adresa], BE. Optuženica nije sporila niti da je odgovorna za manjak novca u visini od 7.900,00 eura, time da je ostavila mogućnost da je ukupan iznos manjka za koji je odgovorna i 11.299,46 eura, no navele da ona točan iznos ne zna jer evidenciju nije vodila. Nesporno je i da se radilo o novcu na ime pologa dnevnog utrška te da je ona kao zaposlenica bila dužna polagati taj novac na račun navedenog trgovačkog društva. Nesporno je i da je oštećeno trgovačko društvo Tisak plus d.o.o.

Ono što je postupku bilo sporno jest je li optuženica taj novac utrška nepripadno za sebe zadržala i je li pritom postupala nakani ne pripadajućeg stjecanja materijalne dobiti u znatnom iznosu te je li društvo Tisak plus d.o.o. oštećeno za iznos od 11.299,46 eura,

7. Iskazi svjedoka

7.1. U svom iskazu svjedokinja UE je navela da je zaposlena u trgovačkom društvu Tisak plus d.o.o. na radnom rukovoditelja. Na okolnosti utvrđenja manjka koji su nastali na radnom mjestu optuženice ova svjedokinja je navela da je najprije nju referentica obavijestila kako nisu izvršene uplate više pologa za određene datume krajem siječnja i početkom veljače 2024. Kada joj je to javljeno, ona je kontaktirala AE, time da se više ne sjeća što je optuženica navela kao opravdanje. Kasnije joj se optužena AE više nije javljala na pozive. Zbog navedenog je svjedokinja otišla na radno mjesto optuženice te je s njom razgovarala vezano za nastali manjak. Optužena AE joj je nakon nekog vremena priznala da nije uplatila novac na račun društva Tisak plus d.o.o. te je tvrdila da joj je novac ukraden 16. siječnja 2024. dok se vozila tramvajem. Pritom joj nije odgovorila na pitanje iz kojeg razloga nije odnijela novac u banku koja je preko puta. Narednih dana optuženica je starije uplate pologa pokrivala s novijim uplatama. Optužena AE je nakon toga potpisala zadužnicu i izjavu o zapljeni iznosa od 11.711,36 eura te je na temelju navedene zadužnice do 12. rujna 2024. uplaćeno 1.875,38 eura u korist podnositelja prijave, a inventurom u kiosku 12. veljače 2024. utvrđeni su manjkovi odnosno ukupna šteta u iznosu navedenom u činjeničnom opisu.

8. Pročitana je i materijalna dokumentacija

Na raspravi je pročitana preslika izjava AE koja se odnosi na prouzročeni manjak od 7.900 eura, zatim izjava o zapljeni iznosa od 11.711,36 eura po pristanku dužnika AE, zadužnica potpisana od strane optuženice, ugovori o radu na određeno vrijeme od 27. ožujka i 17. travnja 2023. sklopljeni između društva Tisak plus d.o.o., kao poslodavca i optužene AE, kao radnika, zatim plan naplate tražbine dužnika te odluka o načinu likvidiranja i knjiženju inventurnih razlika utvrđenih po kontrolnoj inventuri 12. veljače 2024.

Također, pročitano je i očitovanje društva , u kojem je se navodi kako se utvrđeni manjak neuplaćenih pologa utržaka od 3.900,00 eura odnosi na isplatu utrška iz redovne blagajne oštećenika, a koji je namijenjen za redovan dnevni promet te se isto odnosi na isplate od po 1.950,00 eura koje je optuženica provela na dan 30. siječnja i 2. veljače 2024., a koja sredstva nisu položena na račun oštećenika, niti su se nalazila na prodajnom mjestu. Zatim u očitovanju se navodi kako se utvrđeni manjak novca od uplate pologa HUB računa odnosi na promet ostvaren pružanjem usluge "plati račun na Tisku" koji se vodio na odvojenoj blagajni, a nastao je za datume 29. i 31. siječnja 2024. te 1. veljače 2024., za koje je optuženica provela isplate iz blagajne, ali iznosi nisu položeni na račun oštećenika. U konačnici, manjak novca od 5.300,00 eura je utvrđen provedbom komisijske inventure 12. veljače 2024., kada je izvršeno usklađivanje stvarno zatečene gotovine na prodajnom mjestu sa stanjem na blagajni , koja prikazuje potraživanja prema ostvarenom prometu, na koji način je utvrđeno da je napravljena najava isplate utrška od 5.250,00 eura, koji novac nije pronađen na radnom mjestu, a također je prema ostvarenom dnevnom prometu utvrđeno kako u ladici na prodajnom mjestu postoji razlika od 50,00 eura. Uz predmetno očitovanje podnositelj prijave je dostavio dokumente o financijskom razduženju te naloge za isplate utržaka koje je sačinila optužena AE.

9. Ocjena dokaza

Sud je iskaz svjedoka UE cijenio kao istinit jer je ova svjedokinja iskazivala logično i u skladu s materijalnom dokumentacijom o tome na koji je način i u kojem iznosu je utvrđen manjak u poslovnici Tisak u kojem je radila optuženica te na koji način je utvrđena odgovornost optužene za navedeni manjak novca.

Materijalna dokumentacija je cijenjena kao istinita i vjerodostojna jer sud nije utvrdio niti jedan razlog zbog kojih bi vjerodostojnost iste bila dovedena u pitanje.

Obranu optužene AE sud je cijenio kao neistinitu u dijelu u kojem je on sporila svoju odgovornost za počinjeno djelo te ostale odlučne činjenice koje su u ovom postupku bile sporne. Sud je cijenio kako je obrana optužene bila usmjerena isključivo prema otklanjanju kaznene odgovornosti optuženice od sebe. Naime, obrana optužene AE ukazala se sudu nevjerodostojnom u dijelu u kojem je ista opisivala da joj je iznos od 7.900,00 eura navodno otuđen iz torbe. Ove svoje navode optuženica ničime nije dokazala, time da je sudu logično i životno da bi netko kome je ukraden toliki iznos novca to prijavio policiji, kao i da bi o tome obavijestio poslodavca, a što optuženica nije učinila.

10. Činjenična utvrđenja

Nakon provedenog dokaznog postupka, razgledane materijalne dokumentacije i iskaza ispitane svjedokinje, sud je nesporno utvrdio da je optužena AE počinila kazneno djelo pronevjere upravo na način kako je to činjenično opisano u ovoj presudi.

Dakle, u postupku je nesporno utvrđeno da je optužena AE iznos novca koji je činjenično opisan, a čija visina i temelj proizlazi iz materijalne dokumentacije pročitane na raspravi, nepripadno zadržala te da je postupala upravo u tom cilju i s tom namjerom. Naime, sud nije prihvatio obranu optuženice da joj je novac utrška otuđen jer, kao što je to već prethodno opisano, navedeno optuženica ničime nije dokazala, dok se takva obrana sudu pokazala kao nelogična i neživotna, a što je također prethodno u presudi obrazloženo. Ujedno, optuženica niti nakon što je otkrivena nije prijavila policiji navodnu krađu novca dok je samovoljno potpisala oštećeniku i ovršne isprave kojima se osobno obvezala u cijelosti nadoknaditi štetu.

Slijedom svega prethodno navedenog, sud je nesporno utvrdio da je optužena AE počinila kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavku 2. KZ/11 upravo na način kako je to činjenično i opisano, a zbog čega je istu oglasio krivom.

11. Pravna utvrđenja.

Kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavka 2. KZ/11 čini onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar ili imovinsko pravo koji su mu povjereni na radu time da je propisano da ako je vrijednost pronevjerene stvari ili imovinskog prava velika, da će se počinitelj kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.

Dakle, radi se o kvalificiranom obliku kaznenog djela pronevjere.

12. Krivnja

Ovo kazneno djelo optužena AE je počinila s oblikom krivnje izravnom namjerom prvog stupnja. Dakle, ista je bila svjesna svog djela te je isto i željela počinit.

Pritom je važno napomenuti i da je optuženica u svom postupanju bila ubrojiva jer njezina ubrojivost tijekom cijelog postupka nije dovedena u pitanje.

Svijest o protupravnosti nije osporena, a nije utvrđeno niti postojanje ispričavajućeg razloga.

13. Sankcija

Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženoj AE za počinjeno kazneno djelo pronevjere ovaj sud je uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženice, kao i težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela.

Olakotnom okolnosti na strani optuženice cijenjeno je da optuženica prije, ali i nakon inkriminiranog razdoblja nije činila kaznena djela, niti se protiv nje vodi bilo koji drugi kazneni postupak.

Osobito olakotne okolnosti koje je sud uzeo u obzir za ublažavanje kazne jest da je optužena AE osoba mlađe životne dobi, koja nije niti prije, a niti nakon počinjenja ovog kaznenog djela više ponavljala protupravna ponašanja. Osobito olakotnim je cijenjeno da je optuženica sada uredno zaposlena i da zakonito zarađuje sredstva za svoje uzdržavanje. Također, sud je cijenio i to da je optužena AE nakon što je otkrivena u ovom protupravnom postupanju samovoljno potpisala oštećeniku ovršne isprave kojima se obvezala nadoknaditi štetu koju je prouzročila te da to uredno to i čini mjesečnim uskratama iznosa s plaće.

Otegotnih okolnosti sud nije našao.

Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, činjenicu da je za kazneno djelo iz članka 233. stavak 2. KZ/11 zapriječena kazna zatvora od jedne do osam godina, sud je optuženu AE primjenom odredbi o ublažavanju kazne osudio na kaznu zatvora od šest mjeseci.

Cijeneći tako utvrđene okolnosti, težinu djela, prouzrokovanu posljedicu, ostvarenu kriminalnu količinu, okolnosti počinjenja djela te zakonski okvir za odmjeravanje kazne iz članka 140. stavka 1. KZ/11 ovaj sud je optuženom RE za počinjano kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11 izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Pri tome, uzimajući u obzir okolnosti počinjenja djela te činjenicu da optuženica do sada nije osuđivana za kaznena djela, ocjena je ovog suda da nije nužno izvršiti izrečenu kaznu zatvora, već je za postizanje svrhe kažnjavanja dostatno optužen ici izreći uvjetnu osudu prema kojoj se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženica u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Ovakva uvjetna osuda po ocjeni ovoga suda postići će svrhu kažnjavanja, djelovati na optuženicu da shvati neprimjerenost i kažnjivost za kršenje zakonskih propisa kako do ovakvih ili sličnih kažnjivih ponašanja ne bi došlo, a djelovat će se i na druge da shvate neprihvatljivost i kažnjivost za ovakva i slična ponašanja te će se izreći primjerena društvena osuda za počinjeno kazneno djelo. Na taj način će se postići opća i specijalna svrha kažnjavanja.

Sud je dakle uzevši u obzir sve prethodno navedene olakotne okolnosti ocijenio kako je i uvjetna osuda dostatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane Kaznenim zakonom.

Time da se napominje kako je ZOKDO u završnom govoru predložilo ublažavanje kazne i izricanje upravo kaznenopravne sankcije koja je ovom presudom i izrečena.

14. Imovinskopravni zahtjev

Oštećenik nije postavio imovinskopravni zahtjev, a imovinska korist nije oduzeta jer je postupku utvrđeno kako društvo Tisak plus d.o.o. posjeduje ovršnu ispravu u odnosu na optuženu AE, a temeljem koje se mjesečno ustežu iznosi s plaće optuženice na ime naknade štete, a čime će društvo Tisak plus d.o.o. biti obeštećeno, a optuženica će na taj način isplatiti i vratiti društvu protupravno stečenu imovinsku korist.

15. Troškovi postupka

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optužena AE je ovom presudom obvezana na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u paušalnom iznosu od 100,00 eura, a koje troškove je optuženica dužna platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe. Trošak paušala odmjeren je uzevši u obzir trajanje postupka i brojnost provedenih radnji u istom. Optužena je mlada i radno sposobna osoba te je zaposlena, zbog čega je ocjena suda da plaćanje troška u ovom iznosu neće ugroziti njezino uzdržavanje.

U Zagrebu 25. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Olja Krčar Mišić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku radi podnošenja odgovora. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu,

2. optuženica,

3. Oštećeno

4. u spis.