REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1262/2025-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LIVIT d.o.o., Zagreb, Zavrtnica 17, OIB: 35264381113, kojeg zastupa opunomoćenik Vanja Peh, odvjetnik iz Zagreba, Kružićeva 6, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), Samostalnog sektora za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 19370100881, radi uklanjanja otpada, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-740/2023-27 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija u odnosu na točke I. i II. izreke presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-740/2023-27 od 23. prosinca 2024., te se u tom dijelu presuda potvrđuje.

II. Žalba se usvaja u odnosu na odluku o trošku upravnog spora te se poništavaju točke III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-740/2023-27 od 23. prosinca 2024.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana primitka ove presude nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.750 €, sa zateznim kamatama koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja odluke o troškovima do isplate. U preostalom dijelu, zahtjev tužitelja se odbija.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda poništava se rješenje tuženika, KLASA: UP/II-351-02/23-21/2, URBROJ: 517-14-1-23-2 od 15. ožujka 2023. (točka I. izreke), poništava se rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave Našice, KLASA: UP/I-351-01/22-04/124, URBROJ: 443-02- 01-15-22-1 od 5. prosinca 2022. (točka II. izreke), te se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 6.250,00 €, PDV uključen, sa zakonskim zateznim kamatama, dok se u preostalom dijelu odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom daljnjih troškova upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.053,09 € (točke III. i IV. izreke).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog inspekcijskog rješenja od 5. prosinca 2022., kojim se tužitelju, kao ovlaštenoj osobi za obavljanje djelatnosti oporabe neopasnog otpada postupcima R3, R5 i R13, naređuje uklanjanje otpada KB 19 12 12 s lokacije kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s rokom izvršenja 60 dana od primitka rješenja, uz upozorenje da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

2. Tuženik je protiv osporene presude izjavio žalbu, kojom zakonitost iste osporava u cijelosti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba upravnog spora. U žalbenim razlozima, u bitnom, tuženik ostaje kod svih navoda iznesenih tijekom spora te upućuje na obrazloženje pobijanog i prvostupanjskog rješenja, kao i odgovor na tužbu u kojem je detaljno pojašnjeno iz kojeg razloga je tužitelju naloženo uklanjanje otpada KB 19 12 12. Upire na inspekcijske nadzore kojima je utvrđeno da je, temeljem članka 32. stavka 2. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 84/21.-dalje u tekstu: ZGO), izdana dozvola za gospodarenje otpadom, KLASA: UP/I-351-02/22-01/2, URBROJ: 2158-16-03/02-22-15 od 17. svibnja 2022., kojom se dozvoljava tužitelju na predmetnoj lokaciji obavljanje djelatnosti oporabe neopasnog otpada postupcima R3, R5 i R13, koja djelatnost se nastavno detaljnije opisuje. Tehnološki procesi i uvjeti obavljanja tehnoloških procesa postupaka određeni su Elaboratom gospodarenja otpadom verzija: 2 (dalje u tekstu: Elaborat), izrađenim od ovlaštenog inženjera građevinarstva GH, koji je sastavni dio navedene dozvole. Elaboratom je određeno da je tužitelj trebao miješati mulj i pepeo, čime bi nastao građevinski materijal RECIT ERK, koji bi se trebao odmah otpremiti s lokacije postrojenja bez skladištenja. Tužitelj je prvotno tako postupao te je obrađeni mulj predavao na odlagalište tvrtki KOMBEL d.o.o., koja je, nakon što je upoznata s inspekcijskim nadzorom inspekcije zaštite okoliša, odustala od daljnjeg preuzimanja tog otpada. U Elaboratu, koji je sastavni dio dozvole za gospodarenje otpadom, navodi se da oporabom mulja i pepela nastaje otpad i da bi se isti mogao koristiti kao materijal mora mu se ukinuti status otpada. U trenutku nadzora, otpadu KB 19 12 12 nije ukinut status otpada odnosno tužitelj taj materijal RECIT ERK nije upisao u Očevidnik ukidanja statusa otpada te proveo odgovarajuću propisanu proceduru, iz čega proizlazi da oporabom mulja i pepela i dalje nastaje otpad. Kako tužitelj, nakon što je društvo KOMBEL d.o.o. odustalo od preuzimanja tog otpada, nije pronašao ovlaštenu osobu za zbrinjavanje otpada KB 19 12 12 i isti je skladištio na predmetnoj lokaciji, to je time postupio protivno dozvoli za gospodarenje otpadom i Elaboratu. Upis u Očevidnik nije izvršen jer za isto nisu bili ispunjeni uvjeti iz Pravilnika o nusproizvodima i ukidanju statusa otpada ("Narodne novine", broj: 117/14.-dalje u tekstu: Pravilnik/14), Dodatak V, 6. Posebni kriteriji za ukidanje statusa otpada za građevne proizvode A) Kriteriji za otpad koji ulazi u postupak oporabe, a što tuženik nastavnim razlozima detaljnije pojašnjava. Rješenje o ukidanju statusa otpada temeljem Pravilnika o ukidanju statusa otpada ("Narodne novine", broj: 55/23.-dalje u tekstu: Pravilnik/23), izdano je od Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektora za održivo gospodarenje otpadom, Službe za dozvole i prekogranični promet otpadom od 7. studenog 2023., kojim se proizvod RECIT-ERK 02 upisuje u Očevidnik ukidanja statusa otpada pod brojem USO-119, te se tužitelj obvezuje da proizvodi RECIT-ERK 02 postupkom oporabe u skladu s dozvolom za gospodarenje otpadom i da osigura da, u trenutku stavljanja na tržište, RECIT-ERK 02 udovoljava svim zahtjevima određenim [adresa] tehničkom ocjenom 23/002. Dalje se tuženik poziva na Pravilnik/23, kao i ranije važeći Pravilnik/14, kojima su utvrđeni posebni kriteriji za ukidanje statusa otpada, nakon čega zaključuje da, kada otpad prođe postupak oporabe, on je još uvijek otpad dok mu se ne ukine status otpada, odnosno dok ne prođe postupak upisa u Očevidnik ukidanja statusa otpada, a status otpada se ukida u trenutku prodaje drugoj osobi ili u trenutku korištenja ako ga koristi ista osoba koja ga je i oporabila. Slijedom navedenog, tuženik drži pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da se konačni proizvod oporabe, odnosno proizvod komercijalnog naziva RECIT-ERK 01 (i 02) ne može smatrati otpadom u smislu članka 4. ZGO-a, jer da bi otpad KB 19 12 12 postao građevni materijal treba mu se ukinuti status otpada, što tužitelj nije učinio niti je isto pravno moguće jer je u pitanju mješavina otpada koja uključuje više vrsta pepela, a niti je isto prodao. Štoviše, tuženik smatra da se otpadu KB 19 12 12, s obzirom na okolnosti slučaja, oporabom ne može ukinuti status otpada niti po Pravilniku/14, niti po Pravilniku/23. Vezano na utvrđenje suda o nedostatnom obrazloženju upravnih rješenja, tuženik ističe da je upravo tužitelj prvostupanjskom sudu dostavljao mnoštvo informacija i dokumentacije koja je ishođena nakon izdavanja rješenja od 5. prosinca 2022. i koja nije od utjecaja na rješavanje u ovoj upravnoj stvari, očito s ciljem navođenja suda na pogrešne zaključke. Smatra da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba upravnog spora jer nije izveo dokaz saslušanja službene osobe inspektorice ZH ponovnim pozivom iste na raspravu, a koja je svoj izostanak opravdala zbog bolesti. Također, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno priklonio vjeru svjedoku GH koji je izradio Elaborat, a koji je naveo da bi postupanjem po prvostupanjskom rješenju tužitelj kršio i Elaborat i dozvolu za gospodarenje otpadom. Zaključno, tuženik se protivi i troškovima spora, jer smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odredio trošak sastava tužiteljevih podnesaka od 6. studenog 2023. i 9. studenog 2023., obzirom da isti ne sadrže činjenična i pravna razlaganja koja su pridonijela uspjehu u upravnom sporu, već tužitelj ponavlja iste činjenice kao i u tužbi. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu, otkloniti prethodno navedene nedostatke te riješiti stvar u smislu odredbe članka 135. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS).

3. Tužitelj, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u odnosu na meritum predmetnog spora, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud ispravno postupio kada je poništio rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, jer je osnovano ocijenio da je osporenim upravnim aktima povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tuženik upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano zaključio da se konačni proizvod oporabe (kompozitni građevinski materijal), odnosno proizvod komercijalnog naziva RECIT-ERK 01 (i 02) ne može smatrati otpadom u smislu članka 4. ZGO-a, prema kojem je otpad svaka tvar ili predmet koje posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti (stavak 1. točka 48.).

8. Kod toga je prvostupanjski sud dao jasnu i argumentirano obrazloženu analizu razloga kojima se rukovodio zaključujući da rješenje tuženika nije na zakonu utemeljeno, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su zasnovani na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku (Elaborat, izjava svjedoka GH, [adresa] tehnička ocjena 21/002 i 23/002 i dr.), te na ispravnom tumačenju relevantnih odredaba primijenjenog materijalnog prava.

9. Ovo osobito imajući u vidu da je tijekom predmetnog upravnog spora Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Uprava za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektor za održivo gospodarenje otpadom, Služba za dozvole i prekogranični promet otpadom, donio rješenje, KLASA: UP/I-351-04/23- 11/32, URBROJ. 517-05-2-1-23-6 od 7. studenoga 2023., kojim se proizvod RECIT- ERK 02 upisuje u Očevidnik ukidanja statusa otpada, a što dodatno potvrđuje pravilnost ocjene prvostupanjskog suda da se ovdje ne radi o otpadu u smislu članka 4. ZGO-a, neovisno o tome što u trenutku donošenja upravnih rješenja predmetnom proizvodu koji je nastao oporabom (kompozitni građevinski materijal) nije bio ukinut status otpada.

10. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, okolnost što je zahtjevu tužitelja za upis u Očevidnik ukidanja statusa otpada kompozitnog građevinskog materijala tuženik mogao udovoljiti tek primjenom Pravilnika/23 (donesenog temeljem ovlaštenja iz članka 45. stavka 10. ZGO-a, a stupio na snagu 1. lipnja 2023.) od utjecaja je na zakonito rješenje ove stvari, kraj činjenice da do donošenja tog Pravilnika tužitelj nije ni mogao s uspjehom postaviti takav zahtjev (iako se radilo o proizvodu koji se može koristiti kao građevinski materijal), niti je mogao prodavati odnosno transportirati navedeni građevinski proizvod, a tretiranjem istog kao otpada postupao bi suprotno dozvoli za gospodarenje otpadom (sastavni dio koje je i Elaborat), kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

11. Nije pravno odlučan ni prigovor tuženika usmjeren na bitne postupovne povrede zbog neprovođenja dokaza saslušanjem službene osobe prvostupanjskog tijela (više inspektorice zaštite okoliša), jer, osim što se rasprava može održati i bez nazočnosti uredno obaviještenih stranaka (članak 89. stavak 4. ZUS-a), a uvažavajući činjenicu da je raspravi (održanoj 19. ožujka 2024.) bila nazočna ovlaštena predstavnica (službena osoba) tuženika, ovaj Sud nalazi da, kraj spisu priloženih dokaza, saslušanje inspektorice ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari.

12. Kako, dakle, tuženik u žalbi protiv točke I. i II. izreke presude ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi bili od utjecaja na drukčije rješenje merituma ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe u tom dijelu.

13. Tuženik, međutim, osnovano prigovara opravdanosti troška dosuđenog za sastav podnesaka od 6. i 9. studenoga 2023. (očitovanje na odgovor na tužbu tuženika i dostava rješenja o ukidanju statusa otpada), koji se, po ocjeni ovoga Suda, ne smatra opravdanim izdatkom u smislu članka 147. stavka 1., u vezi članka 144. ZUS-a. Naime, ovdje se radi o očitovanju tužitelja na odgovor na tužbu tuženika i dostavi rješenja, koji, kao procesna radnja, nisu bili potrebni za donošenje odluke u ovoj stvari, osobito kraj činjenice da su naknadno održane dvije rasprave na kojima je tužitelju pružena mogućnost očitovati se na sve tvrdnje tuženika pa tako i iznositi navode iz tih podnesaka. Stoga trošak sastava istih ovaj Sud ne smatra opravdanim izdatkom, zbog čega je valjalo u tom dijelu žalbu tuženika usvojiti, poništiti točke III. i IV. izreke prvostupanjske presude i u odnosu na te podneske, kao i prijedlog za određivanje privremene mjere s kojim tužitelj nije uspio, odbiti zahtjev tužitelja. U preostalom dijelu, tužiteljev zahtjev ocijenjen je osnovanim, jer tužitelj, s obzirom na uspjeh u sporu, ima pravo na naknadu troškova koji se odnose na troškove zastupanja po odvjetniku, i to trošak sastava tužbe i pristupa na dvije rasprave (19. ožujka 2024. i 28. studenoga 2024.), za svaku radnju iznos od 1.000,00 €, što, uvećano za PDV, ukupno iznosi 3.750,00 €, sve temeljem Tbr. 27. točke 1. alineje 2. i točke 2., Tbr. 46., Tbr. 52. stavka 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.), radi čega je zahtjev tužitelja u tom dijelu valjalo usvojiti.

14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i stavka 2., te članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagrebu 25. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović