REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4991/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Klarin, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 58932574776, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5374/2024-4 od 29. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1788/2019 od 30. rujna 2024., u sjednici održanoj 26. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužitelju revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5374/2024-4 od 29. travnja 2025. pod toč. II. izreke u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1788/2019 od 30. rujna 2024. i tužitelj odbijen sa zahtjevom da mu se isplati zatezna kamata na iznos glavnice od 17.738,45 EUR, kako je to pobliže navedeno u izreci presude, a u odnosu na pravno pitanje koje se u bitnom svodi na slijedeće:
"Ima li potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja sporazuma pravo na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije?".
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5374/2024-4 od 29. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1788/2019 od 30. rujna 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:
"• Ima li potrošač korisnik kredita koji je na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15; ZIDZPK 102/15) ugovaranjem aneksa ugovoru konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u eurima pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom CHF, ako konverzijom vjerovnik nije vratio sve neosnovano stečene koristi koje je stekao primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora?".
3. Tuženik još navodi da mu je drugostupanjskom presudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zaštićeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine
- Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to prije svega zbog slijedećih razloga:
"1. Povrijeđeno je pravo na jednakost pred zakonom i pred sudovima iz članaka 14. i 26. Ustava RH, jer potrošači koji nisu konvertirali kredite imaju pravo na puno obeštećenje, dok je u konkretnom predmetu suđeno kako tužitelj koji jest konvertirao kredit nema pravo na puno obeštećenje, Drugim riječima, pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu tužitelj je diskriminiran u odnosu na istog takvog potrošača koji nije konvertirao svoj kredit, jer će na kraju platiti daleko više novca u anuitetima tuženiku nego što će platiti potrošač koji nije proveo konverziju, ali je dobio sudsko obeštećenje.
2. Povrijeđeno je pravo na ostvarivanje prava iz članka 145. Ustava, jer nisu ostvarena subjektivna prava koja se temelje na pravnoj stečevini Europske unije, naime, Sud EU je višekratno zauzeo stav da nakon zakonske konverzije ili u slučaju nagodbe potrošač ima pravo na obeštećenje odnosno na izuzeće ništetne ugovorne odredbe pa čak i na ništetnost ugovora (presude C-118/17, C-260/18, C-452/18 i C-705/21), ako konverzijom nije u potpunosti obeštećen, te da se svojih prava ne može odreći nikako nego samo na informirani način. Ukidanje prava potrošača na temelju Direktive 93/13 koje se zrcali u navedenim presudama Suda EU zbog teške pogreške i neshvaćanja prava EU od strane hrvatskih sudova, nije u skladu s pravom EU.
Utoliko su tužitelju uslijed povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena navedena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.".
4. Tuženik je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije i zatražio trošak istog.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje koje se u bitnom svodi na ono naznačeno u izreci ovog rješenja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je u tom dijelu pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nepodudarno shvaćanju ovog suda izraženom u odluci broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i dr.
6. Stoga je u tom dijelu, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci, dok se u odnosu na preostali dio pitanja naznačenog u prijedlogu za dopuštenje revizije te povrede temeljnih ljudskih prava, uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).
7. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu čl. 155. st. 1. ZPP (toč. II. izreke).
Zagreb, 26. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
