REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe GEBRUDER d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe MH, koje zastupa branitelj Slavko Milekić, odvjetnik iz [adresa] zbog djela prekršaja iz radi prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2., članka 228. stavak 1. točka 3. i stavak 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14,127/17,98/19 ) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, Prekršajni odjel od a 3.listopada 2023. poslovni broj: 16. Pp-785/22-24, na sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja ukida se prvostupanjska presuda za djelo prekršaja pod točkom VI. i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja i potvrđuje pobijana presuda za djelo prekršaja pod točkom I. 1)., II. 3) i III. 4).
Obrazloženje
1. Presudom prvog stupnja okrivljenici su proglašeni krivim i uz primjenu članka 38. Prekršajnog zakona oslobođeni od kazne, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o radu, članka 150.stavak 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i članka 127.stavak1.podst.4. i stavak 2. Zakona o Državnom inspektoratu, opisanih u izreci, dok je protiv okrivljenika odbijena optužba radi prekršaja iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknadi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura svaki.
3. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava. Tužitelj u žalbi navodi da se za počinjene prekršaje nisu ostvarili uvjeti za oslobođenje okrivljenika od kazne navodeći pritom što je utvrđeno inspekcijskim nadzorima, tužitelj smatra da je prvostupanjski sud u potpunosti krivo zaključio da su okrivljeni plaćanjem novčane kazne od 25.000,00 kuna mogli nastaviti s obavljanjem djelatnosti što o svojoj presudi odbija loptu tužbu u odnosu na prekršaj iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju obrazloživši da su okrivljenici plaćanjem navedenog iznosa kažnjeni u administrativnom postupku. Kazna od 25,000 HRK je izrečena rješenjem o izvršenju naplatom novčane kazne iz razloga što je poslodavac, unatoč zabrani obavljanja djelatnosti do otklanjanja utvrđenih nedostataka o poslovanju a najkraće na rok od 15 dana krajnje bezobzirno nastavio s planiranim poslovima i održavanjem svečanosti u poslovnim prostorijama na koje se zabrana obavljanje djelatnosti odnosila.
4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona ovo vijeće Visokog prekršajnog suda RH (dalje:Sud) je našlo, da pobijanom presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
7. Prema mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno je primijenio odredbu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, te umjesto propisane kazne za počinjeni prekršaj okrivljenike oslobodio od kazne za djelo prekršaja pod točkom I. 1)., II. 3) i III. 4)., zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o radu, članka 150.stavak 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i članka 127.stavak1.podst.4. i stavak 2. Zakona o Državnom inspektoratu.
8. Naime, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju, imao u vidu kao olakotne okolnosti okrivljenici su po utvrđivanju prekršaja ove nedostatke otklonili o kratko vremenskom periodu i ispunili propisanu obavezu, do sada nisu kažnjavani da su djelo prekršaja priznali, pa sudac drži kako se radi o izdvojenim slučajevima koji se više neće ponoviti i to jer su nastale promjene evidentirane od trenutka njihova nastanka, po ocjeni suda stekli su se uvjeti za primjenu odredbe članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, te ove razloge za oslobođenje od kazne prvostupanjskog suda u dijelu prihvaća i ovaj sud imajući u vidu te se radi o neznatnom odmaku od propisanog roka i protek vremena.
9. Iz izloženih razloga trebalo je žalbu ovlaštenog tužitelja u tom dijelu kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.
10. Odlučujući dalje o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjski sud počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava, kako osnovano prigovara i žalitelj.
11. Naime, prvostupanjski sud je je odredbe članka 181. točka 4. Prekršajnog zakona odbio optužbu protiv okrivljenika za prekršaj iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, s obrazloženjem jer su već kažnjeni u administrativnom postupku kada su izvršili uplatu u iznosu od 25.000,00 kuna u Državni proračun, a za izrečenu privremenu mjeru zabrane obavljanja djelatnosti izrečenu im temeljem čl. 171.st.1. Zakona o mirovinskom osiguranju usmenim rješenjem prilikom inspekcijskog nadzora 31.5.2022.g., s pravom tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud u potpunosti krivo zaključio da su okrivljeni plaćanjem novčane kazne od 25.000,00 kuna mogli nastaviti s obavljanjem djelatnosti te u svojoj presudi odbija optužbu u odnosu na prekršaj iz članka 172. stavak 2. točka 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju obrazloživši da su okrivljenici plaćanjem navedenog iznosa kažnjeni u administrativnom postupku. Kazna od 25,000 HRK je izrečena rješenjem o izvršenju naplatom novčane kazne iz razloga što je poslodavac, unatoč zabrani obavljanja djelatnosti do otklanjanja utvrđenih nedostataka o poslovanju a najkraće na rok od 15 dana krajnje bezobzirno nastavio s planiranim poslovima i održavanjem svečanosti u poslovnim prostorijama na koje se zabrana obavljanje djelatnosti odnosila. Dakle, okrivljenici nisu u administrativnom postupku kažnjeni za istovrsni prekršaj kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.
12. Slijedom navedenoga, valjalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, ukinuti pobijanu presudu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje za djelo prekršaja pa točkom VI. izreke pobijane presude, s time da će prvostupanjski sud otkloniti utvrđene nedostatke, a nakon toga donijeti novu zakonitu odluku u tom dijelu.
U Zagrebu 26. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Tomislav Tomašić v.r.
Presuda i Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu, Stalna služba u Našicama, Prekršajni odjelu 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
