Poslovni broj: Usž-1041/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 63214615893, radi izdavanja potvrde izvršnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3682/2023-8 od 28. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3682/2023-8 od 28. studenoga 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-034-03/23-03/19, URBROJ: 519-02-1/2- 23-1 od 10. srpnja 2023., te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbačena je kao nedopuštena žalba tužiteljice izjavljena zbog šutnje uprave Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom.
3. Tužiteljica žalbom pobija prvostupanjsku presudu radi bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS). Navodi, u bitnom, da je podnijela zahtjev za izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti na upravni akt koji je ranije izdan od Gradskog ureda Grada Zagreba, koji je donesen u predmetu novčane pomoći za roditelja odgojitelja na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18.). Kako zahtjev nije riješen, podnijela je žalbu zbog šutnje uprave Ministarstvu pravosuđa i uprave na temelju važećih propisa, ali je to Ministarstvo žalbu proslijedilo tuženiku na rješavanje, koji žalbu nije riješio. Povodom podnesene tužbe, prvostupanjski sud je donio odluku, poslovni broj: Us I-3809/22-4 od 2. svibnja 2023., kojom je njezin zahtjev usvojen. Tuženik je, postupajući po toj presudi, donio osporeno rješenje kojim je žalbu odbacio. Smatra nezakonitim obrazloženje suda da potvrda izvršnosti i pravomoćnosti nije upravna stvar o kojoj bi se u smislu Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) trebalo odlučiti rješenjem. Smatra da je osporena presuda donesena suprotno članku 114. stavku 4. ZUS-a obzirom da je donesena na temelju činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje niti jedna stranka nije iznijela. Osim toga, iznosi da je prvostupanjski sud propustio u cijelosti primijeniti članak 10. ZUS-a ne uzimajući u obzir raniju pravomoćnu presudu istog suda kojom je naloženo donošenje meritorne odluke o podnesenoj žalbi. Takvim postupanjem prvostupanjskog suda, prema mišljenju tužiteljice, narušeno je pravo na pravično suđenje i pristup sudu. Pozivajući se na praksu ovog Suda, zaključuje da šutnja uprave može nastupiti neovisno o tome je li upravno tijelo po zahtjevu u upravnom postupku trebalo donijeti upravni ili neupravni akt, odnosno radi li se ili ne o postupanju. Upućuje na mnogobrojnu i recentnu sudsku praksu prema kojoj odredbe ZUP-a izrijekom ne predviđaju izdavanje potvrde pravomoćnosti na odluke javnopravnih tijela, koje su stekle to svojstvo kao obvezu javnopravnog tijela koje je tu odluku donijelo, ali to ne znači da to tijelo nema obvezu izdati potvrdu pravomoćnosti. Smatra da naziv pravnog lijeka ne može utjecati na njegovu primjenu prema članku 156. ZUP-a, ako su ispunjeni svi drugi uvjeti. Ističe da prvostupanjska presuda ograničava ostvarivanje njezinih imovinskih novčanih prava, odnosno njezinog prava vlasništva u smislu Protokola 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe, obzirom da joj onemogućuje meritornu odluku o zahtjevu, a samim tim i provedbu ovrhe temeljem ovršne isprave. Ukazuje da prvostupanjski sud nije razmatrao njezin prigovor na nadležnost državne tajnice da postupi kao službena osoba, što smatra bitnom povredom, a samo rješenje ne sadrži potpis. Ističe da je nezakonito sud odlučio i o troškovima spora jer je nezakonito odlučio o njezinoj tužbi. Predlaže poništiti presudu u cijelosti te potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je ovdje osporeno rješenje tuženika doneseno u izvršenju presude prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I- 3809/2022-4 od 2. svibnja 2023., kojom je naloženo tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi tužiteljice od 14. travnja 2022. zbog šutnje uprave. Nadalje, protiv navedene presude prvostupanjskog suda žalba nije bila dopuštena u smislu članka 66.a tada mjerodavnog Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.). Tuženik se u obrazloženju osporenog rješenja poziva na članak 2. ZUP-a, kojim je propisano što se smatra upravnom stvari, kao i na članak 12. stavak 1. ZUP-a, kojom odredbom je propisano pravo na izjavljivanje žalbe protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, te se poziva i na članak 137. stavak 3. ZUP-a, kojom odredbom je propisano da rješenje kojeg se izvršenje traži treba sadržavati potvrdu izvršnosti, a ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, stranka može izvršnost rješenja dokazivati drugim sredstvima.
8. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju zahtjev tužiteljice upućen prvostupanjskom upravnom tijelu odnosio na izdavanje klauzule izvršnosti rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: 551-06/16- 013/865, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 10. studenoga 2016., tuženik ocjenjuje da izdavanje potvrde izvršnosti nije upravna stvar te se o izdavanju potvrde izvršnosti ne donosi rješenje.
9. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje navedenog rješenja tuženika od 10. srpnja 2023., pri čemu prvostupanjski sud prihvaća stajalište tuženika da izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti nije upravna stvar o kojoj bi se, u smislu članka 96. stavka 1. ZUP-a, trebalo odlučiti rješenjem. Stoga zaključuje da nema mjesta primjeni odredaba o šutnji uprave – propuštanju javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku donese odluku u upravnoj stvari (o kojoj se odlučuje rješenjem), na konkretan predmet, radi čega je pravilno tuženik žalbu odbacio kao nedopuštenu.
10. Slijedom iznesenog, u konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je žalba tužiteljice nedopuštena, ali ne u cijelosti iz razloga koje navodi u obrazloženju svoje presude.
11. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica je trebala postupiti sukladno odredbama članka 122. i 156. ZUP-a i podnijeti prigovor protiv navedenog postupanja prvostupanjskog tijela čelniku prvostupanjskog tijela kao nadležnom tijelu, koji je dužan odlučiti o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. U slučaju da čelnik tijela o podnesenom prigovoru ne donese rješenje u propisanom roku, žalba se izjavljuje drugostupanjskom tijelu, gradonačelniku Grada Zagreba, koji je u skladu s člankom 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21., 29/21., 25/22.) nadležan u konkretnom predmetu.
12. Imajući na umu sve naprijed navedeno, ovaj Sud ocjenjuje da tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost stajališta prvostupanjskog suda i tuženika, prema kojem se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji u kojoj se vezano za podneseni zahtjev donosi rješenje o upravnom postupku. S obzirom na to da prvostupanjsko javnopravno tijelo vezano za podneseni zahtjev nije niti trebalo donijeti rješenje, to je pravilno odbačena žalba tužiteljice zbog šutnje uprave.
13. Prigovor tužiteljice kojim osporava ovlast državne tajnice kao i rukopis kojim je potpisano rješenje tuženika nisu osnovani. To stoga što je državna tajnica u vrijeme donošenja osporenog rješenja bila čelnik tog tijela i kao takva ovlaštena potpisati rješenje. Nadalje, čitkost potpisivanja određenog akta, imajući na umu da je ime, prezime i titula potpisnika navedena u aktu, a potpis je i potvrđen službenim pečatom tuženika, nije niti može biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost rješenja tuženika.
14. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, to je, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, prvostupanjski sud pravilno odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
15. Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
16. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 25. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
