REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1474/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Biljani Bojanić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Županiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika VODOOPSKRBA I ODVODNJA ZAPREŠIĆ d.o.o. (OIB:29113541841) iz Zaprešića, Zelengaj 15, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj: Psp-26/2025-13 od 10. rujna 2025., 26. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj: Psp-26/2025-13 od 10. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

"1.Tuženik Vodoopskrba i odvodnja Zaprešić d.o.o. smetao je tužiteljicu MU u posjedu dvosobnog stana S10 na drugom katu koji se sastoji od ulaza, dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, kupaonice i sobe ukupne korisne površine 41,65 m[2] s pripadcima: loggiom površine 8,00 m i garažnim parkirališnim mjestom GPM9 u podrumu površine 11,50 m[2] - ukupne korisne površine 61,15 m (u etažnom nacrtu označeno žutom kosom šrafaturom), a koji se nalazi u zgradi mješovite uporabe u [adresa], izgrađenoj kč. br. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je dana 22. svibnja 2025., a što je tužiteljica saznala istog dana, obustavio isporuku vode u predmetni stan, time što je na stubištu ispred predmetnog stana uklonio vodomjer i odnio ga.

Nalaže se tuženiku da uspostavi urednu i nesmetanu isporuku vode u predmetni stan u posjedu tužiteljice u [adresa], u roku 8 dana. Zabranjuje se tuženiku da na ovakav ili sličan način ubuduće smeta tužiteljicu u posjedu predmetnog stana.

2.Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 559,72 eura, u roku 15 dana."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik pobijajući rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga.

2.1. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i preinačenje pobijanog rješenja na način da se odbije tužba i tužbeni zahtjev kao i zahtjev za nadoknadu troškova postupka, podredno vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz zahtjev dosude sudske pristojbe za žalbu.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. u vezi sa odredbom čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome i dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a, ocjena je ovog suda da je pobijano rješenje pravilno. Pri tome, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a, kao što i vezano za žalbene navode nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a obzirom da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati kao i izreka nije nerazumljiva niti proturječi sama sebi ni razlozima presude. U postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

7. Predmet ovog spora je zahtjev na utvrđenje da je tuženik smetao tužiteljicu u posjedu dvosobnog stana S10 na drugom katu a koji se nalazi u zgradi mješovite uporabe u [adresa] na kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je 22. svibnja 2025. obustavio isporuku vode u predmetni stan, time što je ispred predmetnog stana uklonio vodomjer i odnio ga.

8. U ovom postupku, obzirom i na žalbu tuženika, nije sporan sam čin smetanja posjeda, odnosno uklanjanja vodomjera 22. svibnja 2025., već je sporno da li je tuženik imao osnovu uklanjanja tog vodomjera obzirom na neisplatu dostavljenih računa od strane tužiteljice.

9. Prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica utvrdio, cijeneći odredbe čl. 20. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje ZV) kao i odredbu čl. 41. st. 3. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj: 66/19) u smislu odredbe čl. 29. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/22, 59/23), da se u predmetnom slučaju radi o dugu nastalom najmanje tri mjeseca uzastopno ili tri mjeseca ne uzastopno unutar jedne kalendarske godine, uvidom u salda-konti karticu. Da bi tuženik sukladno odredbi čl. 41. st. 3. Zakona o vodnim uslugama, imao dopuštenje da izvrši demontažu vodomjera i obustavi pružanje vodnih usluga tužiteljici zbog nepodmirenja računa za isporučene vodne usluge nužno je i da je tužiteljica bila prethodno uredno opomenuta pred obustavu isporuke vodnih usluga uz naknadni rok ne kraći od 15 dana za podmirenje svih dospjelih dugova. Obzirom da je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da osobno nije primila takvu opomenu, niti ju je pronašla u poštanskom sandučiću, a iz iskaza svjedoka KU, koji je dostavljao opomenu, proizlazi da je tu opomenu ubacio u poštanski sandučić tužiteljice. Prvostupanjski sud i smatra da je takva opomena, vezano i za čl. 41. st. 3. Zakona o vodnim uslugama o obustavi isporuke vodnih usluga trebala biti osobno dostavljena adresatu, uz potpis primatelja ili preporučenom poštanskom pošiljkom sa povratnicom jer se radi o zakonskom roku koji počinje teći od dostave opomene i ne može se produžiti, bez obzira što takav način dostave opomene nije nigdje propisan. Obzirom da dostava opomene pred obustavu isporuke vodnih usluga iz čl. 41. st. 3. Zakona o vodnim uslugama mora biti osobna, a iz provedenih dokaza proizlazi da opomena pred obustavu nije osobno dostavljena tužiteljici, nisu ispunjene pretpostavke za obustavu isporuke vodnih usluga, pa stoga da tužiteljica ima pravo na posjedovnu zaštitu kakvu tužbom zahtjeva.

10. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, ovakav zaključak prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud jer su dani jasni i logični i uvjerljivi razlozi koji i nisu uspjeli se umanjiti izjavljenom žalbom.

11. Odredbom čl. 20. st. 1. ZV-a propisano je, da je samovlast zabranjena bez obzira na to kakav je posjed, nitko nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, a st. 2. tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo, ima pravo na posjedovnu zaštitu, dok je odredbom čl. 22. st. 1. propisano da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je ono bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. St. 2. ovog članka propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

12. Iz provedenih dokaza i proizlazi da opomena pred ukidanje isporuke vodnih usluga od 30. travnja 2025., nije osobno uručena korisniku, obzirom da na istoj nema potpisa korisnika, već samo potpis djelatnika tuženika. Tom opomenom je naveden poziv da se dugovanje podmiri u roku od 15 dana od dana pisanja obavijesti, te ukoliko dugovanje u cijelosti se ne podmiri u traženom roku, da će biti prisiljeni bez odgode poduzeti mjere obustave vodnih usluga. Time i proizlazi da je samovlasno tuženik i postupio kada je obustavio isporuku vodne naknade. U konkretnom slučaju nije sporno da tužiteljica nije plaćala račun koji se odnosi na isporučenu količinu vode, ali i po ocjeni ovog suda nije bilo opravdano obustaviti isporuku vode jer je naglasak i smisao (svrha) odredbe Zakona o vodi na tome da potrošač ima stav da ne želi uopće plaćati isporučenu pitku vodu, a neplaćeno dodatno javno davanje tuženik je mogao naplatiti prisilno putem suda i navesti sredstvo naplate, čime je i povrijeđeno opće načelo Europske unije o razmjernosti, odnosno proporcionalnosti između legitimnih ciljeva i sredstava na njihovo ostvarenje, budući je i mjera koja je poduzeta od strane tuženika prešla granicu onoga što je odgovarajuće i potrebno za ostvarenje cilja, pretvarajući u tešku sankciju koja bi time bila u obvezi za sve slučajeve neplaćanja računa bez razlike o tome da li potrošač ipak plaća dio računa. U odnosu na i činjenicu da tužiteljici nije dostavljena navedena pisana opomena kako bi je mogla podmiriti u okviru razloga za neplaćanje računa, pa je time i radnja tuženika ipak i djelomično protupravna.

13. U odnosu i na postojanje Općih uvjeta isporuke vodnih usluga, na koje se i tuženik poziva, odredbom čl. 66. t. 3. navedeno je, da se vodne usluge plaćaju na osnovi ispostavljenih računa za pružene usluge, a korisnik usluge dužan je platiti uslugu najkasnije do datuma dospijeća naznačenog na računu. U slučaju zakašnjelog plaćanja, isporučitelj vodnih usluga obračunava zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća do dana plaćanja uz mogućnost pokretanja postupka prisilne naplate duga. Takva prisilna naplata duga nije niti pokrenuta.

14. Time što je tužiteljica naknadno uplatila navedene račune, ne može se smatrati da je i zaprimila obavijest koja je bila ostavljena u poštanskom sandučiću na vrijeme, obzirom i da nakon što je i utvrdila da je voda obustavljena, te da nema primitak vode, tada je i izvršila plaćanje, obzirom i da je obustavljena isporuka vode. To se ne može povezivati time da je i ta obustava opomene pred obustavu isporuke i pravilno provedena sukladno čl. 41. st. 3. Zakona o vodnim uslugama. Obzirom i na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu materijalnog čl. 22. u vezi odredbe čl. 21. ZV-a, pružio tužiteljici zahtijevanu posjedovnu zaštitu, radi čega je žalbu tuženika valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

15. Time je i žalba žalitelja odbijena kao neosnovana i temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Puli - Pola 26. studenog 2025.

Sudac

Biljana Bojanić