REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4957/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jure Jelavić, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnim i isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-667/2025-2 od 16. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P-153/2022 od 15. svibnja 2025., na sjednici održanoj 26. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovara na prijedlog za dopuštanje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-667/2025-2 od 16. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P- 153/2022 od 15. svibnja 2025., postavljajući pet pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

"1. Jesu li valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa u ugovoru o kreditu bitni elementi tog ugovora?

2. Predstavlja li odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi odredbu o cijeni ugovora?

3. Može li sud suprotno tvrdnjama ugovornih strana koje su suglasne da je određena odredba bitan element ugovora (a pritom ta suglasnost nije rezultat nedopuštenih pobuda niti je u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala), a ista je u postupku utvrđena ništetnom, zaključiti da ona ipak NIJE bitan element ugovora pa da zbog toga ugovor ostaje na snazi ili je sud prilikom donošenja takve odluke vezan voljom stranaka?

4. Mijenja li se ugovorna volja stranaka anuliranjem valutne klauzule i zamjenom promjenjive kamatne stope za fiksnu kamatu stopu i ako jest – je li to u skladu s načelom slobode ugovaranja, kao jednim od temeljnih načela obveznog prava?

5. Može li sud utvrditi djelomičnu ništetnost nekog ugovora, a da posljedica toga bude nastavak ugovornog odnosa koji je bitno različit od onoga što su stranke ugovorile ili je takav ugovor pravno nevaljan u cijelosti?"

1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužitelj se poziva na više odluka županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.

1.3. Tužitelj je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17- dalje EKLJP) – pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku (čl. 29. Ustava).

2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporio navode iz prijedloga i predložio prijedlog odbiti uz nadoknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Naime, postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka ne odstupa od sudske prakse i pravnog shvaćanja izraženog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-820/2023 od 23. travnja 2024., Rev-259/2022 od 9. listopada 2024. i Rev-239/2025 od 26. ožujka 2025., a ovaj sud ne nalazi razloga preispitivati tu ustaljenu sudsku praksu. Valja reći i kako nižestupanjski sudovi ni na koji način nisu mijenjali ugovorne odredbe jer praznine nastale utvrđenjem ništetnosti dijelova pojedinih odredbi nisu nadomještane sadržajem koji bi bio izvan okvira onoga što je početno ugovoreno.

5. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 1.3.). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode, donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva pa se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tužitelj nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje, povrede prava na pristup sudu ni prava na obrazloženu sudsku odluku.

6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje tužiteljica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

7. Tuženiku nisu dosuđeni traženi troškovi odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nisu bili potrebni u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 26. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić