Poslovni broj: Usž-2527/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KREMEN d.o.o., Čazma, M. Novačića 4A, OIB: 91847963902, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 19370100881, radi koncesije za eksploataciju silikatne mineralne sirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-934/2023-6 od 29. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-934/2023-6 od 29. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-310-01/22-03/35, URBROJ: 517-06-02-01-01-22-4 od 3. listopada 2022., kojim se odbacuje zahtjev tužitelja za davanje koncesije za eksploataciju silikatne mineralne sirovine za industrijsku preradbu na eksploatacijskom polju silikatne mineralne sirovine za industrijsku preradbu "Srednja rijeka".
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu, u kojoj navodi da je zahtjev za produženje koncesije od strane tuženika pobijanim rješenjem odbačen jer nije ishođena suglasnost lokalne samouprave tj. Grada Čazme. Takvo rješenje smatra nepravilnim i nezakonitim, jer tuženik nije uzeo u obzir da je došlo do izmjene i dopune Zakona o rudarstvu, koji je oglašen 4. listopada 2019., stupanjem na snagu s danom 1. siječnja 2020., a kojim izmjenama i dopunama su brisane odredbe u odnosu na prava regionalne i lokalne samouprave u rudarstvu koje više nemaju nikakve ovlasti, već je to pravo isključivo tuženika. Dodaje da se nije mogao odazvati pozivu na raspravu pred Upravnim sudom u Rijeci, radi bolesti zbog koje je završio na operaciji, o čemu prilaže otpusno pismo. Poziva se na dokaze u vezi svega navedenog te, uvažavajući izloženo, predlaže ovom Sudu usvajanje žalbe.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je, dana 9. ožujka 2022., tužitelj podnio zahtjev za davanje koncesije za eksploataciju silikatne mineralne sirovine za industrijsku preradbu na eksploatacijskom polju silikatne mineralne sirovine za industrijsku preradbu "Srednja rijeka", a koji zahtjev je pobijanim rješenjem tuženika odbačen (odbijen) uz obrazloženje da nije postupljeno po zaključku istog tijela od 10. kolovoza 2022., jer nije dostavljena tražena suglasnost Grada Čazme na Dopunski rudarski projekt eksploatacije silikatne sirovine za industrijsku preradu na eksploatacijskom polju "Srednja rijeka“ (dalje u tekstu: Dopunski rudarski projekt), provjeren 26. svibnja 2008., sukladno posebnim uvjetima Grada Čazme (KLASA: 350- 05/01-01/1 od 9. siječnja 2002.), koji su sastavni dio lokacijske dozvole Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Ureda za prostorno uređenje, stambeno- komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Čazma, KLASA: UP/I- 350-05/01-01/56, URBROJ: 2103-04/1-01-02-15 od 14. siječnja 2002. godine.
7. Navedeno rješenje tuženika utemeljeno je na odredbama važećeg Zakona o rudarstvu ("Narodne novine", broj: 56/13., 14/14., 52/18., 115/18. i 98/19.), kojim je u članku 74. stavku 3., pored ostalog, propisano da se uz zahtjev za davanje koncesije mora priložiti lokacijska dozvola (točka 4.) i pisana suglasnost ili potvrda na provjereni glavni rudarski projekt i /ili dopunski rudarski projekt od tijela koja su odredila uvjete i ograničenja za izvođenje rudarskih radova.
8. Iz citirane zakonske odredbe, dakle, proizlazi da za izdavanje tražene koncesije nije potrebna suglasnost jedinice lokalne samouprave, kako to navodi i tužitelj u žalbi, već je trebalo dostaviti pisane suglasnosti ili potvrde na priloženi Dopunski rudarski projekt izdane od nadležnih tijela koja su u lokacijskoj dozvoli odredila uvjete i ograničenja za izvođenje rudarskih radova opisanih tim projektom.
9. Uvažavajući, međutim, citiranu zakonsku odredbu, a imajući u vidu da je tužitelj uz zahtjev priložio lokacijsku dozvolu od 14. siječnja 2002., te Dopunski rudarski projekt (provjeren 26. svibnja 2008.), ovaj Sud nije mogao ocijeniti osnovanim prigovore tužitelja. Naime, prema podacima sveza spisa, Grad Čazma je sudjelovao u ranijem postupku, vođenom po zahtjevu od 6. lipnja 2008. i dopuni zahtjeva od 11. srpnja 2008., a u kojem je tužitelj također zatražio dodjelu koncesije na temelju istih akata kao i ovdje (lokacijska dozvola iz 2002. i Dopunski rudarski projekt). U tom postupku je Grad Čazma, sukladno ovlaštenju iz tada važećeg Zakona o rudarstvu ("Narodne novine", broj: 90/03.-proč.tekst), odbio izdati suglasnost na isti Dopunski rudarski projekt iz razloga jer je po tadašnjem prostornom planu Grada Čazme bila predviđena sanacija, a ne daljnja eksploatacija eksploatacijskog polja "Srednja rijeka", zbog čega je rješenjem tuženika od 2. lipnja 2011. (sadržajno) identičan zahtjev tužitelja odbijen. Taj postupak pravomoćno je okončan presudom ovoga Suda, poslovni broj: Us-11918/2011-4 od 25. travnja 2013., kojom je to rješenje ocijenjeno zakonitim jer nisu bili ispunjeni uvjeti propisani tim Zakonom za izdavanje tražene koncesije.
10. S obzirom na navedeno, uvažavajući naknadno donošenje novih materijalnih propisa (zakona i prostornog plana) ovaj Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da je tužitelj bio dužan, temeljem odredbe članka 74. stavka 3. ovdje mjerodavnog Zakona o rudarstvu (koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva), ishoditi novu lokacijsku dozvolu za zahvat predviđen Dopunskim rudarskim projektom te s tim u vezi zatražiti izdavanje propisanih suglasnosti i potvrda nadležnih tijela, a što je propustio učiniti.
10.1. Ovo osobito imajući u vidu da je predmetna lokacijska dozvola od 14. siječnja 2002. prestala važiti (sukladno određenju iz točke VI. izreke iste), a na koju okolnost je tužitelj i upozoren u prethodnom (pravomoćno okončanom) postupku dopisom Grada Čazme, Jedinstvenog upravnog odjela od 22. srpnja 2008. (KLASA: 310-17/08- 01/2, URBROJ: 2110-01-04/08-3). Tužitelj, međutim, ima mogućnost u svako doba ponovno zatražiti izdavanje prijeporne koncesije, ako i kada ishodi lokacijsku dozvolu za zatraženi zahvat primjenom važećeg prostornog plana te, posljedično tomu, pribavi propisane suglasnosti i potvrde tijela određena tom lokacijskom dozvolom.
11. Kako, dakle, tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne razloge koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
Zagrebu, 25. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
