REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1131/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Radelić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida, odlučujući o prijedlogu tužiteljice-protutuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 1217/2023-2 od 22. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13695/2021-32 od 24. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 26. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužiteljice-protutuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice-protutuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1217/2023-2 od 22. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-13695/2021-32 od 24. kolovoza 2023.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje nije podnesen.
3. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer tužiteljica nije iznijela odgovarajuće razloge važnosti postavljenih pitanja s obzirom na to da su odluke na koje se tužiteljica pozvala donesene u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji zbog čega nisu primjenjive na konkretan slučaj.
5. U ovom konkretnom predmetu iz nižestupanjskih odluka proizlazi da je otkaz ugovora o radu tužiteljici dopušten, jer je savjetovanje s radničkim vijećem provedeno u skladu čl. 150. st. 1., 2. i 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR), s obzirom na to da je radničkom vijeću dostavljena obavijest o namjeri otkazivanja ugovora o radu s dokumentacijom te je radničko vijeće dalo suglasnost na otkaz, a u smislu čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 29/18, 16/19, 25/19, 78/19, 92/19, 56/20, dalje: KU) tuženik je obavijest o namjeri otkaza dostavio Hrvatskom liječničkom sindikatu budući da je tužiteljica član tog sindikata pri čemu su sudovi zaključili da nije potrebna i njegova suglasnost. Nadalje, sudovi su odbili tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza i iz razloga jer je tuženik dokazao otkazni razlog- ponašanje i pristup tužiteljice koji se sastoji: u tome da nije poštivala organizaciju rada Klinike za anesteziologiju, nije izvršavala poslove sukladno Ugovoru o radu po nalogu neposrednog rukovoditelja i voditelja, provodila je samovolju te se neprimjereno odnosila prema kolegama i neposredno nadređenim, dok u odnosu na iznošenje lažnih optužbi za diskriminaciju sudovi smatraju neosnovanim žalbeni navod da joj je ugovor otkazan zbog diskriminacije.
6. U odnosu na prvo pitanje koje se odnosi na pravilnost postupka savjetovanja sa sindikatom valja reći da niti u jednoj od odluka na koje se pozvala tužiteljica nije situacija takva da je provedeno savjetovanje s radničkim vijećem sukladno čl. 150. ZR što su sudovi detaljno obrazložili u svojim odlukama, a da je sindikatu kojeg je tužiteljica član sukladno odredbama KU dostavljena samo namjera otkazivanja. Vezano za odluke na koje se tužiteljica poziva (npr. Rev-273/2021-3 od 7. srpnja 2021.) u kojima je zauzeto shvaćanje da je prilikom savjetovanja poslodavac dužan radničkom vijeću dostaviti podatke koji su važni za donošenje odluke i sagledavanje njenog utjecaja na položaj radnika i to potpuno i pravodobno, valja reći da je pobijana odluka u skladu s tim shvaćanjem.
7. Vezano za drugo pitanje koje se odnosi na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka kada sud zanemaruje i ne utvrđuje postojanje diskriminacije za koje tuženik tvrdi da su lažne, a razlog su odluke o otkazu valja reći da razlozi važnosti za tu odluku nisu odgovarajući. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:
Revr-754/11-2 od 5. veljače 2014. na koju se tužiteljica poziva kao razlog važnosti ukinute su nižestupanjske odluke po reviziji tuženika (poslodavca), jer su sudovi utvrdili otkaz nedopuštenim zbog jednog otkaznog razloga (povrede zabrane utakmice), ali nisu utvrdili je li osnovan drugi otkazni razlog (radnik nije nastavio s radom nakon demobilizacije). Takvo shvaćanje revizijskog suda je u skladu sa shvaćanjem izraženim u odluci broj: Revr-564/2018-2 od 28. svibnja 2019. prema kojem tuženik nije dužan dokazati sve otkazne razloge koje navodi u odluci o otkazu već je za dopuštenost odluke o otkazu dovoljno da je od više otkaznih razloga dokazao barem jedan. Stoga u situaciji kada je u ovom predmetu tuženik dokazao postojanje ostalih opravdanih otkaznih razloga (ponašanje tužiteljice koje se sastoji u: nepoštivanju organizacije rada Klinike za anesteziologiju, neizvršavanju poslova sukladno Ugovoru o radu po nalogu neposrednog rukovoditelja i voditelja, provođenju samovolje i neprimjerenom odnosu prema kolegama i neposredno nadređenima), pobijana odluka je u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-564/2018-2 od 28. svibnja 2019. i ne odstupa od odluke broj: Revr-754/11-2 od 5. veljače 2014. na koju se tužiteljica pozvala kao razlog važnosti. Nadalje, ukidna odluka revizijskog suda broj: Rev-481/2024-5 od 3. travnja 2024. u kojoj sud u postupku naknade štete nije odgovorio na odlučni žalbeni navod također nije odgovarajući razlog važnosti postavljenog pitanja s obzirom na različitu činjeničnu i pravnu situaciju.
8. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
9. Tužiteljica je istaknula i to da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP) što uključuje pravo na pristup sudu, pravo na obrazloženu sudsku odluku te da joj je povrijeđeno pravo na rad i slobodu rada zajamčeno čl. 54. st. 1. Ustava. Međutim, tužiteljici je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP. Tužiteljici je bilo omogućeno podnošenje žalbe što je ona i učinila, a nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužiteljica nije imala pravično suđenje. Nadalje, tužiteljica ničime nije učinila niti da joj je povrijeđeno pravo na rad s obzirom na utvrđenje sudova da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu.
10. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 26. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
