Poslovni broj: Usž-4503/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

RJE Š ENJE

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić , predsjednice vijeća , Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan , članica vijeća , uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja FMs prebivalištem u [adresa], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Antonio Šćulac , odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Policijske uprave zadarske , Policijske postaje Benkovac – Obrovac , radi protjerivanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda Splitu , poslovni broj: Us I-2332/2025-3 od 2. listopada 2025. , na sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.

rije š io je

Poništava se rješenje Upravnog suda Split , poslovni broj: Us I- 2332/2025-3 od 2. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odgođeno je izvršenje rješenja tuženika , klasa: UP/I-216-04/25-01/384 , urbroj: 511-18-10-25-1 od 22. rujna 2025. do pravomoćnosti odluke u predmetnom upravnom sporu ili do drugačije odluke suda.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja podnio žalbu u kojoj navodi da je odgoda izvršenja suprotna svrsi zakonske mjere protjerivanja, odnosno uklanjanje osoba koje ne poštuju zakon i zaštiti javnog interesa Republike Hrvatske i Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP). Navodi da odgoda izvršenja rješenja o protjerivanju nije u skladu s javnim interesom, budući da omogućuje daljnji boravak osobe koja je već prekršila zakon i propise Republike Hrvatske, čime se umanjuje učinkovitost mjera za održavanje javnog reda, sigurnosti i zakonitosti. Ističe da je tužitelj dana 27. rujna 2025. u 21,24 sata na međunarodnom graničnom prijelazu u Splitu, zrakoplovom udaljen iz Republike Hrvatske u svoju zemlju Bangladeš, a povratnu kartu je financirala Europska unija kroz program Frontex, čime je rješenje o protjerivanju već izvršeno, a određena odgoda izvršenja bespredmetna i pravno neutemeljena. Smatra da nema opravdanih razloga za odgodu izvršenja jer se radi isključivo o subjektivnim navodima tužitelja da bi mu povratkom u zemlju podrijetla nastala teško nadoknadiva šteta, jer je platio dolazak u Republiku Hrvatsku i zapošljavanje. Ističe da tužitelj ima pravo na potpomognuti povratak uključujući trošak karte i jednokratnu novčanu pomoć u iznosu od 2.000,00 eura radi pokrića osnovnih troškova reintegracije, a koju obavijest je dobio u policijskoj postaji na svom jeziku. Stoga tvrdnje o financijskoj nemogućnosti povratka smatra neosnovanim, jer Republika Hrvatska osigurava sredstva i potporu za dobrovoljni povratak stranaca u zemlju njihovog podrijetla. Predlaže uvažiti žalbu.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje: ZUS-a), Sud je žalbene razloge ocijenio osnovanim.

5. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika, klasa: UP/I-216-04/25-01/384, urbroj: 511-18-10-25-1 od 22. rujna 2025., kojim je tužitelju određen prestanak zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj, te mu je određena obveza napuštanja EGP-a, kao i zabrana ulaska i boravka u EGP u trajanju od jedne godine, uz upozorenje da će se u slučaju neizvršenja rješenja prisilno udaljiti u državu podrijetla. Prvosupanjski sud je poslao tužbu na odgovor, te je prije zaprimanja odgovora tuženika donio osporeno rješenje.

6. Tužitelj je u podnesenoj tužbi predložio da tužba ima odgodni učinak do pravomoćnog okončanja spora, uz obrazloženje da je u potrazi za zadovoljenjem svojih osnovnih egzistencijalnih potreba i pristojnim životom platio veliki iznos za avionsku kartu i posredovanje pri zapošljavanju, a da radom u Republici Hrvatskoj financijski potpomaže svoje roditelje, zbog čega bi mu izvršenje osporenog rješenja značilo faktičku nemogućnost ponovnog povratka u Hrvatsku zbog visoke cijene karte, na koji način bi njegova obitelj bila ozbiljno ugrožena.

7. Prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 42. stavka 2. ZUS-a odredio odgodni učinak tužbe uzimajući u obzir životnu situaciju tužitelja, kao i financijske mogućnosti pretežitog dijela stanovništva u zemlji podrijetla tužitelja, te zaključio da je tužitelj učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem rješenja nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, u vidu osiguranja egzistencije i pristojnog života. Sud je utvrdio i da određivanje odgodnog učinka nije protivno javnom interesu.

8. Odredbom članka 42. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak osim kad je to zakonom propisano (stavak 1.). Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.).

9. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj Sud nije mogao otkloniti žalbene navode tuženika . Ovo stoga što se određivanjem odgodnog učinka tužbe ( 2. listopada 2025. ) u trenutku kada je rješenje o protjerivanju već izvršeno ( 27. rujna 2025. ) ne može ostvariti svrha zbog koje je tužitelj predložio odgodu izvršenja.

10. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu , 26. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić