Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2379/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOSTAN d.o.o. iz Vukovara, Dr. Franje Tuđmana 23, OIB: 91347134540, zastupanog po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženice ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Povrv-53/2023-10 od 3. travnja 2025., dana 25. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Povrv-53/2023- 10 od 3. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke te se predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:
- održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vojislava Orea iz [adresa] poslovni broj Ovrv-2403/2022 od 12. listopada 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 440,14 EUR–a[1] (3.316,22 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),
- ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vojislava Orea iz [adresa] poslovni broj Ovrv-2403/2022 od 12. listopada 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR–a (187,50 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbija (točka II. izreke),
- nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 364,04 EUR–a u roku od 15 dana (točka III. izreke).
2. Protiv navedene presude, pod točkom I. i III. izreke, žali se tuženica, a kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući u bitnom da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije.
3. Žalba je osnovana.
4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vojislava Orea iz [adresa] poslovni broj Ovrv-2403/2022 od 12. listopada 2022., a kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 440,14 EUR–a (3.316,22 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR–a (187,50 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 12. listopada 2022. pa do isplate, održi na snazi u cijelosti, kao i da mu se naknadi trošak parničnog postupka.
4.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženice na ime troška snage, naknade za opskrbu i naknade za usluge kupca, vezane za toplinsku energiju koja je isporučena suvlasnicima stambene zgrade u [adresa], kao i troška za energiju grijanja prostora za samostalne uporabne cjeline (bez razdjelnika), i to u razdoblju od 1. lipnja 2021. pa do 31. svibnja 2022., sve sukladno odredbama iz čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije (''Narodne novine'' broj 80/13, 14/14, 102/14, 115/14, 95/15, 102/15, 76/18, 96/18, 86/19 i 118/19 – u daljnjem tekstu: ZTTE) i čl. 18. st. 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (''Narodne novine'' broj 35/14 i 129/15 – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), u svezi čl. 45. st. 1. ZTTE–a.
5. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom:
- da su tužitelj, kao kupac toplinske energije, i suvlasnici stambene zgrade u [adresa], kao krajnji kupci toplinske energije (zastupani po svom predstavniku), sklopili Ugovor o potrošnji toplinske energije broj:
[broj brojila električne energije] od 30. kolovoza 2016. na neodređeno vrijeme (u daljnjem tekstu: Ugovor),
- da su Ugovorom regulirana međusobna prava i obveze u pogledu opskrbe toplinskom energijom stambene zgrade u [adresa] (u daljnjem tekstu: Zgrada) iz centralnoga toplinskog sustava, a koja je priključena na zajedničko mjerilo toplinske energije u toplinskoj podstanici,
- da je tužitelj isporučio toplinsku energiju Zgradi u utuženom razdoblju, s time da se tuženica prethodno izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava u smislu odredaba iz čl. 45. st. 1. ZTTE–a.
6. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio pobijanu presudu kojom je pod točkom I. izreke održao na snazi navedeni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 440,14 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:
- da je odredbom iz čl. 45. st. 1. ZTTE–a propisano da se, iznimno od odredbi članaka ZTTE–a, krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje uvjeta iz st. 1. –8., a da je odredbom od iz čl. 45. st. 2. ZTTE–a reguliran postupak izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava,
- da je odredbom iz čl. 45. st. 3. ZTTE–a propisano da je krajnji kupac iz čl. 45. st. 1. ZTTE–a dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, s time da je i odredbom iz čl. 18. st. 3. Općih uvjeta propisano da je za vrijeme obustave isporuke toplinske energije iz čl. 18. st. 2. Općih uvjeta krajnji kupac dužan plaćati sve troškove, osim troškova energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu,
- da je odredbom iz čl. 2. st. 2. t. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (''Narodne novine'' broj 99/14, 27/15 i 124/15 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno da se, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje primjenom faktora 50 W/m³, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije,
- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio rješenje poslovni broj Rev-285/2021-3 od 23. kolovoza 2022. i rješenje poslovni broj Rev-911/2021-2 od 21. veljače 2023. u kojima je iznio sljedeće pravno shvaćanje:
- da su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava plaćati sve ostale troškove, osim troškova toplinske energije, koju energiju za grijanje stana ili vode niti ne koriste,
- da su krajnji kupci konkretno dužni plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage i one troškove koje nisu u vezi s grijanjem njihova stana ili prostora, dakle troškove koji nisu u vezi s troškovima isporučene toplinske energije za stalne troškove isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode, ali nastaju kao nužni u obavljanju djelatnosti proizvodnje distribucije toplinske energije za cijelu zgradu, a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije, pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija, budući da se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnom ne mijenjaju opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi, niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora,
- da tuženica, kako to navodi Vrhovni sud Republike Hrvatske, ne može sa uspjehom tvrditi da od plaćanja opisane fiksne naknade, koja se odnosi na troškove snage i od onog čemu bi ta naknada trebala služiti, odnosno od grijanja zajedničkih dijelova Zgrade i/ili unutarnjih i vanjskih instalacija Zgrade, nema nikakve koristi, budući da je grijanjem zajedničkih dijelova Zgrade (npr. stubišta, kotlovnice, podrumskih i/ili tavanskih prostora) ili instalacija Zgrade (onih ugrađenih u zidove ili podove) topliji i njezin stan,
- da pritom valja imati na umu i da se grijanjem drugih dijelova Zgrade i/ili drugih stanova, kao i održavanjem cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže i/ili vanjskih instalacija, pridonosi i očuvanju Zgrade kao cjeline, a time i tuženičinog stana,
- da je zbog svega navedenog tuženica, kao stanar Zgrade koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava, odnosno kojem je obustavljena isporuka toplinske energije, neovisno o vremenu kada se iz istoga sustava izdvojio (prije ili nakon stupanja na snagu odredbe iz članka 45. st. 3. ZTTE–a (6. srpnja 2013.)) te bez obzira na to kupuje li toplinsku energiju za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, ukoliko naravno zajednički sustav grijanja opskrbljuje zajedničke prostorije te ukoliko se nisu svi stanari isključili iz zajedničkoga sustava grijanja, mora sudjelovati u pokrivanju prouzrokovanih troškova, odnosno fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage, i to u onome što čini njezin navedeni sadržaj (grijanja zajedničkih dijelova Zgrade i/ili unutarnjih i vanjskih instalacija Zgrade),
- da tuženica nije dovela u pitanje iznos predmetnog potraživanja,
- da je, slijedom toga, primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP–a odlučeno kao pod točkom I. izreke pobijane presude.
7. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, sadržaj navedenih odredaba ZTTE–a, Općih uvjeta i Pravilnika te pravna shvaćanja koja je Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio u navedenim odlukama, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda je tuženica, iako se prije utuženog razdoblja izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava, bila dužna plaćati tužitelju u utuženom razdoblju sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu (stan), a što bi u konkretnom slučaju bili trošak snage, naknada za opskrbu i naknada za usluge kupca, vezani za toplinsku energiju koja je isporučena suvlasnicima Zgrade u istom razdoblju.
8. Međutim, iako je tužitelj na računima za razdoblje od 1. lipnja 2021. pa do 30. studenog 2021. te za razdoblje od 1. svibnja 2022. pa do 31. svibnja 2022. (list 100- 111 i list 122-123 spisa) pravilno obračunao tuženici (samo) trošak snage, naknadu za opskrbu i naknadu za usluge kupca, prvostupanjskom sudu valja ukazati da je tužitelj na računima za razdoblje od 1. prosinca 2021. (list 112-121 spisa) osim navedenog tuženici obračunao i trošak za energiju grijanja prostora za samostalne uporabne cjeline (bez razdjelnika) u pojedinim iznosima, a koji trošak tužitelj nema pravo potraživati od tuženice jer je u tom razdoblju već bila izdvojena iz zajedničkog toplinskog sustava Zgrade.
9. Prema tome, osnovani su žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da su nejasni razlozi na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da je tuženica dužna isplatiti tužitelju cjelokupni utuženi iznos od 440,14 EUR–a, u sklopu kojeg su obračunati i iznosi na ime troška za energiju grijanja prostora za samostalne uporabne cjeline (bez razdjelnika), a koji sadržajno upućuju na to da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a.
10. Slijedom svega navedenog, imajući pri tome u vidu i da odluka o trošku parničnog postupka u ovom predmetu ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. ZPP–a, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.
11. Prvostupanjski sud će u ponovnom suđenju ispraviti nedostatak na koji mu je rješenjem ovog drugostupanjskog suda ukazano, odnosno ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, pri čemu će navesti jasne razloge o odlučnim činjenicama, sve u smislu odredbe iz čl. 338. st. 4. ZPP–a.
U Zagrebu 25. studenog 2025.
Sudac:
Nika Grospić Ivasović
