REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-421/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Dariji Božinović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, pod poslovnim brojem P-261/2022-13 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća, održanoj 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika PČ i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, pod poslovnim brojem P-261/2022-13 od 12. srpnja 2024.

II. Trošak sastava odgovora na žalbu tuženika, tužiteljici se ne priznaje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplatiti iznos od 40.000,00 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. svibnja 2020. do isplate, a točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.952,80 EUR-a.

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu, tužiteljica je predložila da se ista žalba odbije kao neosnovana, uz nalog tuženiku da tužiteljici naknadu troškove sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, da joj tuženik isplati iznos od 40.000,00 EUR-a, a koji iznos sada pokojni suprug tužiteljice, ŠČ, čija nasljednica da je tužiteljica, da je pozajmio tuženiku dana 28. svibnja 2028. godine, koji pozajmljeni iznos tuženik da nije vratio u ugovorenom roku.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je po provedenom dokaznom postupku, a temeljem izvedenih dokaza, sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenice:

- potvrdom ovjerenom od strane javnog bilježnika, tuženik da je dao izjavu, u kojoj da navodi, da je 28. svibnja 2018. od ŠČ posudio iznos od 40.000,00 EUR-a, te da se istom izjavom obvezuje da će navedenu svotu vratiti najkasnije u roku od 24 mjeseca i da je novac posudio beskamatno, a u slučaju kršenja da je spreman platiti zakonsku kamatu, te da izjavu daje radi potvrde o primitku i vraćanju duga, koja da je ovjerena od strane Ivana Malekovića, Javnog bilježnika u [adresa] pod poslovnim brojem OV-7316/2018 od 27. srpnja 2018.;

- uvidom u rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-1641/20 od 1. lipnja 2021., nasljednicima iza pokojnog ŠČ da su proglašeni supruga ostavitelja ŠČ

KČ, te kći ostavitelja ŽČ;

- uvidom u Izjavu od 14. svibnja 2009., ovjerenom od strane Ranke Spevec, Javnog bilježnika u [adresa], pod poslovnim brojem OV-4521/2009 od 14. svibnja 2009., koju da je dao PČ (tuženik u ovom postupku), u istoj izjavi da je izjavio da je od ŠČ 14. svibnja 2009. posudio iznos od 50.000,00 EUR-a i da se obvezuje navedenu svotu vratiti najkasnije u roku od 24 mjeseca, te da je novac posudio beskamatno, a u slučaju kašnjenja da je spreman platiti zakonsku zateznu kamatu, te da se izjava daje radi potvrde o primitku i vraćanju duga;

7. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te osnovom iskaza svjedokinje ŽČ, kćeri tužiteljice, i iskaza same tužiteljice, kada je pravilno utvrdio, da je tuženik od sada pokojnog ŠČ pozajmio iznos od 40.000,00 EUR-a, a što da je i sam tuženik u odgovoru na tužbu naveo, te da tuženik tijekom postupka nije dostavio u spis valjane dokaze kojima bi potkrijepio svoje paušalne tvrdnje, da je navedeni novčani iznos od 40.000,00 EUR-a vratio pokojnom ŠČ, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je, a pozivom na odredbu članka 499. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), naložio tuženiku da tužiteljici isplatiti iznos od 40.000,00 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. svibnja 2020. do isplate, presuđujući sva na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude, pravilno pri tome zaključujući, da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine.

8. Naime, odredbom članka 499. stavkom 1. ZOO/05 propisano je, ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

9. Stoga, žalbenim navodima tuženika - kojima isti u biti smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjima je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Tuženiku je, a u odnosu na njegove daljnje žalbene navode, za odgovoriti, da iz činjeničnih navoda tužbe (tužba - listovi 1 i 2 spisa) jasno proizlazi, da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na pozajmici sada pokojnog supruga tužiteljice izvršenoj tuženiku dana 28. svibnja 2018. (potvrda – list 4 spisa), a ne na pozajmici od 14. svibnja 2009. godine, kojom su tužiteljica i njezin sada pokojni suprug posudili tuženiku iznos od 50.000,00 EUR-a, te je tuženiku suviše i za navesti, a imajući u vidu da se tuženik potvrdom od 28. svibnja 2018. obvezao da će pozajmljeni iznos od ŠČ u visini od 40.000,00 EUR-a vratiti najkasnije u roku od 24 mjeseca, dakle do 28. svibnja 2020., da u konkretnom slučaju, a obzirom da je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari sudu predala 17. lipnja 2022., nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine (članak 225. ZOO/05).

11. Nadalje, tuženiku je, a u odnosu na njegov žalbeni prigovor da mu nije dostavljena izjava tuženika od 14. svibnja 2009. godine, iz koje da je razvidno da je pokojni suprug tužiteljice pozajmio tuženiku iznos od 50.000,00 EUR-a, a koju izjavu tužiteljica da je dostavila uz svoj podnesak od 5. rujna 2023.godine, već da je isti iz obrazloženja prvostupanjske presude utvrdio da je tužiteljica navodno istu izjavu dostavila u sudski spis, a što da je uvidom u e-komunikaciju to i utvrdio, za navesti, da iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je na ročištu, održanom 23. svibnja 2024. godine (listovi 34 i 35 spisa), a na kojem ročištu je bila nazočna i punomoćnica tuženika, koja je zapisnik s tog ročišta i potpisala, sud prvog stupnja rješenjem izvršio uvid u cijeli predmet i priloženu dokumentaciju, te pročitao zapisnike s održanih ročišta, pa tuženiku nije moglo biti nepoznato da je tužiteljica u spis dostavila predmetnu izjavu, a što je tuženik mogao i utvrditi, kako pregledom spisa, tako i pregledom e-komunikacije, a što tuženik žalbom i navodi da je utvrdio uvidom u e-komunikacije nakon što da mu je dostavljena pobijana presuda, te je tuženiku i za navesti, da tužiteljica svoju tražbinu niti ne temelji na izjavi tuženika od 14. svibnja 2009. godine.

12. Prema tome, žalba tuženika, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

13. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženika i u ovom dijelu ukazuje neosnovana, a tuženiku je za navesti, da je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je tužiteljici priznao troškove za sastav podneska od 2. kolovoza 2023. i 28. kolovoza 2023., jer isti troškovi tužiteljice i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sve okolnosti ovog slučaja, predstavlja troškove koji su bili nužni za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a), kako je ispravno i zaključio sud prvog stupnja, kada je tužiteljici priznao troškove za sastav naprijed navedenih podnesaka, a visina kojih priznatih troškova tužiteljici je ispravno utemeljena na Tbr 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23).

14. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u točki I. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka tužiteljice (trošak sastava tužiteljice odgovora na žalbu tuženika) temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a i to iz razloga jer isti po ocjeni ovog suda nisu bili potrebni za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

16. Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Split, 26. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac