REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2813/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Danijela Cvijanović, odvjetnica u Gospiću, protiv tuženice RN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Primorac, odvjetnik u Rijeci, radi opoziva ugovora o darovanju i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4136/2024-2 od 18. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-159/2020-35 od 3. srpnja 2024., u sjednici održanoj 26. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4136/2024-2 od 18. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-159/2020-35 od 3. srpnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu, i to zbog odstupanja od prakse revizijskog suda (Rev-631/2008/ od 28. siječnja 2009.), kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje te na poštovanje obiteljskog života.
2. Pitanja koja je predlagatelj naznačio u prijedlogu glase:
1) Smatra li se nasilje u obitelji obdarenika prema darovatelju povredom zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju odnosno grubom nezahvalnosti koja može biti razlog za opoziv darovanja;
2) Predstavlja li prekid svakog kontakta i odnos potpunog zanemarivanja roditelja – darovatelja koji je osoba starije životne dobi od strane djeteta - obdarenika, motiviran osobnim razočaranjem ili osjećajem nepravde grubu nezahvalnost u smislu članka 494. Zakona o obveznim odnosima u vezi s člankom 4. Obiteljskog zakona i člankom 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji;
3) Predstavlja li ponašanje obdarenika – djeteta koje nakon darovanja potpuno prekine kontakt s roditeljem - darovateljem starije životne dobi, iz osobnog nezadovoljstva, uz zanemarivanje njegovih emocionalnih, socijalnih i zdravstvenih potreba, grubu nezahvalnost u smislu članka 494. Zakona o obveznim odnosima u vezi s člankom 4. Obiteljskog zakona i člankom 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji;
4) Predstavlja li potpuna emocionalna i socijalna izolacija darovatelja te njegovo zanemarivanje od strane obdarenika ponašanje takve težine koje razumno opravdava opoziv darovanja zbog grube nezahvalnosti, osobito kada se radi o roditelju starije životne dobi;
5) Predstavlja li izostanak svakog oblika kontakta, pomoći i poštovanja obdarenika nakon darovanja grubu nezahvalnost u smislu članka 494. Zakona o obveznim odnosima, osobito kada se radi o roditelju – darovatelju koji je osoba starije životne dobi s teškom kroničnom bolesti?
4. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
5. Postupajući u skladu s odredbom članka 387. u vezi s člankom 385.a ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te i ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda putem dopuštanja revizije.
6. Osim što naznačena pitanja u bitnom ne korespondiraju sa sadržajem činjeničnog supstrata utvrđenog u postupku pred nižestupanjskim sudovima, revizijski sud ocjenjuje da razlog važnosti na kojeg tužitelj ukazuje u prijedlogu nije odgovarajući konkretnim okolnostima predmetnog slučaja jer odluka Vrhovnog suda RH broj Rev- 631/2008 d 28. siječnja 2009. nije donesena u istim činjeničnim okolnostima. U tom se postupku činjenično radilo o grubom i prostačkom vrijeđanju darovatelja i njegove supruge od strane obdarenika kao razloga koji bi, među ostalim, mogli upućivati na grubu nezahvalnost, o čemu se, niti približno, ne radi u ovom postupku jer na to ne upućuju utvrđene činjenice. Naprotiv, u konkretnom je slučaju utvrđeno da su odnosi između stranaka narušeni, ali ne zbog krivnje tuženice, već u bitnom zbog zamjeranja tužitelja i njegove supruge tuženici kao njihovoj kćerki na njezin životni stil i postupke vezano primarno za njezinu odluku o razvodu braka, uz činjenicu da je tuženica bila napadana odnosno fizički zlostavljana od roditelja. U takvim je okolnostima ocijenjeno da u postupanju tuženice prema tužitelju nema elemenata grube nezahvalnosti, već štoviše da tužitelj kao otac zahvalnost za učinjeno darovanje shvaća kao pokoravanje kćeri njegovim vrijednosnim mjerilima u kojima je važno i mišljenje sumještana. Stoga se ne može uzeti da pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda. S time u vezi treba kazati da je pitanje grube nezahvalnosti činjenično pitanje koji ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.
7. Slijedom navedenog, prema ocjeni revizijskog suda danoj u primjeni odredbe članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stava 1. ZPP, pitanja naznačena u prijedlogu nemaju potrebno obilježje važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP slijedom čega je riješeno kao u točki I. izreke.
8. Što se, pak tiče, tvrdnji o povredi temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje i poštivanje obiteljskog života zajamčenih člankom 6. stavkom 1. i člankom 8. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17
- dalje: EKLJP) te člankom 29. stavkom 1. i člankom 35. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), revizijski sud ocjenjuje da predlagatelj nije učinio vjerojatnim ni da su mu u postupku povrijeđena ta prava.
8.1. Naime, odredba članka 6. stavka 1. Konvencije i članka 29. stavka 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima svakoj stranci bilo omogućeno izjasniti se o navodima protivne stranke, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz priloženih nižestupanjskih presuda je, k tome, razvidno da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tužitelja i tuženika. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene ozbiljnim, relevantnim, razboritim i dostatnim razlozima i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
8.2. Tvrdnje tužitelja o povredi prava na poštovanje obiteljskog života također ne ukazuju da je u postupku odlukama nižestupanjskih sudova došlo do zadiranja u ovo pravo tužitelja jer je odluka utemeljena na primjeni odredbe članka 494. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), pa je stoga zakonita. Nakon što su sudovi utvrdili da su odnosi između stranaka narušeni, ali ne zbog krivnje tuženice, već u bitnom zbog zamjeranja tužitelja i njegove supruge tuženici kao njihovoj kćerki na njezin životni stil i postupke vezane primarno za njezinu odluku o razvodu braka, uz činjenicu da je tuženica bila napadana odnosno fizički zlostavljana od roditelja zbog toga, sudovi su zaključili da u postupanju tuženice prema tužitelju nema elemenata grube nezahvalnosti, već štoviše da tužitelj kao otac zahvalnost za učinjeno darovanje shvaća kao pokoravanje kćeri njegovim vrijednosnim mjerilima u kojima je važno i mišljenje sumještana. U takvim okolnostima ne postoji vjerojatnost da su sudovi povrijedili pravo tužitelja na poštivanje obiteljskog života jer su za svoje odluke dali valjane i dostatne razloge koji nisu protivni cilju citirane zakonske odredbe, a to je reguliranje pravnog odnosa iz ugovora o darovanju u slučaju takvog ponašanja obdarenika prema darovatelju koji se ne može opravdano tolerirati prema objektivnim mjerilima razboritosti, kao što je gruba nezahvalnost. Iz naprijed navedenog ne proizlazi da je takvo ponašanje tuženice utvrđeno u postupku, pa u tom smislu sudovi nisu odredbu mjerodavnog materijalnog prava primijenili da način koji bi bio nerazmjeran cilju te odredbe. Stoga u postupku nije učinjeno vjerojatnim da je pobijanom presudom došlo do povrede tužiteljeva prava na poštovanje obiteljskog života.
10. U takvim je okolnostima, na temelju odredbe članka 387.a stavaka 4. i 5. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu naznačenog temeljnog ljudskog prava i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 26. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
