REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–280/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Ružića, kao predsjednika vijeća te suca Zdravka Garića i Dolores Peruško, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠB, zbog kaznenog djela iz čl. 234. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog ŠB podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 28. travnja 2025., broj K-1207/2024-17, u sjednici održanoj 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e:

Žalba optuženog ŠB odbija se kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, optuženi ŠB proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo protiv imovine – neovlaštena uporaba tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavka 2. KZ/11., pa je na temelju istog zakonskog popisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08) dužan je optuženi ŠB naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik ŠB putem braniteljice Ana Marije Ljubičić-Kuzmanić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu LJUBIČIĆ – VRDOLJAK & PARTNERI, iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom „žalbu usvojiti, osporenu presudu ukinuti, predmet vratiti na ponovni postupak, podredno odluku o kazni preinačiti na način da se okrivljenom izreče znatno blaža kaznena sankcija.“ Traži se „izvijestiti okrivljenog i njegovog branitelja o sjednici vijeća na kojoj će se razmatrati ova žalba.“

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25 – dalje u tekstu ZKP) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli- Pola.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, optuženi ŠB i njegova braniteljica Ana Marija Ljubičić-Kuzmanić, odvjetnica iz Splita koji svi nisu pristupili na sjednicu unatoč uredno dostavljenim obavijestima, a niti su svoj izostanak opravdali, pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 3. ZKP-a.

6. Žalba nije osnovana.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a, optuženik ŠB navodi da je izreka presude nerazumljiva, da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te da „postoji potpuna proturječnost između modaliteta izvršenja djela u pravnoj oznaci i činjeničnom opisu učina. “, ali ne precizira u čemu bi se točno te bitne povrede kaznenog postupka sastojale. Ovaj sud drugoga stupnja nije našao da bi izreka presude bila nerazumljiva jer sadrži sve bitne sastojke terećenog kaznenog djela s jasnim opisom inkriminiranog događaja, a utvrđenja prvostupanjskog suda i razlozi i odlučnim činjenicama koji su naznačeni u izreci pobijane presude iznijeti su, s obzirom da se optuženik o optužnici očitovao da je kriv i priznao počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, u dostatnoj mjeri razlozima presude bez znatnog proturječja. Konačno, prvostupanjski je sud zaključio da je optuženik ŠB ostvario obilježja terećenog kaznenog djela iz članka 234. stavka 2. KZ/11., jasno i određeno naznačivši koje to njegove radnje ukazuju na oduzimanje tuđeg motornog vozila radi privremene uporabe, što je bez ikakvog proturječja i naznačeno u izreci pobijane presude.

7.1. Nadalje, nije osnovan niti prigovor optuženika ŠB da je u pitanju arbitrarna odluka te da mu je iz tog razloga povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14), odnosno da je stoga došlo do „knjiškog primjera samovolje suda“, a time i uskrate pravde, jer se razlozi suda prvog stupnja, kraj činjenice da je optuženik očitujući se o optužnici priznao krivnju, a u svojoj obrani i kazneno djelo za koje je terećen, i to priznao djelo upravo onako kako je ono sada i opisano u izreci pobijane presude, koji su obrazloženi sukladno članku 459. stavku 5. ZKP-a, i to nakon što je u dokaznom postupku izveo sve raspoložive dokaze s čijim se izvođenjem optuženik suglasio i na koje nije imao primjedbi, nikako ne mogu smatrati arbitrarnim. Sud prvog stupnja je u dokaznom postupku čak štoviše neposredno i u kontradiktornom postupku izveo sve raspoložive dokaze iako je optuženikovo priznanje djela, i to u prisutnosti braniteljice, bilo potpuno i sukladno prije pribavljenim dokazima, pa se sukladno članku 417. a . stavku 4. ZKP-a, sud mogao u dokaznom postupku ograničiti samo na izvođenje onih dokaza koji se odnose na odluku o kazni i drugim mjerama propisanim kaznenim zakonom te troškovima kaznenog postupka. Uz to sud prvog stupnja je dao svoju ocjenu optuženikovog priznanja inkriminiranog mu kaznenog djela, obrazložio je odluku o krivnji te posebno odluku o kazni imajući u vidu odredbu članka 464. stavka 7. u vezi stavka 6. ZKP-a, a tijekom postupka je optuženiku omogućio da u neometanom izlaganju na opširan način iznesu svoju obranu, očituje se o dokazima te stavlja primjedbe i prijedloge.

7.2. Kraj takvog stanja stvari ne može se govoriti o arbitrarnosti, odnosno o povredi prava na pravično suđenje.

7.3. Daljnjim razlozima žalbe navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik veže za žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa tako i u pogledu subjektivnog odnosa prema djelu, no međutim, kako se optuženik o optužnici očitovao da je kriv i priznao počinjenje kaznenog djela za koje se tereti te kako u žalbi ne iznosi nove dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje za koje nije znao do donošenja prvostupanjske presude, sukladno članku 464. stavku 7. ZKP-a, optuženik ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. U okviru žalbene osnove zbog povrede kaznenog zakona (pri čemu ne navodi o kojoj bi se povredi kaznenog zakona predviđenoj u članku 469. točke 1. do 6. ZKP-a radilo) optuženik ŠB ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, što je rezultiralo donošenjem pogrešnih zaključaka u vezi postojanja određenih činjenica, a što je imalo za krajnju posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava.

8.1. Iz sadržaja istaknutih žalbenih navoda proizlazi da optuženik zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskoj presudi. Ono, međutim ne opravdava žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona jer se postojanje povreda kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi sa stanovišta žalitelja bilo ispravno. Budući da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon pravno označivši opisanu djelatnost optuženika ŠB kao kazneno djelo iz članka 234. stavka 2. KZ/11., nije osnovana njegova žalba izjavljena zbog žalbene osnove iz članka 469. ZKP-a.

9. Nije osnovana žalba optuženika DB zbog odluke o kazni u kojoj navodi da prvostupanjski sud „nije vodio onim što je propisano u odredbi čl. 41. i 47. KZ-a, a osobito kod činjenice da je okrivljeni neosuđivana osoba za ovakva kaznena djela, te sud nije utvrđivao olakotne i otegotne okolnosti, a morao je, pa je i to bitna povreda. Sud je sve okolnosti, trebao uzeti u obzir kao osobito olakotne te naći razloge za izvanredno ublažavanje kazne jer bih se i takvom odlukom zasigurno ispunila svrha specijalne i generalne prevencije. Sud nije uzeo u obzir da je okrivljeni priznao djelo koje mu se stavlja na teret, da se kaje što je ovo djelo počinio, kao i ranija djela, što ukazuje da je isti svjestan i spreman ne činiti daljnja kaznena djela. Osim toga jasno je da je potrebno uzeti u obzir i količinu kriminalne aktivnosti koja se okrivljenom stavlja na teret a koja po mišljenju obrane zaista nije velika.“

9.1. Prije svega treba reći kako se optuženi ŠB prije završetka dokaznog postupka očitovao o optužbi na način da je izjavio da se smatra krivim, priznao je terećeno kazneno djelo te se suglasio s vrstom i mjerom kazne koju je državni odvjetnik predložio (kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci). Zbog toga je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 417.a stavka 7. ZKP-a, bio vezan s prijedlogom državnog odvjetnika o kazni, pa je optuženiku, imajući u vidu utvrđene olakotne i otegotne okolnosti koje nisu davale mjesta blažem kažnjavanju, izrekao upravo kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Pritom je prvostupanjski sud očito imao u vidu i odredbu članka 45. stavka 1. KZ/11, o iznimnosti kratkotrajne kazne zatvora, zaključivši kako optuženikova ranija višekratna i kontinuirana osuđivanost od 2019., do 2021., pa i zbog istovrsnih kaznenih djela, kao i ponašanje nakon počinjenja sada presuđenog kaznenog djela, obzirom da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1529/23 od 7. studenog 2023., pravomoćna 28. svibnja 2024., sve pobliže opisano pod točkom 12.1. obrazloženja presude, ukazuje na iskazanu upornosti i ustrajnost u protupravnom ponašanju i da ranije kaznene osude na optuženika nisu imale nikakav korektivni učinak, odnosno nisu na njega i njegovu svijest dovoljno specijalno preventivno djelovale da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i da se suzdrži od činjenja novih kaznenih djela, već upravo suprotno, da je njegovo protupravno ponašanje i kontinuirano činjenje kaznenih djela postalo obrazac njegova ponašanja, što je očito isključilo primjenu uvjetne osude ili zamjenu kazne zatvora radom za opće dobro.

9.2. Stoga je, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud optuženiku pravilno izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci olakotno mu cijeneći priznanje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela koje je izražavao tijekom cijelog postupka, a otegotnim raniju višestruku osuđivanost koja ima veći značaj od standardnog s obzirom na činjenicu da je ovo kazneno djelo počinjeno u vremenu provjeravanja iz presude suda Landesgericht Innsbruck (Republika Austrija) 022 HV 93/2020f od 9. ožujka 2021., pravomoćna 9. travnja 2023., kojom je zbog kaznenog djela iznude, prisile i pritiska na predstavnika javne vlasti optuženik osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 75 dana, uz rok kušnje od tri godine.

9.3. Utvrđene olakotne i otegotne okolnosti prvostupanjski sud je cijenio u dovoljnoj mjeri te optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja kazna je i po stavu ovog drugostupanjskog suda u skladu s utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, ličnosti optuženika te njegovim stupnjem krivnje (članak 47. KZ/11.) te će se upravo tom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, čime je izražena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i jača svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te će se omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo (članak 41. KZ/11).

10. Konačno, nije osnovana žalba optuženika ŠB niti zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Radi se o ukupnom iznosu od svega 200,00 eura koji odgovara stvarno nastalim troškovima te duljini i složenosti postupka, a iznos je adekvatan optuženikovom imovnom stanju i obiteljski prilikama obzirom da je do uhićenja optuženik bio zaposlen i s mjesečnim primanjima od oko 700,00 eura, da je dobrog imovnog stanja te da je neoženjen i bez djece. Navedenu svotu optuženik ŠB zasigurno može platiti, a da pritom ne ugrozi vlastitu egzistenciju.

11. Slijedom svega navedenog žalba optuženika nije prihvaćena, a kako pobijanom presudom nisu ostvarene niti povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 476. stavku 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika ŠB je na temelju članka 482. ZKP-a odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

U Puli – Pola 26. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Miroslav Ružić