REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4372/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ranko Tomašević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački Holding d.o.o., OIB 85584865987, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 41, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Smičiklasova 18, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R- 223/2024-3 od 10. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1769/2022-31 od 6. veljače 2024., u sjednici održanoj 26. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-223/2024-3 od 10. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1769/2022-31 od 6. veljače 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u ovoj pravnoj stvari te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, i to zbog odstupanja od prakse revizijskog suda pri čemu je u odnosu na prva tri naznačena pitanja ukazano na odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-617/2024 od 21. svibnja 2024., Rev-957/2021 od 12. travnja 2023., Revr-36/2014 od 4. studenoga 2014., Rev-90/2021 od 13. travnja 2022., Revr-1313/2013 od 4. studenoga 2014., Revr-821/2013 od 14. listopada 2014. U odnosu na četvrto pravno pitanje ukazano je na presudu VS RH broj Revr-524/2016 od 5. lipnja 2018. U odnosu na peto pitanje ukazano je na odluke VS RH broj Rev-1162/2022 od 9. siječnja 2024., dok je u odnosu na šesto naznačeno pitanje ukazano na odluke broj Revr-606/06 od 22. listopada 2002. i Revr-508/2022 od 22. listopada 2022.

2. Pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu glase:

1) Je li za prestanak potrebe za obavljanjem određenih poslova zbog organizacijskih razloga u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu nužno da su se ti poslovi u cijelosti prestali obavljati kod poslodavca ili do prestanka potrebe za obavljanjem tih poslova može doći i u slučaju ukidanja radnog mjesta u okviru kojeg su se ti poslovi isključivo obavljali i preraspodjele tih poslova na druga radna mjesta;

2) Ima li poslodavac opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz zbog organizacijskih razloga iz odredbe članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu u slučaju ukidanja radnog mjesta i preraspodjele poslova tog radnog mjesta na druga radna mjesta;

3) Je li kod poslovno uvjetovanog otkaza zbog organizacijskih razloga u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da postiže bolje rezultate, koja organizacija uključuje mogućnost ukidanja radnog mjesta i preraspodjele poslova tog radnog mjesta na druga radna mjesta;

4) Je li poslodavac obvezan prilikom otkazivanja ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu uslijed ukidanja radnog mjesta i preraspodjele poslova ukinutog radnog mjesta na druga radna mjesta voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika u smislu članka 115. stavak 2. Zakona o radu ako je radnik kojemu se otkazuje ugovor o radu bio jedini izvršitelj na ukinutom radnom mjestu;

5) Je li poslodavac prije otkazivanja ugovora o radu dužan provesti postupak savjetovanja ili suodlučivanja u smislu odredbe članka 150. i 151. Zakona o radu ukoliko kod poslodavca kod kojeg djeluje više sindikata nije konstituirano radničko vijeće niti su sindikati postigli sporazum iz članka 153. stavak 4. Zakona o radu o sindikalnim povjerenicima s pravima i obvezama radničkog vijeća;

6) Jesu li za ocjenu postoji li na strani poslodavca obveza za provođenjem postupka savjetovanja ili obveza za provođenjem postupka suodlučivanja u smislu odredbe članka 150. i 151. Zakona o radu u situaciji otkazivanja ugovora o radu radniku mjerodavne okolnosti koje postoje u vrijeme donošenja odluke o otkazu ili okolnosti koje postoje u vrijeme dostave odluke o otkazu radniku?

3. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog tuženika tako što ga je ocijenila neosnovanim i predložila odbiti.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava u sudskoj praksi.

4.1. Naime, pobijanom je presudom utvrđen nedopuštenim otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 2. srpnja 2022., slijedom čega je utvrđeno da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto direktorice Sektora ... odnosno radno mjesto koje bi po svojim karakteristikama i plaćom odgovaralo radnom mjestu tužiteljice prije otkazivanja.

4.2. Tijekom postupka provedenog pred nižestupanjskm sudovima između stranaka nije bilo sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu direktorice Sektora ... na temelju Ugovora o radu od 3. prosinca 2018. (prije toga je radila od 2007. u ..., a kod tuženika od 2015.) Taj joj je Ugovor otkazan naprijed navedenom Odlukom uz obrazloženje da je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je radila, kao i poslovi koje je obavljala, odnosno da je ukinuto radno mjesto na kojem je tužiteljica radila. Uz to je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 2017. više puta (2021. i 2022.) mijenjao nazive organizacijskih jedinica na način da je 2017. postojao Sektor u sklopu kojeg su bile službe, 2021. je ukinut Sektor, a ostale su samo službe, dok su 2022. ponovno službe prebačene u Sektor pri čemu se opis poslova tih organizacijskih jedinica u bitnom nije mijenjao, već su samo mijenjani nazivi, dok je kroz cijelo to vrijeme dok je tuženik mijenjao nazive svojih organizacijskih jedinica tužiteljica primarno obavljala poslove nabave u okviru istog radnog mjesta, na istom mjestu rada, neovisno o kozmetičkim promjenama naziva organizacijskih jedinica i neovisno o činjenici da tuženik nije mijenjao ugovor o radu u pogledu navođenja naziva radnog mjesta i organizacijske jedinice gdje obavlja poslove, sve to uz činjenicu da u ugovorima o radu tuženik nije naveo opise poslova radnih mjesta.

4.2. Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, tužiteljica je u razdoblju od 23. srpnja 2015. do svibnja 2022. obavljala iste poslove do samog otkazivanja ugovora o radu i nakon što ju je tuženik opozvao i utvrdio viškom (ugovor o radu je opozvan 1. listopada 2021., a otkazan 2. srpnja 2022.) te je bila ovlaštena za poduzimanje svih poslova vezanih za provođenje postupka javne nabave za tuženika. Osim toga, utvrđeno je i da se poslovi nabave koje je obavljala tužiteljica i dalje obavljaju u okviru radnog mjesta Direktora sektora u Korporativnom servisu – Sektor ... koje danas obavlja novozaposleni radnik ĐH.

4.3. U pogledu obveze savjetovanja za utvrđivanje kolektivnog viška radnika nakon što je tužiteljica navršila šezdeset godina života utvrđeno je da tuženik nije proveo postupak suodlučivanja sa sindikatom i nije ishodio prethodnu suglasnost sindikata za tužiteljicu budući da je Zaključkom Povjerenstva za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora od 3. listopada 2022. da je u slučaju kada je radnik u trenutku postupka savjetovanja sa sindikatom zbog namjere donošenja odluke o otkazu ugovora o radu sukladno odredbi članka 150. ZR imao 59 godina života, ali je u momentu uručenja odluke o otkazu napunio 60 godina života, poslodavac je obvezan provesti novi postupak suodlučivanja sa sindikatom sukladno odredbi članka151. ZR, što tuženik nije učinio iako je tužiteljica u vrijeme otkazivanja imala 59 godina, a u vrijeme dostave Odluke o otkazu je navršila 60 godina života.

4.3. U opisanim su okolnostima sudovi ocijenili da tuženik nije dokazao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici u smislu odredbe članka 115. stavka 1. točka 1. ZR, odnosno nije dokazao da bi zbog gospodarskih razloga kod tuženika prestala potreba upravo za radom tužiteljice jer je kod tuženika došlo samo do formalne (kozmetičke) promjene imena organizacijskih jedinica u kojima je tužiteljica obavljala radne zadatke, pa sve i da tuženik nije bio dužan ishoditi prethodnu suglasnost sindikata za otkazivanje tužiteljici koju nije ishodio odnosno da se pravilno i zakonito savjetovao sa sindikatima koji djeluju kod njega, predmetni otkaz ne bi bio dopušten ni zakonik. Stoga su sudovi utvrdili nedopuštenim predmetni otkaz ugovora o radu slijedom čega je tuženik obvezan vratiti tužiteljicu na radno mjesto direktorice Sektora ... odnosno radno mjesto koje po svojim karakteristikama odgovara njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.

5. Prva četiri naznačena pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP zato što činjenično ne koincidiraju s činjeničnim supstratom na kojem je utemeljena pobijana presuda. To stoga što ova pitanja činjenično sugeriraju da je kod tuženika u vezi s otkazivanjem ugovora o radu tužiteljici došlo do ukidanja radnog mjesta na kojem je radila tužiteljica, kao i do preraspodjele poslova tog radnog mjesta na druga radna mjesta, dok je u postupku utvrđeno je kod tuženika došlo samo do formalne (kozmetičke) promjene imena organizacijskih jedinica u kojima je tužiteljica obavljala radne zadatke, a da se poslovi nabave koje je obavljala tužiteljica i dalje obavljaju u okviru radnog mjesta Direktora sektora u Korporativnom servisu Sektor ... te ih obavlja novozaposleni radnik.

5.1. Pitanja koja se činjenično ne naslanjaju na činjenični supstrat na kojem je utemeljena pobijana presuda, već sugeriraju postojanje činjenica na kojima pobijana presuda nije utemeljena nemaju i ne mogu imati potrebno obilježje važnosti zato što se njima u osnovi osporavaju činjenična utvrđenja na kojima je utemeljena presuda u odnosu na koju se predlaže dopustiti reviziju. To znači da su takva pitanja u svojoj biti činjenična, a ne pravna. Važno pravno pitanje u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ne može, međutim, biti činjenično, već samo pravno.

6. Peto ni šesto naznačena pitanja također nemaju potrebno obilježje važnosti jer o njima ne ovisi odluka u sporu budući da su sudovi izrijekom naveli da je predmetni otkaz nedopušten i nezakonit čak i neovisno o pravilnosti ili nepravilnosti postupka savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu odnosno suodlučivanja u smislu odredbi članka 150. i 151. ZR.

7. U takvim je okolnostima prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo odbiti i riješiti kao u izreci na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP.

Zagreb, 26. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil