Poslovni broj: Usž-899/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Radmile Bolanča Vuković , predsjednice vijeća , dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić , članice vijeća , te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja FI, državljanina Sjedinjenih Američkih Država , kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel , odvjetnik u Zagrebu , Radnička cesta 32 , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Policijske uprave osječko-baranjske , Postaje granične policije Beli Manastir , Gaj 2, Duboševica , OIB: 36162371878 , radi otkaza kratkotrajnog boravka i povratka iz Republike Hrvatske , odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1252/2023-10 od 3. siječnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.

pretpostavljam da je

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1252/2023-10 od 3. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, BROJ: 511-07-32-23-2, KLASA: NK UP/I 216-04/23-04/148 od 9. rujna 2023., u točki I. izreke određeno je da se tužitelju, rođenom **.**.1979., u [adresa], Sjedinjene Američke Države, nositelju putne isprave Sjedinjenih Američkih Država serijskog broja: [serijski broj], izdane 30. studenog 2017., otkazuje kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od jednog mjeseca, računajući od dana napuštanja Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP) odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen. Prema točki 2. izreke rješenja, tužitelju kao državljaninu treće zemlje, prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se rok za dragovoljni odlazak od sedam dana u kojem je dužan napustiti EGP, računajući od prvoga dana od dana dostave tog rješenja, dok je točkom 3. izreke rješenja određeno da će se tužitelj prisilno udaljiti ako ne napusti EGP u roku za dobrovoljni odlazak. U skladu s točkom 4. izreke rješenja tužitelj je dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

2. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude iz svih razloga propisanih člankom 126. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24, dalje: ZUS). Navodeći i ostale članke ZUS-a, smatra da je došlo do bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je došlo do povrede Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.). Prigovara da sud prilikom objave presudu nije obrazložio, da mu nije dostavljen spis upravnog tijela te da mu nije odobren uvid u spis. Prigovara da je predložio saslušanje svjedoka i izvođenje dokaza, što je neosnovano odbijeno. Također prigovara da sud nije izvodio predloženi dokaz grafološkim vještačenjem iako stranke imaju pravo dokazivanja neistinitosti javne isprave, a što je tužitelj pokušao učiniti, a sud nezakonitim postupkom onemogućio i time počinio povredu tužiteljevog ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje te jednakost u postupku. Navodi da je pogrešno zaključeno da su ispunjeni uvjeti iz članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima („Narodne novine“: 133/20., 114/22. i 151/22., dalje: Zakon) te je bilo potrebno utvrditi je li kratkotrajni boravak koristio protivno prijavljenoj, namjeravanoj, svrsi boravka u Republici Hrvatskoj. Drži da se ovdje radi o pretpostavci njegovih budućih radnji kao sljedbenika „Liberlanda“ te da se na taj način može kažnjavati svatko tko se zateče na području gdje postoji opravdana sumnja da je netko drugi počinio protupravnu radnju, a ne i zatečena osoba. Smatra da područje Gornje Sige na kojem se nalazi tzv. “Slobodna Republika Liberland” ne potpada pod državnu vlast niti Republike Hrvatske niti Republike Srbije te nije upisano u katastru tih država. Nalazi da bi jedino međunarodno pravo ili bilateralni sporazum mogao predstavljati temelj za zaključak o protezanju vlasti neke države nad tim teritorijem. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava tvrdnju tužitelja da je nepravilno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio odredbu članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona, jer je postojanje opravdane sumnje da kratkotrajni boravak tužitelj nije koristio u namjeravanu svrhu utvrđeno na temelju izjave tužitelja, odnosno činjenica utvrđenih na mjestu gdje je zatečen. Ističe da se područje Gornje Sige sukladno bilateralnom dogovoru između Republike Hrvatske i Republike Srbije nalazi pod privremenim nadzorom hrvatskih vlasti. Poziva se na presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj: Pžp-564/2024 od 3. srpnja 2024. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbene utječu na donošenje drukčije odluke.

6. Odredbom članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona propisano je da će Ministarstvo unutarnjih poslova, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu.

7. Člankom 184. stavkom 3. Zakona propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

8. Iz spisa proizlazi da je tužitelj zatečen 9. rujna 2023. na početku nasipa Dunav- Drava, kod mjesta Zmajevac, na biciklu, u namjeri odlaska na područje Gornje Sige. Policijskim službenicima je naveo da mu je namjera bila biciklom (posuđenim od aktivista tzv. „Liberlanda“) doći na rođendansku proslavu CI, predsjednika tzv. „Liberlanda“.

9. U izjavi danoj u upravnom postupku tužitelj je izjavio da nema odobrenje boravka u drugoj državi članici EGP-a te da u Republici Hrvatskoj nema članova uže obitelji, kao ni drugih veza s Republikom Hrvatskom, da je avionom doputovao iz Mexico Citiya u Frankfurt, potom avionom u Budimpeštu gdje je unajmio automobil i 7. rujna 2023. došao u Zmajevac gdje je putem chata dogovorio bicikl od aktivista „Liberlanda“ te došao na početak nasipa Dunav-Drava gdje su ga zaustavili policijski službenici.

10. Imajući na umu jasnu izjavu tužitelja, njegove iskazane namjere, kao i ostale podatke i okolnosti konkretnog slučaja, prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da postoji opravdana sumnja da tužitelj, kao stranac na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj, nije boravak koristio u turističke svrhe, već je odlazak na područje Gornje Sige bio usmjeren ka promoviranju nepostojeće države tzv. “Liberland”. Namjera tužitelja je, suprotno propisima Republike Hrvatske, bila promovirati nepostojeću državu “Liberland”.

11. Slijedom iznijetog, s obzirom na činjenicu da je tužitelj, kao stranac na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj, jasno i nedvosmisleno izjavio da je razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj odlazak na područje Gornje Sige radi promoviranja nepostojeće države tzv. “Liberland”, ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je tuženik pravilno otkazao tužitelju kratkotrajni boravak te odredio zabranu ulaska i boravka u roku od jedan mjesec u Republici Hrvatskoj.

12. Žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari. Ovaj Sud ne nalazi postojanje povreda na koje se tužitelj u žalbi poziva, a radi se o navodima koje je iznosio tijekom prvostupanjskog spora i na koje je prvostupanjski sud dostatno i valjano odgovorio u obrazloženju pobijane presude.

13. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze (grafološko vještačenje) treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi ( članak 49. stavak 4. ZUS-a ). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje je tužitelj predložio nepotrebnim i usmjerenim na odugovlačenje upravnog spora. Naime, sukladno odredbi članka 8. stavka 1. ZUS-a , sud upravni spor treba provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućiti zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te odluku donijeti u razumnom roku, u skladu s kojim načelom je prvostupanjski sud i postupio.

14. U odnosu na prigovor tužitelja da mu nije dostavljen i omogućen uvid u spis predmeta upravnog tijela, valja reći da je tužitelj prije održavanja rasprave imao mogućnost kod prvostupanjskog suda zatražiti i ostvariti pravo na razgledavanje spisa predmeta sukladno odredbi članka 113. ZUS-a . Stoga, imajući na umu načelo učinkovitosti, nije bilo razumne potrebe da sud odgodi raspravu radi tužiteljeva proučavanja dokumentacije koja prileži spisu predmeta, kao što je tužitelj predlagao.

15. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom na to da je žalba odbijena, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 26. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković