REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-278/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženika Adriatic osiguranja d.d. Zagreb (ranije Jadransko osiguranje d.d. Zagreb), Listopadska 2, OIB:94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Renata Grgić Tolj, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri u Zagrebu i drugotuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB:26187994862, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju FZ, diplomirana pravnica, radi naknade štete, odlučujući o reviziji drugotuženika i reviziji prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-839/2017-2 od 29. kolovoza 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3298/16 od 17. ožujka 2017., u sjednici održanoj 25. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e :

Revizija drugotuženika i revizija prvotuženika odbacuju se kao nedopuštene.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba prvotuženika i žalba drugotuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"Nalaže se I i II tuženiku solidarno isplatiti tužitelju iznos od 48.620,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 45.500,00 kn počevši od 11. ožujka 2011.g. pa do isplate, a na iznos od 3.120,00 kn počevši od 17. ožujka 2017.g. pa do isplate i to za razdoblje do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, kao i nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 20.837,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. ožujka 2017.g. pa do isplate i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.".

2. Drugotuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude, na temelju odredbe čl. 382. st. 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu drugostupanjsku odluku, a tužitelju naložiti da mu naknadit troškove postupka ili ukinuti pobijanu drugostupanjsku odluku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Prvotuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te pozivom na odredbu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija). Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu drugostupanjsku odluku i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti da mu naknadi troškove postupka ili ukinuti pobijanu drugostupanjsku odluku ii predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovori na revizije prvotuženika i drugotuženika nisu podneseni.

5. Revizije su nedopuštene.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. toga stavka.

6.1. Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji podnesenoj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koja je nastala kao posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći, u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač jednog od tri motorna vozila u pogonu, koja su sudionici predmetne nesreće.

8. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio i djelomično odbio tužbeni zahtjev, ocijenivši da tužitelj ni na koji način nije doprinio nastanku štetnog događaja i štete koju je pretrpio, već su štetni događaj prouzročili osiguranici tuženika, pri čemu nije moguće utvrditi njihove pojedinačne udjele. Zaključak suda je da tuženici za nastalu štetu odgovaraju solidarno na temelju čl. 1107. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO/05) primjena koje nije isključena odredbom čl. 1072. st. 1. 2. i 3. ZOO.

9. Drugostupanjski sud je prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbe tuženika odbio kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP.

10. Drugotuženik u reviziji postavlja sljedeće pravno pitanje:

"Je li za odlučivanje o zahtjevu za naknadu štete kojeg postavlja jedan od više sudionika prometne nezgode koji su sudjelovali u nezgodi kao imatelji motornih vozila mjerodavna odredba čl. 1072. ZOO ili odredba čl. 1107. st. 3. ZPP?".

10.1. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pitanja, drugotuženik navodi da je riječ o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Poziva se na raniju ukidnu odluku istog drugostupanjskog suda u ovom predmetu broj Gž-1887/2016 od 17. listopada 2016., na odluku Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-51/2014 od 11. ožujka 2015. i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 687/2014 od 19. studenoga 2014.

11. Prvotuženik u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

"1. Je li za odlučivanje o zahtjevu za naknadu štete kojeg postavlja jedan od više sudionika prometne nesreće koji su sudjelovali u prometnoj nesreći kao imatelji vlasnici motornih vozila, mjerodavna odredba čl. 1072. ZOO (odredba čl. 178. st. 1. i 2. prethodno važećeg ZOO) ili odredba čl. 1107 st. 3. ZOO (ranija odredba čl. 206. st. 3. prethodno važećeg ZOO)?

2. Je li u situaciji kada sud smatra da nije u mogućnosti utvrditi sve činjenice na temelju kojih bi se moglo nedvojbeno ocijeniti kolika je krivnja pojedinog sudionika u prometnoj nesreći, treba primijeniti pravila o teretu dokazivanja ili pravila iz čl. 1107. st. 3. ZOO?

3. Je li onda i presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-839/2017-2 od 29. kolovoza 2019. u kojoj je zauzeto stajalište da je za odlučivanje o zahtjevu za naknadu štete kojeg postavlja jedan od više sudionika prometne nesreće koji su sudjelovali u prometnoj nesreći kao imatelji vlasnici motornih vozila, mjerodavna odredba čl. 1107. st. 3. ZOO (čl. 206. st. 3. prethodno važećeg ZOO), a ne odredba čl. 1072. ZOO (čl. 178. st. 1. i 2. prethodno važećeg ZOO) i pravila o teretu dokazivanja, u suprotnosti s pravilnom primjenom materijalnog prava i s pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odlukama broj Rev-x 687/2014-2 od 19. studenoga 2019., broj Rev 50/2012 od 14. listopada 2015., broj Rev 854/2000 od 14. siječnja 2004., broj Rev 1969/1997 od 17. svibnja 2000. i Rev 1067/2017-2 od 10. listopada 2018., iz kojih jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu treba utvrđivati primjenom odredbe čl. 1072. ZOO, a ne primjenom odredaba čl. 1107. st. 3. ZOO jer se ta odredba primjenjuje onda kada za štetu odgovaraju osobe koje su štetu uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, a u prometnim nesrećama imatelji motornih vozila postupaju u ovisnosti od ponašanja i radnji ostalih sudionika u štetnom događaju, odnosno primjenom pravila o teretu dokazivanja, pa je li stoga pobijana presuda drugostupanjskog suda nezakonita?".

11.1. Obrazlažući razloge važnosti za postavljena pravna pitanja prvotuženik navodi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo jer tužitelj nije treća osoba i nije dokazao odgovornost prvotuženika za nastanak štetnog događaja pa je u odnosu na njega tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Navodi da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da isključiva krivnja osiguranika drugotuženika za nastanak prometne nesreće i štete. Kao razloge važnosti za postavljena pravna pitanja navodi odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-911/2014-2 od 7. srpnja 2015., broj Gž- 4978/2015-2 od 2. veljače 2016., broj Gžn-2197/2010-2 od 28. kolovoza 2012., Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-51/2014 od 11. ožujka 2015., Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 1067/2017-2 od 10. listopada 2018., broj Rev-x 687/2014-2 od 19. studenoga 2014., broj Rev 50/2012-2 od 14. listopada 2015. i broj Rev-x 1126/2016. od 3. listopada 2018.

12. Odlučujući o drugotuženikovoj reviziji vijeće je ocijenilo da revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP jer pravno pitanje postavljeno u reviziji nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za odluku o sporu. To stoga jer je u konkretnom slučaju glede krivnje vozača sudionika štetnog događaja, utvrđeno da tužitelj ni na koji način nije uzrokovao štetni događaj niti je doprinio nastanku svoje štete odnosno utvrđeno je da ne postoji tužiteljeva krivnja za nastanak štetnog događaja i štete. Nadalje je utvrđeno da su predmetni štetni događaj prouzročili osiguranici tuženika, time da se njihovi udjeli ne mogu objektivno razlučiti, pa je stoga njihova odgovornost spram tužitelja solidarna u smislu čl. 1107. st. 3. ZOO, primjena kojeg nije isključena odredbom čl. 1027. ZOO niti bilo kojom drugom odredbom ZOO. Dakle, u ovom slučaju se ne radi o situaciji kad se krivnja svakog pojedinog sudionika ne može utvrditi pa se primjenjuju pravila o teretu dokazivanja.

12.1. Odluka Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-51/2014 od 11. ožujka 2015. nije odgovarajući razlog važnosti za postavljeno pitanje, niti je primjer različite sudske prakse jer sudovi u ovom predmetu o tužiteljevom zahtjevu nisu odlučivali kao o zahtjevu treće osobe, već kao o zahtjevu jednog od sudionika štetnog događaja, te je proveden dokazni postupak radi utvrđivanja odgovornosti svakog sudionika. Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 687/2014-2 od 19. studenoga 2014. jednako tako nije odgovarajući razlog važnosti za postavljeno pitanje jer se radi o ukidnoj odluci u predmetu u kojem je bilo moguće konkretno i objektivno razlučiti ponašanje pa time i odgovornost svakog od sudionika u prometnoj nesreći, dok je u ovom predmetu utvrđena odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, ali nije bilo moguće utvrditi udjele svakoga od njih, dok je u odnosu na odgovornost tužitelja utvrđeno da ista ne postoji.

13. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost drugotuženikove revizije, vijeće je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP, odlučilo kao u izreci ovoga rješenja.

14. Odlučujući o prvotuženikovoj reviziji, vijeće je ocijenilo da pravna pitanja zbog kojih je revizija izjavljena nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

14.1. Prvo pravno pitanje postavljeno u reviziji sadržajno je istovjetno pravnom pitanju koje je u postavio drugotuženik u reviziji, pa je stoga u odnosu na isto odgovoreno pod točkom 12. obrazloženja ove odluke. O odgovoru na drugo pitanje postavljeno u reviziji ne ovisi odluka o sporu jer je u ovom predmetu utvrđeno da tužitelj ni na koji način nije doprinio nastanku štetnog događaja pa time ni svojoj šteti te je dokazao da su za nastanak štetnog događaja odgovorni osiguranik drugotuženika i osiguranik trećetuženika. Treće pitanje postavljeno u reviziji u cijelosti se odnosi na specifične i konkretno određene okolnosti ovog spora zbog čega odgovor na isto ne prelaze okvire odlučivanja u ovom sporu, pa nema elemente univerzalnosti zbog kojih bi se smatralo pitanjem važnim za jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava u kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. st. 2. ZPP.

14.2. Pritom treba navesti da su odluke revizijskog suda i odluke županijskih sudova na koje se prvotuženik pozvao u reviziji, obrazlažući razloge važnosti prvog pravnog pitanja, donesene su u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovoj parnici, pa nisu odgovarajući razlozi važnosti za postavljena pravna pitanja.

15. U odnosu na revizijske navode prvotuženika kojima u reviziji ističe da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena ustavna i konvencijska prava odnosno da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje treba navesti da samim time što je prihvaćen tužbeni zahtjev nije povrijeđeno prvotuženikovo pravo na pravično suđenje.

16. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 382. st. 2. ZPP za dopuštenost prvotuženikove revizije, vijeće je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i st. 3. ZPP, odlučilo kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 25. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina