Poslovni broj: Usž-2503/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić , predsjednice vijeća , Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan , članice vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja AĐiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupnog po opunomoćeniku Igoru Zekiću , odvjetniku u Zagrebu , Vrbani 15 , OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Direkcije, Zagreb , Margaretska 3 , OIB: 02958272670 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Zagrebački električni tramvaj doo , Zagreb , Ozaljska 105 , OIB: 82031999604 , radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us l-3188/2024-16 od 15. travnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us l-3188/2024-16 od 15. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika , KLASA: UP/II-502-03/24- 01/261 , URBROJ: 338-01-06-05-24-07 od 10. lipnja 2024. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , Regionalnog ureda Zagreb , Odjel za zdravstveno osiguranje – 2 , KLASA: UP/I-502- 03/23-02/5071 , URBROJ: 338-21-02-02-24-4 od 15. veljače 2024. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke tužitelju je priznata dijagnoza šifre S16 prema MKB-10 klasifikaciji, ozljeda na radu nastala 1. studenoga 2023. i priznata su mu prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Točkom IV. izreke nalaženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.920,00 eura u roku od 15 dana od dana

dostave pravomoćne presude, a u ostalom dijelu zahtjev za trošak upravnog spora je odbijen.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 10. lipnja 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 15. veljače 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje ozljede izražene šifrom S16 prema MKB-10 klasifikaciji kao ozljedom na radu nastale 1. studenoga 2023. te mu u vezi navedene dijagnoze nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

3. Tuženik pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje jer je isto utvrdio na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka koji ocjenjuje kao manjkav, proturječan i nejasan, bez uporišta u medicinskoj dokumentaciji spisa te kao takav nije mogao poslužiti Sudu za donošenje zakonite odluke. Ističe da je zadaća medicinskog vještaka utvrditi postojanje izravne uzročno-posljedične veze između konkretnog mehanizma i konkretne vrste ozljede te da u ovom predmetu dokazi spisa glede mehanizma nastanka ozljede variraju od ručnog okretanja skretnice (izjava tužitelja od 16.studenog 2023.), preko naglog trzaja vratom (nalaz ortopeda od 2. studenog 2023.) i korištenja iznimno teškog ključa (tužba) pa sve do prometne nezgode (otpusno pismo Kliničkog bolničkog centra Dubrava od 9. ožujka 2024.). Navodi da je liječnik ortoped/traumatolog KBC Sestre milosrdnice, Klinika za traumatologiju, koji je prvi pregledao tužitelja dan nakon događaja, u nalazu od 2. studenog 2023. upisao da je tužitelj naglo trznuo vratom kad je skretnica popustila pa postavlja dijagnozu Distensio mm. paravertebralia colli (što odgovara dijagnozi šifre S13) i M62.6, istegnuti mišić. Problematizira okolnost što je tužitelj potom otpušten bez ikakve ordinirane terapije kakva bi bila očekivana i kakva je uobičajena kod ozljede istezanja vrata i vratnih mišića, već je samo upućen na daljnju dijagnostičku obradu i to magnetsku rezonancu vratne kralježnice. Dalje navodi da klinički status opisan u predmetnom nalazu ne govori u prilog akutnoj ozljedi šifre dijagnoze S16, već da se radi o znakovima svojstvenim degenerativnoj promjeni kralježnice, a što je potvrđeno i MR snimkom od 15. studenog 2023. Ističe da kada bi se i prihvatilo da je tužitelj napravio krivi pokret pri ručnom okretanju skretnice, iako se tako nije izrazio, opisani mehanizam nije kod tužitelja doveo do akutne ozljede mišića i tetiva u području vrata (S16), već je bio samo povod (okidač) za akutnu ataku kronične bolesti. Smatra da sudski vještak nije objasnio u kojem dijelu medicinskih nalaza tužitelja je dijagnoza S16 objektivizirana te dalje navodi pitanja na koja sudski vještak nije dao odgovore. Ističe da sudski vještak iznosi kontradiktorne i medicinski pogrešne tvrdnje kada s jedne strane potvrđuje da je dijagnostička obrada tužitelja pokazala degenerativne promjene i.v. diskova u svim razinama, a onda istovremeno zaključuje da je isti u predmetnom radnom procesu zadobio akutnu ozljedu izraženu dijagnozom šifre S16. Smatra da je takvo mišljenje sudskog vještaka medicinski neutemeljeno, neozbiljno i promašeno te na jednak način ocjenjuje i stav prvostupanjskog suda da se ni jednom osiguraniku starijem od 45 godina zbog generacijskih degenerativnih promjena ne bi priznala ozljeda na radu nastala zbog nagle promjene položaja tijela i jačeg fizičkog napora. Osporava i odluku o troškovima upravnog spora. Predlaže poništi prvostupanjsku presudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj i zainteresirana osoba nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je prijavom poslodavca tužitelja od 1. prosinca 2023. za priznavanje ozljeda pretrpljenih 1. studenog 2023. pod šifrom dijagnoze S 16 ozljedom na radu.

7.1. Uz prijavu priložena je izjava tužitelja o okolnostima nastanka ozljede od 16. studenog 2023. u kojoj se navodi da je vozio tramvaj linije broj 2 te da je na stanici Branimirova morao izaći iz tramvaja i ručno okrenuti skretnicu koja nije radila automatski. Kada se sagnuo, stavio ključ u skretnicu i okrenuo, čuo je da mu je nešto „kvrcnulo“ u leđima, osjetio je jaku bol i nije se odmah mogao uspraviti. Vratio se u tramvaj i počeo voziti, međutim nakon par minuta nije mogao okrenuti glavu i počela mu je trnuti lijeva ruka.

8. Povodom prijave poslodavca od 1. prosinca 2023., provedeno je vještačenje po Liječničkom povjerenstvu Zavoda broj III te je nalazom, mišljenjem i ocjenom od 1. veljače 2024. Liječničko povjerenstvo utvrdilo da se dijagnoza S 16 ne može priznati ozljedom na radu uz obrazloženje da ista nije uzročno-posljedično povezana s opisanim načinom nastanka ozljede na radu. Radi se o predispoziciji zdravstvenog stanja. Povodom žalbe tužitelja u drugostupanjskom upravnom postupku pribavljeni su nalaz, mišljenja i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 5. lipnja 2024. kojim je potvrđeno utvrđenje iz nalaza, mišljenja i ocjene od 1. veljače 2024. Zatražena dijagnoza S 16 ne može se uzročno- posljedično povezati s događajem od 1. studenog 2023. jer ista nije potvrđena ni klinički ni dijagnostičkom obradom. Dijagnostičkom obradom su verificirane teške degenerativne promjene vratne i torakalne kralježnice, a ne akutna ozljede. Navedeni događaj bio je samo povod, „okidač“, koji je izazvao akutnu ataku kronične degenerativne bolesti koštano vezivnih struktura kralježnice. Tuženik je odluku o žalbi tužitelja donio na temelju nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva od 5. lipnja 2024.

9. U sudskom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika te je provedeno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ortopedu/traumatologu dr. med. Davoru Duvančiću, spec. psih., na okolnost je li ozljeda dijagnoze šifre S 16. posljedica događaja od 1. studenog 2023.

10. Sudski vještak je u nalazu i mišljenju 4. veljače 2025. naveo da je ozljeda dijagnoze izražena šifrom MKB10 klasifikacije S16 jasna posljedica događaja od 1. studenog 2023. Navodi da su MR pregledom od 15. studenog 2023. u specijalnoj bolnici Sv. Katarina kod tužitelja nađene degenerativne promjene intervertebralnih diskova u svim razinama, a u razini C4-C5 nađena je dorzomedijalna protruzija diska sa širenjem u lijevo koja komprimirala pripadajući korijen (C5 sa lijeve strane), a sadržaj diska bio je u kontaktu sa vratnom kičmenom moždinom u tom segmentu uz redukciju prednjeg subarahnoidnog prostora. Ovom dijagnostičkom metodom kod tužitelja su nađene multiple difuzne koštane promjene zbog kojih je tužitelj bio podvrgnut mnogim daljim dijagnostičkim pretragama. Akutna ozljeda je samo otkrila postojeće patološke promjene kojih tužitelj u trenutku ozljeđivanja u trenutku ozljeđivanja uopće nije bio svjestan jer se do tada osjećao zdravo i osjećao se sposobnim za obavljanje svog posla.

11. Tuženik je u podnesku od 1. travnja 2025. osporavao pravilnost zaključka sudskog vještaka. Navod sudskog vještaka da su degenerativne promjene ovdje relevantne jer da su rezultirale osjećajem boli znači da se zapravo radilo o akatizaciji, odnosno pogoršanju već postojećeg stanja, odnosno predispoziciji zdravstvenog stanja tužitelja. Degenerativna promjena određenog anatomskog dijela tijela, koja postoji od ranije i koja se razvila pod utjecajem brojnih raznih faktora, objašnjava akutnu, dakle sada svježe nastalu bol. Činjenica da osoba nije bila svjesna svojih degenerativnih kroničnih bolesti jer joj prethodno štetnom događaju nisu stvarale bitnije probleme u svakodnevnom i profesionalnom funkcioniranju nije od značaja. Predlaže da se od sudskog vještaka zatraži dodatno pojašnjenje na koji način dolazi do ozljede koju se označava dijagnozom S16, a kako do ozljede po dijagnozi S13.4 i je li prilikom okretanja skretnice polugom moglo doći do takve ozljede, u kojem dijelu medicinskih nalaza je ista objektivizirana i da li bi u istoj situaciji bilo medicinsko moguće i očekivano zadobiti predmetnu ozljedu i kod zdravih, intaktnih struktura vratne kralježnice. Dostavlja i očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije od 18. veljače 2025.

12. Sudski vještak je na raspravi održanoj 8. travnja 2025., u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, ostao u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 4. veljače 2025. Navodi da je predmetna dijagnoza kod tužitelja jasna posljedica događaja od 1. studenoga 2023. jer se u konkretnom slučaju radi o trzajnoj ozljedi vrata kao akutnoj ozljedi uz dorzomedijalnu lijevu protruziju diska na nivou C4-C5, a što je sve nađeno pretragom magnetske rezonance kralježnice 15 dana nakon ozljede. Objašnjava da su degenerativne kronične promjene karakteristične za kompletnu populaciju sa početkom četrdesetih godina, a koje su potpuno jasno definirane u pedesetim godinama života osobito na nivoima od C4-C7 te se ovakva situacija može dogoditi svakome tko u prignutom položaju manipulira teškim alatom i učini nagli pokret koji može dovesti do distorzije u različitim nivoima ovisno o primijenjenoj sili i položaju tijela.

13. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka pravilno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio članak 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.), poništio upravna rješenja i tužitelju priznao prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

14. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

15. Sud smatra da je sudski vještak u nalazu i mišljenju iznio jasne, potpune i uvjerljive razloge iz kojih proizlazi da institucionalna tijela vještačenja upravnih tijela nisu pravilno utvrdila da se dijagnoza S 16 ne može priznati posljedicom ozljede na radu. Na sva dodatna pitanja tuženika iz podneska od 1. travnja 2025. vještak je odgovorio konkretno i jasno i time učvrstio nalaz, mišljenje i ocjenu.

16. Suprotno žalbenim navodima sudski vještak je izričito naveo da je magnetskom rezonancom učinjenoj 15. studenog 2023. kod tužitelja, u razini C4-C5, nađena dorzomedijalna protruzija diska sa širenjem u lijevo koja je komprimirala pripadajući korijen C5 sa lijeve strane, a sadržaj diska bio je u kontaktu sa vratnom kičmenom moždinom u tom segmentu uz redukciju prednjeg subarahnoidnog prostora. Također je obrazložio da su degenerativne kronične promjene kod tužitelja karakteristične za kompletnu populaciju sa početkom četrdesetih godina, a koje su potpuno jasno definirane u pedesetim godinama života osobito na nivoima od C4-C7 te da se ovakva situacija može dogoditi svakome tko u prignutom položaju manipulira teškim alatom i učini nagli pokret koji može dovesti do distorzije u različitim nivoima ovisno o primijenjenoj sili i položaju tijela.

17. Stoga je ovaj Sud prihvatio zaključak prvostupanjskog suda da degenerativne promjene u konkretnom slučaju ne predstavljaju predispoziciju zdravstvenog stanja za nastanak ozljede ili bolesti, koja bi se u tom slučaju mogla dogoditi samo tužitelju zbog njegovog specifičnog stanja, već su konkretne degenerativne promjene generacijski prisutne kod opće populacije, a ne samo kod tužitelja.

18. U žalbi tuženik navodi pitanja na koja smatra da sudski vještak nije odgovorio, no istima nije doveo u sumnju pravilnost nalaza i mišljenja sudskog vještaka budući da je ista tuženik imao priliku postaviti vještaku na ročištu održanom 8. travnja 2024. na kojem je provedena rasprava i saslušan sudski vještak, a na koju tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio. Na opisani način tuženik je propustio iskoristiti procesna ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju, a kojima bi eventualno, doveo u sumnju pravilnost i potpunost nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

19. Ovaj Sud također primjećuje da tuženik tijekom upravnog postupka i prvostupanjskog upravnog spora nije osporavao mehanizam nastanka ozljede od 1. studenog 2023., nego tek u žalbi iznosi razloge kojima nastoji dovesti u sumnju navode tužitelja iz izjave o okolnostima nastanka ozljede od 16. studenog 2023. Budući da se radi o novim činjenicama, iste nisu razmatra u skladu s člankom 130. stavkom 3. ZUS- a

20. S obzirom na to da su prvostupanjskom presudom poništena rješenja upravnih tijela i tužitelju su priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, tužitelj je uspio u upravnom sporu i ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavak 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a . Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak sastava tužbe i trošak zastupanja na raspravi od 8. travnja 2025. , u skladu s Tbr. 27. točki 1. alineji 2. , Tbr. 46. ​​i Tbr. 54. , u vezi s Tbr. 52. stavak 3. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.) u iznosu od 2.500,00 eura. Također je tužitelju dosudio i trošak vještačenja stalnog sudskog vještaka u iznosu od 420,00 eura, odnosno tužitelju je priznato pravo na naknadu troška u ukupnom iznosu od 2.920,00 eura.

21. Slijedom navedenog, Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja, odnosno sudske samovolje.

22. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 26. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić