REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-347/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 232/2022-2 od 17. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-826/19-24 od 14. siječnja 2022., u sjednici održanoj 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-232/2022-2 od 17. ožujka 2022. u preinačujućem dijelu točke I. izreke, kao i u dijelu koji se odnosi na trošak postupka tužitelja i sudi:

„Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog u Puli-Pola, poslovni broj P-826/19-24 od 14. siječnja 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.283,87 kuna (834,01 eur) zajedno sa zatraženim zateznim kamatama koje teku na iznos od

-7,14 kuna (0,95 EUR) od 30. studenog 2005.

-69,01 kuna (9,16 EUR) od 31. listopada 2008.

-128,74 kuna (17,09 EUR)od 31. prosinca 2008.

-170,99 kuna (22,69 EUR) od 2. veljače 2009.

-190,08 kuna (25,23 EUR) od 2. ožujka 2009.

-137,45 kuna (18,24 EUR)od 31. ožujka 2009.

-147,51 kuna (19,58 EUR) od 30. travnja 2009.

-67,08 kuna (8,9 EUR) od 1. lipnja 2009.

-58,51 kuna (7,77 EUR) od 9. srpnja 2009.

-23,57 kuna (3,13 EUR) od 31. srpnja 2009.

-54,80 kuna (7,27 EUR) od 31. kolovoza 2009.

-52,09 kuna (6,91 EUR) od 30. rujna 2009.

-20,52 kuna (2,72 EUR) od 2. studenog 2009.

-76,18 kuna (10,11 EUR) od 2. prosinca 2009.

-127,26 kuna (16,89 EUR) od 31. prosinca 2009.

-194,81 kuna (25,86 EUR) od 1. veljače 2010.

-179,31 kuna (23,8 EUR) od 1. ožujka 2010.

-271,02 kuna (35,97 EUR ) od 31. ožujka 2010.

-254,63 kuna (33,8 EUR) od 3. svibnja 2010.

-428,68 kuna (56,9 EUR) od 9. lipnja 2010.

- 562,08 kuna (74,6 EUR) od 8. srpnja 2010.

-3.062,41 kuna (406,45 EUR) od 29. srpnja 2010.,

sve do isplate.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-232/2022-2 od 17. ožujka 2022. pod točkom I. a) 2.), II. i III. izreke, i u tom dijelu rješava:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Poli poslovni broj P-826/19-24 od 14. siječnja 2022., u točki I. i III. izreke (odluka o parničnom trošku).

II. Dužna je tuženica Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], po osnovi troška nastalog povodom revizije, iznos od 750 EUR (5.650.88 kn) sa zateznom kamatom tekućom od donošenja revizijske odluke (25. studenog 2025.) do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o [broj kredita], sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji je zaključen 9. rujna 2005., između tužitelja i tuženika, u dijelu koji glasi: „….sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ovisno o skupni klijenta u kojoj pripada Korisnik kredita. Korisnik Kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.“

Utvrđuju se ništetnom odredbe Ugovora o [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 9. rujna 2005. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl. 2. koja glasi: « … CHF prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. », u odredbi čl. 3. koja glasi: « … CHF po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za CHF na dan plaćanja. » te u odredbi čl. 3. koja glasi: « Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan plaćanja. » Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, da isplati tužitelju NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 36.662,40 kuna, po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku:

na iznos od 311,15 kuna od 30. studenog 2006. do isplate;

na iznos od 310,87 kuna od 7. prosinca 2006. do isplate;

na iznos od 310,53 kuna od 2. siječnja 2007. do isplate;

na iznos od 310,20 kuna od 31. siječnja 2007. do isplate;

na iznos od 309,91 kuna od 2. travnja 2007. do isplate;

na iznos od 309,58 kuna od 20. travnja 2007. do isplate;

na iznos od 309,20 kuna od 30. travnja 2007. do isplate;

na iznos od 308,86 kuna od 31. svibnja 2007. do isplate;

na iznos od 308,48 kuna od 2. srpnja 2007. do isplate;

na iznos od 308,15 kuna od 6. kolovoza 2007. do isplate;

na iznos od 307,81 kuna od 6. rujna 2007. do isplate;

na iznos od 506,50 kuna od 1. listopada 2007. do isplate;

na iznos od 505,92 kuna od 2. studeni 2007. do isplate;

na iznos od 505,40 kuna od 3. prosinca 2007. do isplate;

na iznos od 504,83 kuna od 2. siječnja 2008. do isplate;

na iznos od 504,25 kuna od 1. veljače 2008. do isplate;

na iznos od 503,68 kuna od 10. ožujka 2008. do isplate;

na iznos od 989,13 kuna od 4. travnja 2008. do isplate;

na iznos od 988,22 kuna od 30. travnja 2008. do isplate;

na iznos od 987,26 kuna od 2. lipnja 2008. do isplate;

na iznos od 986,31 kuna od 30. lipnja 2008. do isplate;

na iznos od 985,31 kuna od 31. srpnja 2008. do isplate;

na iznos od 984,30 kuna od 1. rujna 2008. do isplate;

na iznos od 983,30 kuna od 1. listopada 2008. do isplate;

na iznos od 982,3 kuna od 31. listopada 2008. do isplate;

na iznos od 981,25 kuna od 2. prosinca 2008. do isplate;

na iznos od 1.081,35 kuna od 31. prosinca 2008. do isplate;

na iznos od 1.080,26 kuna od 2. veljače 2009. do isplate;

na iznos od 1.079,11 kuna od 2. ožujka 2009. do isplate;

na iznos od 1.077,92 kuna od 31. ožujka 2009. do isplate;

na iznos od 1.076,77 kuna od 30. travnja 2009. do isplate;

na iznos od 1.075,58 kuna od 1. lipnja 2009. do isplate;

na iznos od 1.074,34 kuna od 9. srpnja 2009. do isplate;

na iznos od 1.073,14 kuna od 31. srpnja 2009. do isplate;

na iznos od 1.071,90 kuna od 31. kolovoza 2009. do isplate;

na iznos od 1.070,66 kuna od 30. rujna 2009. do isplate;

na iznos od 1.069,37 kuna od 2. studenog 2009. do isplate;

na iznos od 1.068,08 kuna od 2. prosinca 2009. do isplate;

na iznos od 1.066,79 kuna od 31. prosinca 2009. do isplate;

na iznos od 1.065,51 kuna od 1. veljače 2010. do isplate;

na iznos od 1.064,12 kuna od 1. ožujka 2010. do isplate;

na iznos od 1.062,78 kuna od 31. ožujka 2010. do isplate;

na iznos od 1.061,40 kuna od 3. svibnja2010. do isplate;

na iznos od 1.060,02 kuna od 9. lipnja 2010. do isplate;

na iznos od 1.058,63 kuna od 8. srpnja 2010. do isplate;

na iznos od 1.021,97 kuna od 29. srpnja 2010. do isplate; po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007. ("Narodne novine" br. 72/02), za period od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet (5) postotnih poena ("Narodne novine" br. 35/05), te od 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 60.469,88 kuna, po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku:

na iznos od 7,14 kuna od 30. studenog 2005. do isplate;

na iznos od 69,01 kuna od 31. listopada 2008. do isplate;

na iznos od 128,74 kuna od 31. prosinca 2008. do isplate;

na iznos od 170,99 kuna od 2. veljače 2009. do isplate;

na iznos od 190,08 kuna od 2. ožujka 2009. do isplate;

na iznos od 137,45 kuna od 31. ožujka 2009. do isplate;

na iznos od 147,51 kuna od 30. travnja 2009. do isplate;

na iznos od 67,08 kuna od 1. lipnja 2009. do isplate;

na iznos od 58,51 kuna od 9. srpnja 2009. do isplate;

na iznos od 23,57 kuna od 31. srpnja 2009. do isplate;

na iznos od 54,80 kuna od 31. kolovoza 2009. do isplate;

na iznos od 52,09 kuna od 30. rujna 2009. do isplate;

na iznos od 20,52 kuna od 2. studenog 2009. do isplate;

na iznos od 76,18 kuna od 2. prosinca 2009. do isplate;

na iznos od 127,26 kuna od 31. prosinca 2009. do isplate;

na iznos od 194,81 kuna od 1. veljače 2010. do isplate;

na iznos od 179,31 kuna od 1. ožujka 2010. do isplate;

na iznos od 271,02 kuna od 31. ožujka 2010. do isplate;

na iznos od 254,63 kuna od 3. svibnja 2010. do isplate;

na iznos od 428,68 kuna od 9. lipnja 2010. do isplate;

na iznos od 562,08 kuna od 8. srpnja 2010. do isplate;

na iznos od 57.248,42 kuna od 29. srpnja 2010. do isplate; po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007. ("Narodne novine" br. 72/02), za period od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena ("Narodne novine" br. 35/05), te od 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 16.113,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja 14. siječnja 2022. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 23.137,00 kuna kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 19.210,00 kuna kao neosnovan.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I.) Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana a žalba tuženika djelomično se uvažava kao osnovana a djelomično se odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-826/19-24 od 14. siječnja 2022. godine:

-potvrđuje:

a) u točki I. izreke u alineji prvoj i drugoj, glede utvrđene ništetnosti odredbi ugovora o kreditu,

b.) u točki I. izreke, u alineji trećoj, za dosuđeni iznos od 36.662,40 kuna zajedno sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos,

c.) u točki I. izreke, u alineji četvrtoj, za dosuđeni iznos od 54.186,01 kunu zajedno sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. srpnja 2010. godine pa do isplate,

d.) u točki II. i točki III. Izreke, kojima su odbijeni tužitelj (djelomično) i tuženik (u cijelosti) sa zahtjevima za naknadu parničnog troška,

-preinačuje:

a) u preostalom dijelu alineje četvrte te alineji petoj točke I. izreke, pa se u tom dijelu sudi:

1.) Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

“Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, da isplati tužitelju NA iz [adresa], iznos od 6.283,87 kuna, zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku: na iznos od 7,14 kuna od 30. studenog 2005. do isplate; na iznos od 69,01 kuna od 31. listopada 2008. do isplate; na iznos od 128,74 kuna od 31. prosinca 2008. do isplate; na iznos od 170,99 kuna od 2. veljače 2009. do isplate; na iznos od 190,08 kuna od 2. ožujka 2009. do isplate; na iznos od 137,45 kuna od 31. ožujka 2009. do isplate; na iznos od 147,51 kuna od 30. travnja 2009. do isplate; na iznos od 67,08 kuna od 1. lipnja 2009. do isplate; na iznos od 58,51 kuna od 9. srpnja 2009. do isplate; na iznos od 23,57 kuna od 31.srpnja 2009. do isplate; na iznos od 54,80 kuna od 31. kolovoza 2009. do isplate; na iznos od 52,09 kuna od 30. rujna 2009. do isplate; na iznos od 20,52 kuna od 2. studenog 2009. do isplate; na iznos od 76,18 kuna od 2. prosinca 2009. do isplate; na iznos od 127,26 kuna od 31. prosinca 2009. do isplate; na iznos od 194,81 kuna od 1. veljače 2010. do isplate; na iznos od 179,31 kuna od 1. ožujka 2010. do isplate; na iznos od 271,02 kuna od 31. ožujka 2010. do isplate; na iznos od 254,63 kuna od 3. svibnja 2010. do isplate; na iznos od 428,68 kuna od 9. lipnja 2010. do isplate; na iznos od 562,08 kuna od 8. srpnja 2010. do isplate; i na iznos od 3.062,41 kuna od 29. srpnja 2010. do isplate; po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007., za period od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, i od 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2.) Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužitelju NA iz [adresa], na ima naknade parničnog troška isplati iznos od 15.519,44 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 14. siječnja 2022. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II.) Tužitelju se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe.

III.) Nalaže se tužitelju NA iz [adresa], da tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, isplati na ime naknade troška izjavljivanja žalbe iznos od 93,75 kuna, u roku od 15 dana.“.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-2933/2022-2 od 23. srpnja 2024. dopustio tužitelju reviziju protiv drugostupanjske presude u preinačujućem dijelu toč. I izreke te u dijelu koji se odnosi na trošak postupka tužitelja zbog slijedećeg pravnog pitanja:

„Može li sud u postupcima u kojima tužitelj potražuje povrat (isplatu) preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, bez istaknutog prigovora radi prijeboja od strane tuženika, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, dakle s negativnim razlikama kada su kamatna stopa ili tečaj CHF bili manji od početnih parametara?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv dijela drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopušteno podnošenje revizije, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine. Ujedno je zatražio i naknadu troška revizijskog postupka.

5. Tuženica je u odgovoru na reviziju predložila istu odbiti kao neosnovanu, potražujući trošak sastava revizije.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana presuda je u skladu s čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovog Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, po Ugovoru o kreditu od 9. rujna 2005. kojim je tuženica odobrila kredit tužitelju u kunskoj protuvrijednosti od 131.500,00 CHF, obračunatom prema srednjem tečaju CHF tuženice na dan korištenja kredita, te su nižestupanjski sudovi pozivajući se na utvrđenja iz presude donesene u sporu vođenom povodom tužbi radi zaštite kolektivnih prava i interesa (pravomoćno okončanih odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. (glede promjenjive kamatne stope) i presudom istog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (glede valutne klauzule), a koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. te poslovni broj Rev-2221/2018. od 17. rujna 2019. utvrdili ništetnost tih odredbi ugovora prethodno ocijenivši da se u pogledu tih odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da se nisu dale dostatne obavijesti potrošaču, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača-tužitelja, sve protivno načelu savjesnosti i poštenja.

9. Prvostupanjski sud prihvaća u cijelosti tužbeni zahtjev u iznosu od 36.662,40 kuna (4.865,94 EUR) i od 60.469,88 kn (8.025,73 EUR) s pripadajućim zateznim kamatama tj. isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope, u visini utvrđenoj po sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš.

10. Drugostupanjski sud djelomično preinačava prvostupanjsku presudu iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) iz razloga što pogrešnim ocjenjuje postupanje prvostupanjskog suda koji nije uzeo u obzir negativne tečajne razlike kada je tečaj valute CHF bio manji u odnosu na dan isplate kredita, odnosno nije od preplaćenog iznosa odbio one iznose za koje je tužitelj platio manje anuitete. Zbog navedenog preinačava i odbija dio tužbenog zahtjeva na ime negativne tečajne razlike iznos od 6.283,87 kuna (834.01 EUR) s pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan.

11. Osnovano, tužitelj kroz dopušteno pravno pitanje sadržajno osporava pravilnost primjene materijalnog prava po drugostupanjskom sudu kada je zatraženi iznos razlike od 36.662,40 kuna (4.865,94 EUR) i od 60.469,88 kuna (8.025,73 EUR) s pripadajućim zateznim kamatama, umanjio za iznos od 6.283,87 kuna (834.01 EUR) (preinačenjem prvostupanjske presude) i dio tužbenog zahtjeva za taj iznos negativne tečajne razlike odbio kao neosnovan.

12. Dajući odgovor na postavljeno pitanje u reviziji, ovaj sud upućuje na to da je već u presudi ovoga suda poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. prošireno vijeće u sastavu trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske (čl. 390. st. 2. ZPP) u činjeničnopravnoj situaciji podudarnoj u ovome predmetu izrazio pravno shvaćanje koje citirano glasi:

„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.“.

13. U ovoj se odluci reafirmira već izraženo pravno shvaćanje ovoga suda u navedenoj odluci poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i uzimajući u obzir da tuženica tijekom postupka nije istaknula materijalnopravni prigovor prijeboja, procesnopravni prigovor radi prebijanja, niti protutužbeni zahtjev, a što tuženica i u odgovoru na reviziju sama navodi- pogrešnim ocjenjuje odluku drugostupanjskog suda da bez takvog prigovora ili protutužbenog zahtjeva uzima u obzir tečajne razlike kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita i za taj iznos umanji postavljeni tužbeni zahtjev.

14. U takovim okolnostima, proizlazi da je pred drugostupanjskim sudom došlo do pogrešne primjene materijalnog prava u smislu odredbe čl. 395. st. 1. ZPP te je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti istu u pobijanom dijelu, odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu za iznos od 6.283,87 kuna (834.01 EUR), radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude (tako i ovaj sud npr. u odluci poslovni broj Rev-980/2023 od 6. veljače 2023., Rev- 1111/2024 od 23. listopada 2024.).

15. O parničnom trošku nastalom povodom revizije odlučeno je na temelju odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 - dalje: Tarifa).

16. Tužitelju je priznat trošak prijedloga za dopuštenje revizije te trošak revizije u iznosima od po 375 EUR (2.637,08 kn) (150 bodova po Tbr. 10.6. + 25% PDV) u ukupnom iznosu od 750 EUR (5.650,88 kn).

17. Tužitelju je na dosuđeni iznos parničnog troška nastalog u povodu revizije dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP od dana donošenja revizijske odluke, a po stopi propisanoj odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

18. Stoga je, riješeno kao u izreci.

19. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog jer isti nije bio potreban u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

20. Na temelju odredbi Zakona o uvođenja eura kao službe valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene za preinačeni dio i odluku o trošku parničnog postupka, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona (1 EUR = 7,53450 kn).

Zagreb, 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek