REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2832/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Berislav Velčić, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 311, protiv tuženika Gradska plinara Zagreb – Opskrba d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 855/2024-2 od 25. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1159/2022-14 od 30. srpnja 2024., u sjednici održanoj 26. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačeno pravno pitanje.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-855/2024-2 od 25. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1159/2022-14 od 30. srpnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnog pitanja za koje podnositelj navodi da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu, i to zbog odstupanja od prakse revizijskog suda (Revr-1445/2010 od 2. ožujka 2011.), kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje.
2. Pitanje koja je predlagatelj naznačio u prijedlogu glasi:
Uračunava li se u neprekinuti radni staž radnika vrijeme provedeno na radu kod ranijeg poslodavca koji predstavlja pravni subjekt različit od poslodavca koji je tuženik ako između ta dva poslodavca nije došlo do prenošenja ugovora u smislu članka 137. Zakona o radu?
4. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. u vezi s člankom 385.a ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te ne opravdava intervenciju najvišeg suda putem dopuštanja revizije.
5.1. Naime, pobijanom je presudom utvrđeno da je tužitelj ostvario neprekinuti radni staž kod tuženika Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o. za opskrbu plinom od 5. srpnja 2012. Ova je odluka, u bitnom, utemeljena na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: tužitelj je zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 16. srpnja 2018., dok je ranije obavljao posao u trgovačkom društvu Zagrebački Holding d.o.o. (ZGH d.o.o.) od 5. srpnja 2012. jer je bio u radnom odnosu kod društava koja su bila u vlasništvu Grada Zagreba, odnosno kasnije trgovačkog društva ZGH d.o.o. počevši od tada, pri čemu je Uprava ZGH d.o.o. 16. travnja 2007. donijela Odluku na temelju koje se radnicima ZGH d.o.o. koji prelaze na rad u ZGH d.o.o. odnosno drugo trgovačko društvu ili ustanovu vlasništvo ZGH d.o.o., priznaje radni staž ostvaren prije i nakon prelaska u kontinuitetu, te se smatra radom kod poslodavca, pa je trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. osnovano 2006. te se nalazilo u 100% vlasništvu Grada Zagreba (društvo se sastojalo od 15 podružnica u kojima su se nastavile obavljati djelatnosti ranijih trgovačkih društava, a u svom vlasništvu je ZGH d.o.o. imalo i 9 ovisnih trgovačkih društava i ustanovu, koji su zajedno činili grupu Zagrebački holding).
5.2. U odluci na koju se tuženik poziva kao razlog važnosti nije se radilo o činjeničnim okolnostima donošenja odluke o priznavanju radnog staža ostvarenog prije prelaska i nakon prelaska u kontinuitetu kod poslodavca organiziranog u holding. Stoga razlog važnosti nije odgovarajući okolnostima konkretnog slučaja.
6. U opisanim okolnostima, prema ocjeni revizijskog suda danoj u primjeni odredbe članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stava 1. ZPP, pitanje naznačeno u prijedlogu nema potrebno obilježje važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava u sudskoj praksi, pa je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačeno pravno pitanje valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP slijedom čega je riješeno kao u točki I. izreke.
7. Što se, pak tiče, tvrdnji o povredi temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu odluku, a zajamčenog člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustav RH), revizijski sud ocjenjuje da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno to pravo.
7.1. Naime, odredba članka 6. stavka 1. Konvencije i članka 29. stavka 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima svakoj stranci bilo omogućeno izjasniti se o navodima protivne stranke, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz priloženih nižestupanjskih presuda je, k tome, razvidno da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tužitelja i tuženika, pa tako i na tvrdnju zbog čega ne bi bila mjerodavna odredba članka 137. Zakona o radu, i to upravo zbog postojanja naprijed spomenute Odluke. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene ozbiljnim, relevantnim, razboritim i dostatnim razlozima i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
8. U takvim je okolnostima, na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu naznačenog temeljnog ljudskog prava i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 26. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
