REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-584/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nenad Stjepan Knežević, odvjetnik u Zagrebu protiv I. tuženice ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Berislav Klemenčić, odvjetnik u Zagrebu, II. tuženice LT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], III. tuženice KT, OIB: [osobni identifikacijski broj] kod [adresa] koju zastupa punomoćnica PT, IV. tuženika TT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], V. tuženice JT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s time da IV. i V. tuženike zastupa punomoćnik Jurica Reberski, odvjetnik u Zagrebu, VI. tuženika Srpske Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj, Eparhija Zagrebačko-Ljubljanska, Crkvena općina Zagreb, OIB: 41346262342, Zagreb, Ilica 7, koju zastupa punomoćnik Zoran Novaković, odvjetnik u Zagrebu, VII. tuženika UT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Berislav Klemenčić, odvjetnik u Zagrebu, VIII. tuženice RT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], IX. tuženice AT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], X. tuženice ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], XI. tuženika DT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s time da su VII., te IX. - XI. tuženici zastupani po Berislavu Klemenčiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8361/16-2 od 28. veljače 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-9411/97 od 15. rujna 2016., u sjednici održanoj 25. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev VI. tuženika za naknadu troškova odgovor na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na isplatu iznosa od 556.500,00 kuna, iznosa od 900,00 kuna mjesečno, iznosa od 242.844,45 kuna te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka (točka. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II., III., IV., V. i VI. izreke).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Odlučeno je o troškovima žalbenog postupka (točka II. i III. presude).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem uz naknadu troškova za sastav revizije.

4. Odgovor na reviziju podnio je VI. tuženik kojim se istoj protivi i predlaže je odbiti uz naknadu troška odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Tužiteljica izričito kao revizijski razlog navodi pogrešnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela u štetnom događaju od 23. prosinca 1996. u zgradi u [adresa], na adresi [adresa] tako što je otključavši vrata dizala na III. katu zakoračila i pala u tunel dizala jer je ovo bilo zaustavljeno na I. katu.

8. Sud prvoga stupnja u bitnome utvrđuje, a sud drugoga stupnja takva utvrđenja prihvaća, slijedeće:

- da su prema odredbi čl. 5. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (Narodne novine br. 52/73) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja dizala u višestambenim zgradama predstavljala zajedničke dijelove zgrade na kojima svi vlasnici imaju trajno pravo korištenja i dužni su sudjelovati u troškovima njihovog održavanja jer je odredbom čl. 16. toga Zakona utvrđena obveza plaćanja troškova za investicijsko i tekuće održavanje zgrade,

- da je obveza održavanja takvih dijelova zgrade temeljem odredbe čl. 15. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine br. 51/95, 42/86, 22/92 i 70/93, dalje: ZSO) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja bila povjerena tadašnjim fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu kao slijednicima bivših SIZ-ova u stambenom gospodarstvu na temelju Zakona o fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 53/90 i 76/93) što znači da su ti fondovi preuzeli na sebe i odgovornost za održavanje zajedničkih dijelova zgrade.

- da je u ovom slučaju održavanje predmetnog dizala kao zajedničkog dijela višestambene zgrade obavljao Fond Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 40/90) na temelju čl. 7. Odluke o osnivanju i organiziranju toga Fonda koji je prestao s radom 31. prosinca 1997.

8.1. Slijedom navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je na dan štetnog događaja upravo navedeni Fond bio odgovoran za održavanje zajedničkih dijelova zgrade slijedom čega je i bio odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela. Još i zaključuju da bi u konkretnom slučaju za navedenu štetu odgovarao Grad Zagreb kao pravni slijednik Fonda jer je preuzeo sva prava i obveze toga Fonda po njegovom prestanku te da činjenica što etažni vlasnici nisu plaćali potrebne doprinose nije odlučno jer da obveza Fonda proizlazi iz Zakona. Stoga zbog promašene pasivne legitimacije odbija tužbeni zahtjev.

9. Tužiteljica prije svega smatra da su svi vlasnici posebnih dijelova zgrade trebali imati sklopljen ugovor s Fondom Grada Zagreba u kojem bi slučaju postojala obveza Fonda na održavanje zajedničkih dijelova zgrade. Pritom se referira na dopis Gradsko stambeno Komunalnog poduzeća Zagreb od 26. rujna 2002. Takav revizijski navod nije osnovan. Naime, nigdje iz Zakona ne proizlazi da bi sa Fondom bilo potrebno sklapati ugovor o održavanju zajedničkih dijelova zgrade. Suprotno, iz citiranih zakonskih propisa proizlazi da je to bila zakonska obveza Fonda. Pojam i institut upravitelja i sklapanja ugovora sa upraviteljem uveden je u naš pravni sustav tek stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, dalje: ZVDSP) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. Pored toga, potvrda koju spominje tužiteljica u svojoj dikciji spominje upravo razdoblje koje uređuje ZVDSP. Stoga se suprotni navodi i tumačenje tužiteljice ukazuje neosnovanim. Isto tako neosnovano je pozivanje tužiteljice na odredbu čl. 370. st. 2. ZVDSP-a jer se ona primjenjuje tek od 1. siječnja 1997., dakle ne i u vrijeme nastanka štetnog događaja. Pored toga, pogrešno smatra tužiteljica da bi tuženici bili imatelji predmetnog dizala jer je odredbom čl. 174. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96) važećem na dan štetnog događaja imatelj definiran sasvim drugačije.

10. Stoga je reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP-a).

11. Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev VI. tuženika za naknadom takvog troška (čl. 155. ZPP-a).

Zagreb, 25. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek