REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4275/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Šuti i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šebalj, Mraz & Šuti u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-119/2025-3 od 13. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici broj P-429/2023-30 od 12. studenoga 2024., ispravljena rješenjem istog suda broj P-429/2023-35 od 24. siječnja 2025., u sjednici održanoj 25. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužiteljici revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-119/2025-3 od 13. svibnja 2025. zbog pravnih pitanja:
"1. Pripada li potrošaču koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, pravo na restituciju isplatom više plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi o načinu promjene ugovorne redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF?
2. Smatra li se pristanak tužitelja na sklapanje Dodatka ugovoru o konverziji na temelju ZID ZPK/15 informiranim pristankom u odnosu na više plaćene iznose tuženiku, zbog ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu?
3. Postoji li pravo tužitelja na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, nakon sklopljenog Dodatka ugovora kojim je provedena konverzija, ako se Dodatkom ugovora o kreditu ne navodi izričito odricanje od tih potraživanja?".
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje.
III. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
IV. O troškovima povodom prijedloga za dopuštenje revizije i odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženica su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-119/2025-3 od 13. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici broj P-429/2023-30 od 12. studenoga 2024., ispravljena rješenjem istog suda broj P-429/2023-35 od 24. siječnja 2025.
2. U odgovoru na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije, tuženica ga je predložila odbiti kao neosnovanog.
2.1. Tužiteljica nije podnijela odgovor na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da su pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnim pitanjima u odnosu na koje praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena (odluke broj Rev-1096/2022 od 8. studenoga 2022., Rev-586/2019 od 21. prosinca 2022. i druge).
4. Budući da su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP i čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije navela da ga podnosi protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka, i to zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).
6. Drugostupanjski sud je, imajući na umu da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici, odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka jer je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, te stoga tužiteljica nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh glede zahtjeva za isplatu u ovom konkretnom postupku.
6.1. Pravno pitanje koje je tuženica naznačila u prijedlogu za dopuštenje revizije, kojim osporava odluku o trošku postupka, polazi od tvrdnje da je tužiteljica, usprkos tome što je u cijelosti obeštećena jer je ugovor o kreditu konvertiran, pokrenula parnicu i ustrajala na neosnovanom tužbenom zahtjevu, radi čega da tužiteljica nema pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka tuženici. Budući da takve tvrdnje tuženice zasad nemaju podlogu u stanju konkretnog predmeta s obzirom na sudsku praksu koja nije ustaljena u predmetima gdje je utvrđeno da je sklopljen sporazum o konverziji kredita, niti su odluke koje je tuženica naznačila kao razloge važnosti postavljenog pitanja donesene u činjeničnoj i pravnoj situaciji podudarnoj ovom predmetu (Rev- 89/2021 od 2. ožujka 2021., Rev-308/2020 od 3. listopada 2023. i Revd-3444/2023 od 21. veljače 2024.), to se pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
8. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknula da je pri donošenju odluke o troškovima u postupku pred drugostupanjskim sudom došlo do osobito teških povreda odredaba parničnog postupka te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, čime da je povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku, koje je zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) kao i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
8.1. Glede navoda tuženice da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8.2. Ovaj sud je zaključio da je drugostupanjski sud obrazložio presudu sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, te se drugostupanjska presuda u dijelu odluke o troškovima postupka ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje.
8.3. Kako, imajući u vidu izneseno, tuženica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred drugostupanjskim sudom bila povrijeđena temeljna prava, to je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.
9. Odluka o troškovima povodom prijedloga za dopuštenje revizije i odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 25. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
