REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-674/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Blečić, odvjetnik u Rijeci protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb , OIB: 9447245976 Podružnica Rijeka, Riva 8, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-368/2023-2 od 7. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-10/2020-33 od 8. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025. ,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-368/2023-2 od 7. rujna 2023. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-10/2020-33 od 8. prosinca 2022. u točki I. za iznos od 743,25 EUR-a sa zateznim kamatama te u točki III. za trošak parničnog postupka te presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-10/2020-33 od 8. prosinca 2022., u dijelu točke I. za iznos od 743,25 EUR-a sa zateznim kamatama te u točki III. za trošak parničnog postupka te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete novčani iznos od 37.600,00 kn/4.990,38 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 30.000,00 kn/3.981,68 eura od 15. ožujka 2017. te na iznos od 7.600,00 kn/ 1.008,69 eura sa zateznim kamatama od 8. prosinca 2022. dok se za više traženu zakonsku kamatu od 15. ožujka 2017. do 8. prosinca 2022. za imovinsku štetu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan. U točki II. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 11.400,00 kn /1.513,04 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj dio. U točki III. naloženo je tuženiku isplatiti parnični trošak u iznosu od 6.763,70 kn/897,70 eura u roku od 15 dana dok se za više traženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-10/2020-33 od 8. prosinca 2022. u pobijanom dijelu toč. I. i III. izreke.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-533/2024-2 od 22. listopada 2024. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na slijedeće pitanje:
„Je li se plaćanjem nespornog iznosa naknade neimovinske štete prekida zastarni rok za potraživanje naknade imovinske štete odnosno naknade za tuđu pomoć i njegu?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a). Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude u odnosu na naknadu za tuđu pomoć i njegu odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu te predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije i pristojbe na reviziju.
5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatom naknade na ime neimovinske štete u iznosu od 3.981,68 eura sa zateznom kamatom i zahtjev za isplatom naknade na ime imovinske štete u iznosu od 1.008,69 eura sa zakonskom zateznom kamatom kao posljedicom prometne nezgode od 5. rujna 2016.
8. U odnosu na pitanje zastare, prvostupanjski sud je otklonio prigovor s obrazloženjem da je stanje tužitelja nakon predmetne ozljede definirano i liječenje završeno sa listopadom 2017., a tužba je podnesena 7. siječnja 2020. Uz primjenu zastarnog roka od tri godine koji je predviđen odredbom članka 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) nije nastupila zastara. Nadalje, prema utvrđenju prvostupanjskog suda tuženik je uplatom iz lipnja 2017. prekinuo zastarni rok u smislu odredbe članka 240. ZOO. Što se tiče zastare naknade imovinske štete i potrebe za tuđom pomoć i njegom, potreba za tuđom pomoći i njegom prestala je nakon osam tjedana od ozljeđivanja (što bi bilo 5. studenog 2016.g.). Tako da je zastarni rok počeo ponovno teći od lipnja 2017.
9. Drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o tome da je neosnovan prigovor zastare na tuđu pomoć i njegu, jer je tuženik uplatom iz lipnja 2017. prekinuo zastarni rok u smislu odredbe članka 240. ZOO-a, pa je zastara počela ponovno teći u lipnju 2017. Dakle, nije nastupio trogodišnji rok iz članka 230. ZOO-a.
10. Prema odredbi članka 391. stavka 3. ZPP-a u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja niz članka 385.a ZPP-a zbog kojeg je dopuštena.
11. Tuženik u reviziji osporava pitanje zastare u odnosu na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 743,25 eura (5.600,00 kn). U reviziji navodi da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 8 tjedana nakon nezgode, pa kako se nezgoda dogodila 5. rujna 2016. proizlazi da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna do 5. studenog 2016. Tvrdi da prije podnošenja tužbe nije isplatio tužitelju naknadu za tuđu pomoć i njegu, već da je prije podnošenja tužbe tužitelju isplatio iznos od 1.194,51 EUR-a/9.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Sporno je, je li plaćanjem iznosa od 1.194,51 EUR-a/9.000,00 kn došlo do prekida zastare za potraživanje naknade za tuđu pomoć i njegu.
12. Mjerodavne su slijedeće odredbe:
Odredbom članka 1095. ZOO-a propisano je pod stavkom 1. tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Stavkom 2. istog članka propisano je ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad izgubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenome određenu novčanu rentu, kao i naknadu za štetu.
Odredbom članka 230. stavkom 1. ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koju je šteta učinila. Stavkom 2. istog članka propisano je da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.
Odredbom članka 240. stavkom 1. ZOO-a propisano je da se zastara prekida kad dužnik prizna dug. Stavkom 2. istog članka propisano je da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.
13. U postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo je potrebno razlučiti na što se odnosi uplaćeni iznos od 1.194,51 EUR-a//9.000,00 kn, obzirom da u ovom postupku postoje dva oblika štete, neimovinska i imovinska. Neimovinska šteta u iznosu od 3.981,68 eura se odnosi na povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (fizički bolovi, strah te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti), dok se imovinska šteta u iznosu od 1.008,69 eura odnosi na naknadu za tuđu pomoć i njegu te troškove liječenja i putnih troškova.
14. Odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
„U slučaju isplate se prekida zastara. Međutim, sudovi nisu razlučili na što se odnosi uplaćeni iznos, pa zasada nije jasno koji dio štete je pokriven uplaćenim iznosom. U okolnostima konkretnog slučaja potrebno je razlikovati dva oblika štete, neimovinsku i imovinsku. Ovisno o tome, koji dio štete je pokriven uplaćenim iznosom, u odnosu na taj dio štete uplatom je došlo do prekida zastare.“
15. Budući da je zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova, koji su otklonili prigovor zastare, valjalo je ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 391. stavka 7. ZPP -a te odlučiti kao u rješenju. U nastavku postupka drugostupanjski sud će raspraviti i ostale žalbene navode.
16. Temeljem odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a o troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Zagreb, 25. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
