Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4690/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak i partneri u Splitu, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, OIB: 55545787885, Vončinina 3, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4954/2019-37 od 8. srpnja 2024., na sjednici vijeća 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4954/2019-37 od 8. srpnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odlučeno:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Dužan je tuženik Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, OIB: 55545787885, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.167,50 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 6. studenog 2018. g. do isplate po stopi u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.''.

2. Protiv pobijane presude, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Ispitujući presudu u granicama žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da pobijanom odlukom nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Međutim, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali je, i pravilnom primjenom materijalnog prava, trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 31.400,00 kn kao tržišne vrijednosti nekretnine s pripadajućim kamatama, za 199,00 m2 kao dijela zkč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj navodi da je navedena čestica u cijelosti u vlasništvu tužitelja, a da je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, broj Z-9439/18 od 6. studenog 2018. na temelju Geodetskog elaborata sa snimkom izvedenog stanja i ostalim prilozima taj dio zkč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripojen javnom putu.

8. U predmetnom postupku bilo je sporno je li navedena nekretnina bila vlasništvo i posjed tužitelja te je li ta nekretnina u vlasništvu tuženika. Bila je sporna i pasivna legitimacija tuženika, dospijeće utužene tražbine te je li nastupila zastara tražbine.

9. Sud prvog stupnja utvrđuje da su mjerodavne odredbe članka 131. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23, dalje ZC) koje odredbe reguliraju upis nerazvrstanih cesta u zemljišne knjige. Međutim, ovaj sud ističe da se radi o odredbama koje uređuju da navedene ceste postaju vlasništvo jedinice lokalne samouprave.

9.1. Prema članku 131. ZC-a, ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste (stavak 1.), nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar (stavak 3.), nerazvrstane ceste izgrađene do dana stupanja na snagu Zakona o cestama (»Narodne novine«, br. 84/11.) koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 107. ovoga Zakona i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista (stavak 4.).

9.2. Nerazvrstane ceste iz stavka 1. članka 131. ZC-a upisat će se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi (stavak 6.), a nekretnine koje su prema ovom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze (stavak 7.).

10. Iz činjeničnih navoda proizlazi da tužitelj potražuje naknadu za dio čestice [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja je mijenjala oblik i površinu (str. 26. spisa), a da bi dio navedene čestice sada bila čestica [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (str. 37. spisa) koja je u naravi cesta. Iz rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Poseban zemljišnoknjižni odjel u Drnišu, broj Z- 9493/2018 od 6. studenog 2018., točka XXXVII. proizlazi da je došlo do cijepanja čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka 2.) te je po službenoj dužnosti čestica 2284/8 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], uz uknjižbu prava vlasništva za korist Republike Hrvatske – javno dobro u općoj uporabi kojim upravljaju Hrvatske ceste d.o.o. (str. 10. spisa), a isto je evidentirano u zemljižnoknjižnom izvatku (str. 27. spisa).

11. S obzirom na činjenice i dokaze na kojima se temelji ovaj zahtjev, sud pogrešno navodi odredbe materijalnog prava jer citirane odredbe članka 131. ZC-a, uređuju vlasništvo jedinice lokalne samouprave, a iz spisa proizlazi, što i tužitelj navodi, da je kao vlasnik sporne čestice upisana Republika Hrvatska.

12. Stoga su u predmetnom postupku mjerodavne odredbe članka 124. ZC-a, prema kojem se, javne ceste izgrađene do dana stupanja na snagu Zakona o cestama (»Narodne novine«, br. 84/11.) koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju u katastru na temelju odluke iz članka 7. stavka 2. ovoga Zakona, geodetskog elaborata izvedenog stanja javne ceste i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista (stavak 1.), a javne ceste iz stavka 1. ovoga članka upisat će se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi (stavak 2.).

13. Nadalje, sud je otklonio prigovor promašene pasivne legitimacije jer je u zemljišnim knjigama kao vlasnik zkč. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana Republika Hrvatska s pravom upravljanja tuženika (Hrvatske ceste d.o.o.). Međutim, u vezi navedenog prigovora, kojeg je tužena strana isticala tijekom cijelog postupka, presuda ne sadrži ikakvo podrobnije obrazloženje, dok je primjenom materijalnog prava, navedeni prigovor valjalo utvrditi osnovanim.

14. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu za nekretninu, zemljišnoknjižnu česticu, na kojoj je izgrađena državna cesta DC56 te na kojoj je čestici kao vlasnik upisana Republika Hrvatska, na način kako je opisano pod točkom 10. obrazloženja ove odluke, bez provođenja postupka izvlaštenja. Dakle, tužitelj potražuje isplatu stečenog bez osnove u visini tržišne vrijednosti zemljišta.

15. Prema shvaćanju ovog suda, kad tužitelj tužbeni zahtjev temelji na stjecanju bez osnove, potrebno je razmotriti tko je u konačnom stekao nekretninu tužitelja (prometnicu) obzirom da bi ta osoba bila pasivno legitimirana po zahtjevu za vraćanje tako neosnovano stečenog ili isplatu odgovarajuće protuvrijednosti.

16. U predmetnom postupku je nekretnina tužitelja postala dio državne ceste, a državne ceste su, u skladu s člankom 2. točka 3. ZC-a, javne ceste. Prema prethodno citiranim odredbama članka 124. ZC-a, a što je nesporno u ovom postupku, predmetna nekretnina tužitelja postala je neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske uz upis ovdje tuženika, pravne osobe koja upravlja javnom cestom. Iz navedenog proizlazi da je do stjecanja bez osnove moglo doći jedino u korist Republike Hrvatske, i to stoga što je Republika Hrvatska po sili zakona postala vlasnica javne ceste – državne ceste, a tuženik je pravna osoba koja je samo ovlaštena upravljati autocestama. (Takvo pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-662/24 od 14. svibnja 2024. i broj Rev 807/2016-3 od 6. listopada 2020.).

17. Pri tom se napominje da članak 36. ZC-a upućuje na primjenu postupaka izvlaštenja na građenje, rekonstrukciju i održavanje javnih cesta te je, u skladu s člankom 36. stavak 10. ZC-a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom (ovdje tuženik) obveznik plaćanja naknade u postupku izvlaštenja radi građenja, rekonstrukcije i održavanja javne ceste. Međutim, u predmetnom postupku nije riječ o naknadi za provedeni postupak izvlaštenja jer je upis Republike Hrvatske proveden sukladno članku 124. ZC-a pa se stoga ne radi o tražbini naknade za izvlaštenje prema članku 36. ZC-a za koju bi bio nadležan ovdje tuženik.

18. Kako je, dakle, tužbeni zahtjev valjalo odbiti zbog promašene pasivne legitimacije, ovaj sud nije cijenio daljnje žalbene navode tužitelja odnosno pitanje zastare tražbine.

19. Odluka o troškovima postupka je pravilna, kako po osnovi tako i po visini (članak 154. stavak 1. ZPP-a i članak 155. stavak 1. ZPP-a), a što tužitelj određeno i ne osporava.

20. Slijedom svega navedenog, primjenom članka 368. stavak 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i odlučiti kao pod točkom I izreke.

21. S obzirom na to da se žalba odbija, tužitelj nema pravo na trošak sastava iste te je primjenom članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom II izreke.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić