Poslovni broj: Usž-2884/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Age of sage d.o.o., Mali Lošinj, Balvanida 5, OIB: 03907150907, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d., Rijeka Ribarska 4, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-392/2024-6 od 10. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-392/2024-6 od 10. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/23-02/529, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 23. siječnja 2024. (točka I. izreke), a ujedno se odbija i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Mali Lošinj, KLASA: UP/I-361-03/22-01/000101, URBROJ: 2170-03-05/1-23-0014 od 11. listopada 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju ruševine postojeće građevine – objekt C, 2.b skupine, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj.

3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba upravnog spora i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da je sud onemogućio tužitelja u raspravljanju pred sudom s obzirom da nije dopustio provođenje dokaza predloženih po tužitelju, čime je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo tužitelja na pristup sudu i raspravljanje pred sudom. Smatra da je sud ocijenio pitanja za koja nema odgovarajuća stručna znanja, jer se radi o pitanjima koja su u domeni građevinske struke, posebice pitanje je li uobičajena stvar u građevini izvesti predviđene radove kako bi se ruševina rekonstruirala i kako bi udovoljavala današnjim uvjetima gradnje, tj. kako bi u konačnici bila i uporabljiva. Navodi da se radi o vrijednom kulturnom kompleksu, iz kojeg razloga je tužitelj kao investitor izradio i konzervatorski elaborat. Smatra da je zaključak suda izravno protivan zakonskoj definiciji rekonstrukcije građevina i ruševina koje izričito predviđaju i micanje vanjske ovojnice zgrade, s time, što je u ovom slučaju predviđeno i vraćanje vanjskih zidova na izvorno mjesto. Nadalje, navodi da članak 294. stavak 3. Prostornog plana uređenja Malog Lošinja predviđa mogućnost ovakvih radova. Smatra da se ovdje radi o uobičajenom procesu rekonstrukcije starih ruševnih građevina kojima su zbog proteka vremena potrebna dodatna ojačanja kako bi iste zadovoljavale suvremene temeljne zahtjeve za takve građevine. Navodi da je i samim konzervatorskim elaboratom utvrđeno da će, recikliranjem i obradom kamena te vraćanjem na isto mjesto, rekonstrukcija dosljedno oponašati izvornu materijalizaciju i identitet lokacije. Nadalje, navodi da su, uz ovdje predmetnu kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] Lošinj, zahtjevi za izdavanje građevinske dozvole podneseni i odbijeni i na k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koje tri nekretnine čine stambeno gospodarski kompleks obuhvaćen spomenutim konzervatorskim elaboratom. Poziva se i na članak 294. stavak 1. Prostornog plana uređenja Grada Malog Lošinja prema kojem se katastarske čestice, koje se nalaze izvan građevinskog područja na kojima su već izgrađene građevine temeljem građevinske dozvole, ili drugog odgovarajućeg akta nadležnog tijela državne vlasti ili ako su izgrađene prije 15. veljače 1968., smatraju izgrađenim građevnim česticama s postojećom izgradnjom izvan građevinskog područja i mogu se rekonstruirati u postojećim gabaritima, pri čemu nije dozvoljena prenamjena gospodarskih građevina u stambene. Stoga, smatra da je rekonstrukcija ruševina dopuštena i izvan građevinskog područja u izvornim gabaritima. Navodi da je konzervatorskim elaboratom otklonjena svaka sumnja u namjenu svakog pojedinog objekta na ovoj čestici (k. č. br. [katastarska čestica]), ali i susjednim k. č. br. [katastarska čestica]. Smatra da je prvostupanjsko tijelo prekoračilo svoje ovlasti i, bez stručnog i suvislog obrazloženja, zanemarilo utvrđenja iz konzervatorskog elaborata, a drugostupanjsko tijelo je ovakvo postupanje potvrdilo i produbilo tvrdnjom kako se predviđenim načinom rekonstrukcije grade novi objekti, što nije točno, a što onda sve potvrđuje i sam sud u pobijanoj presudi. Navodi da se njegov zahtjev odnosi na dozvolu za izvedbu građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine, što uključuje i micanje i vraćanje vanjskih elemenata građevine. Slijedom svega navedenog, ovom Sudu predlaže poništiti prvostupanjsku presudu, usvojiti tužbu i naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove upravnog spora prema popisu danom na zapisnik dana 7. ožujka 2025., uvećano za troškove ove žalbe, ili da, podredno, poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Naime, prvostupanjski upravni sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačnih odluka javnopravnog tijela, nakon čega je, ispravnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava u sporu, pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja za izdavanje građevinske dozvole, uslijed čega je osporeno rješenje tuženika pravilno ocijenjeno zakonitim.

8. To stoga jer se, i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju ne radi o rekonstrukciji, već o izgradnji nove građevine, koja mogućnost nije predviđena odredbama Prostornog plana uređenja Grada Malog Lošinja (“Službene novine Primorsko-goranske županije”, broj 13/08., 13/12., 26/13., 06/14, 42/14., 25/15., 32/15., 32/16., dalje: PPU) i Zakona o prostornom uređenju (“Narodne novine”, broj 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19., 67/23., dalje: ZPU) na prostoru ograničenja izvan građevinskog područja, o čemu se ovdje radi.

9. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da se predmetni zahtjev za izdavanje građevinske dozvole odnosi na rekonstrukciju ruševine postojeće građevine

– objekt C, 2.b skupine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj. Prvostupanjsko tijelo je, uvidom u mjerodavni PPU i njegove izmjene i dopune i grafičke prikaze, utvrdilo da je predmetno područje označeno kao zemljište izvan građevinskog područja naselja i zona za razvoj i uređenje prostora izvan naselja te je većim dijelom označeno i planirano kao poljoprivredno tlo isključivo osnovne namjene oznake “P3”- ostala obradiva tla, manjim dijelom kao ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište te manjim rubnim dijelom kao šuma isključivo osnovne namjene oznake “Š1” - šuma gospodarske namjene, na kojem području nije planirana gradnja komunalne i druge infrastrukture te koje područje se nalazi u neposrednoj blizini označenih bujičnih vodotoka, na području osobito vrijednog krajobraznog predjela - prirodnog i kultiviranog krajobraza, te unutar granica lovnog područja lovišta. Predmetno područje nalazi se unutar ZPU-om i PPU-om, određenog zaštićenog obalnog područja mora u pojasu do 200 m od mora, koje područje je od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku te predstavlja prostor posebnih ograničenja u korištenju.

10. Naime, članak 294. PPU-a odnosi se na rekonstrukciju građevina izvan građevinskog područja, ali tom odredbom nisu definirani uvjeti za rekonstrukciju ruševina, niti rekonstrukcije na prostoru posebnog ograničenja.

11. Kako iz spisa predmeta proizlazi da je očevidom provedenim 17. ožujka 2023. na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj, uz prisustvo opunomoćenika žalitelja, glavnog projektanta LP, dipl.ing.arh. i prokurista žalitelja, UP. u bitnom utvrđeno da ruševina postojeće građevine prikazana u glavnom projektu zajedničke oznake ZDL-GP-AOS-3 iz lipnja 2022. na terenu ne postoji, odnosno da nisu vidljivi niti ostaci građevine, to se u konkretnom slučaju ne radi o rekonstrukciji građevine (članak 3. stavak 1. točka 28. ZG-a), zbog čega takva gradnja u prostoru ograničenja nije dozvoljena odredbama PPU-a i ZPU-a, sukladno kojima u prostoru ograničenja nije moguće graditi nove građevine.

12. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predložene dokaze, prvostupanjski sud je osnovano ocijenio suvišnim provođenje predloženih dokaza, jer, i po ocjeni ovog Suda, ti dokazi nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari, kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog upravnog spora. Slijedom navedenog, ocijenjen je neosnovanim i prigovor tužitelja o povredi prava na pristup sudu.

13. Odlučna činjenična utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim prigovorima, kojima tužitelj ponavlja prigovore istaknute u tužbi, na koje se osvrnuo prvostupanjski sud, iznoseći za svoju odluku argumentirano obrazložene razloge, koje prihvaća i ovaj Sud.

14. Kako, dakle, žalbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Budući da tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS- a.

16. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS- a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 25. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić