REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1203/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonskog nasljednika pok. CR iz [adresa] te kao zakonskog nasljednika pok. IV. tužiteljice VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonskog nasljednika pok. CR iz [adresa] te kao zakonskog nasljednika pok. IV. tužiteljice VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te III. tužitelja KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Alan Bauer, odvjetnik u Rijeci, protiv I. tuženice MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik u Zagrebu, II. tuženika RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boran Bušurelo i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bušurelo, Žužul i partneri u Zagrebu, kao zakonskog nasljednika pok. II. tuženika DR iz [adresa], III. tuženika ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zakonskog nasljednika pok. II. tuženika DR iz [adresa], IV. tuženice AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zakonske nasljednice pok. II. tuženika DR iz [adresa], V. tuženika PR iz [adresa]. tuženika ER iz [adresa], svi kao zakonski nasljednici ŠR i ŽR iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž-712/2018-2 od 26. listopada 2018., ispravljene rješenjem tog suda broj Gž-712/2018-4 od 18. siječnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-302/14-41 od 27. srpnja 2017., u sjednici održanoj 25. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž-712/2018-2 od 26. listopada 2018., ispravljena rješenjem tog suda broj Gž- 712/2018-4 od 18. siječnja 2019., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da su tužitelji IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekli pravo suvlasništva slijedećih nekretnina: k. č. br. [katastarska čestica] oranica u klancu pod kućom površine 1078 hvati, k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 754 hvati, k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 162 hvati i k. č. br. [katastarska čestica] oranica klanac površine 450 hvati ukupne površine 2444 hvati sve upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 46 sa štalom i dvorištem površine 199 hvati upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to IR i CR svaki u 1/6 dijela, a KR i VR svaki u 1/3 dijela na suvlasničkim udjelima prednika tuženika TR i ŽR slijedom čega su ovlašteni zatražiti i ishoditi upis stečenog prava suvlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena prednika tuženika ŽR ŠR i ŽR, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 7.989,25 kuna, u roku od 15 dana.“.

2. Ispravljenom drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Prihvaća se žalba tužene MR kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj 13 P-302/2014-41 od 27. srpnja 2018. u pobijanom dijelu pod točkom 1. izreke i u odluci o troškovima postupka pod točkom 2. izreke, i sudi se:

Odbijaju se tužitelji s tužbom i tužbenim zahtjevom u dijelu koji glasi:

1."Utvrđuje se da su tužitelji IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekli pravo suvlasništva slijedećih nekretnina: k. č. br. [katastarska čestica] oranica u klancu pod kućom površine 1078 hvati, k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 754 hvati, k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 162 hvati i k. č. br. [katastarska čestica] oranica klanac površine 450 hvati ukupne površine 2444 hvati sve upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] i to IR i CR svaki u 1/6 dijela, a KR i VR svaki u 1/3 dijela na suvlasničkim udjelima prednika tuženika ŽR ŠR i ŽR slijedom čega su ovlašteni zatražiti i ishoditi upis stečenog prava suvlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena prednika tuženika ŽR ŠR i ŽR, u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužiteljima da tuženoj MR naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 13.443,72 kune, u roku od 15 dana.

3. Odbija se tužena MR sa dijelom parničnog troška iznad dosuđenog za iznos od 15.023,13 kuna.“.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, upućujući na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložili su preinačenje drugostupanjske presude sukladno revizijskim razlozima, odnosno ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta tom sudu na ponovno suđenje.

4. Nakon što je ovaj sud uvidom u evidenciju OIB sustava putem E-spisa utvrdio da je IV. tužiteljica VR preminula **.**.2023., te da je II. tuženik DR preminuo **.**.2021., po pravomoćnosti rješenja Općinskog suda u Gospiću broj P-302/2014-63 od 12. lipnja 2024. nastavljen je postupak pred ovim sudom sa zakonskim nasljednicima IV. tužiteljice IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te zakonskim nasljednicima II. tuženika ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP (toč. 3.).

8. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. U konkretnom slučaju drugostupanjska presuda je donesena na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, pa je stoga tužiteljima u ovoj pravnoj stvari dopušteno podnošenje revizije za koju su pretpostavke određene čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP. U takvoj situaciji, kada je dopušteno podnošenje redovne revizije na temelju čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, nema mogućnosti podnošenja izvanredne revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP. Zato je ovaj sud podnesenu reviziju tužitelja razmatrao kao redovnu reviziju i u tom smislu ocjenjivao osnovanost njezinih navoda i zakonitost pobijane presude.

10. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11. U revizijskom stupnju postupka predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava suvlasništva stečenog dosjelošću na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], sve upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na suvlasničkim udjelima pravnih prednika tuženika, ŠR i ŽR.

12. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev jer je, ocjenjujući provedene dokaze, zaključio da su se pravni prednici tužitelja nalazili u samostalnom i nesmetanom posjedu spornih nekretnina od sklapanja kupoprodajnog ugovora između pravnog prednika tuženika kao prodavatelja i pravnog prednika tužitelja kao kupca 1953. godine, a potom su u posjed istih stupili tužitelji kao njihovi nasljednici. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da su tužitelji stekli pravo suvlasništva na spornim nekretninama dosjelošću, poštenim posjedovanjem tih nekretnina u razdoblju od preko kroz 20 godina, pozivajući se na odredbu čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), odnosno čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 91/96 - dalje: ZOVO).

13. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi I. tuženice MR, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 4. ZPP, obrazlažući da je prvostupanjski sud pri ocjeni provedenih dokaza počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrdio činjenično stanje i na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

14. U podnesenoj reviziji, tužitelji prvenstveno ističu da je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi I. tuženice MR počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 201. ZPP koja je bila od utjecala na zakonitost i pravilnost pobijane presude, jer da se učinak žalbe I. tuženice ne proteže na ostale tuženike budući da oni nisu jedinstveni suparničari.

14.1. Ocjena ovog suda je da je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 201. ZPP, obrazlažući da su kao vlasnici spornih nekretnina u zemljišnim knjigama još uvijek upisani pravni prednici tuženika (ŠR i ŽR), odnosno da suvlasnički omjeri tuženika (još) nisu određeni, radi čega su tuženici nužni i jedinstveni suparničari. Naime, tuženici su zakonski nasljednici upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika, njihovi suvlasnički omjeri nisu poznati (obzirom da tijekom ovog postupka iza njihovih pravnih prednika ŠR i ŽR nije dostavljeno rješenje o nasljeđivanju već smrtovnica) te se stoga nalaze u nasljedničkoj zajednici tipa zajedničkog vlasništva (tako i odluka broj Rev-875/2021 od 4. prosinca 2024.).

15. Međutim, tužitelji osnovano ističu da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP i čl. 373.a ZPP.

15.1. Naime, drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 373.a ZPP, ocijenio sadržaj Kupoprodajnog ugovora iz 1953. te iskaze svjedoka saslušanih u postupku, donijevši zaključke suprotne onima prvostupanjskog suda. Drugostupanjski sud je zaključio da iz navedenog ugovora proizlazi da pravni prednik tužitelja nije kupio čestice koje su predmet ovog postupka, dok su saslušani svjedoci iskazivali paušalno, nisu upoznati s brojevima kupljenih čestica, niti zbog svoje dobi mogu biti upoznati sa spornom kupoprodajom radi čega njihov iskaze ne smatra vjerodostojnim.

15.2. S obzirom na navedeno, drugostupanjski sud je ocijenio da su tužitelji morali znati da im ne pripada pravo posjedovanja navedenih nekretnina jer iste nisu navedene u Kupoprodajnom ugovoru iz 1953. godine, imajući u vidu da su zemljišnim knjigama za vrijeme njihova posjedovanja upisani pravni prednici tuženika kao vlasnici, a za tužitelje je vrijedilo načelo povjerenja u zemljišne knjige te su imali razloga za provjeru zemljišnoknjižnog upisa. Budući da je drugostupanjski sud zaključio da tužitelji nisu pošteni posjednici nekretnina, preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Osnovani sud prigovori tužitelja izneseni u reviziji, kojima ističu da drugostupanjski sud stečeno uvjerenje o nepoštenju tužitelja nije opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima s obzirom na koje bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.

16.1. Prvenstveno valja reći da se u konkretnom slučaju na razrješenje odnosa između stranaka ima primijeniti mjerodavno pravo važeće u vrijeme nastanka tih odnosa, dakle pravna pravila Općeg građanskog zakonika (u nastavku teksta: OGZ), jer se sud prvog stupnja poziva na vrijeme dosjelosti od 1953. do 1973. godine.

16.2. U paragrafu 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevalo se zakonit pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 20 godina (tzv. izvanredna dosjelost) nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Odredbe istovjetnog sadržaja nalaze se i u čl. 28. st. 4. ZOVO, te u čl. 159. ZVDSP.

16.3. Dakle, odlučne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću su pošten (savjestan) posjed i potrebno vrijeme posjedovanja koje mora biti ostvareno prije podnošenja tužbe.

16.4. Okolnost da sporne čestice nisu navedene u Kupoprodajnom ugovoru iz 1953. godine nije sama po sebi odlučna za odluku o tužbenom zahtjevu, budući da tužitelji ne tvrde da bi taj ugovor predstavljao pravni osnov za stjecanja prava vlasništva na temelju pravnog posla, već je tužbeni zahtjev usmjeren na stjecanje prava (su)vlasništva spornih nekretnina na temelju dosjelosti.

16.5. S obzirom na istaknutu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva na temelju dosjelosti, valja istaknuti da okolnost da prednik tužitelj nije kupio predmetne nekretnine, može utjecati jedino na prosudbu zakonitosti posjeda, ali u pravilu nije od utjecaja na poštenje (savjesnost) posjeda (paragraf 1460. OGZ).

17. Razlozi kojima drugostupanjski sud obrazlaže svoj zaključak da tužitelji nisu pošteni (savjesni) posjednici, navodeći da sporne čestice nisu obuhvaćene navedenim ugovorom pa da je već stoga „životno i logično“ da je njihov posjed nije pošten(savjestan), dok iskaze saslušanih svjedoka ne smatra vjerodostojnima iako su oni iskazivali o posjedovnim činima koje su pravni prednici tužitelja i sami tužitelji vršili na spornim česticama (navodeći pritom položaj, odnosno nazive tih čestica), ne predstavljaju uvjerljive i provjerljive razloge kojima bi drugostupanjski sud opravdao ocjenu provedenih dokaza drugačiju od one prvostupanjskog suda.

17.1. Time je drugostupanjski sud odstupio od pravnog shvaćanja revizijskog suda, izraženog primjerice u odluci broj Rev-1256/2021 od 16. studenoga 2021.:

„....u slučaju preinačenja presude po čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, potrebno je u obrazloženju presude navesti koje su činjenice odlučne za rješenje spora, koje od tih činjenica su sporne, koje je od odlučnih činjenica sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izveo i zašto te kako je ocijenio dokaze različito u odnosu na ocjenu dokaza prvostupanjskog suda.“.

18. Isto tako, osnovani su navodi revidenata da su razlozi drugostupanjske presude nejasni u dijelu kojim taj sud argumentira svoj zaključak o nesavjesnosti tužitelja time što tužitelji dulji niz godina nisu provjeravali zemljišnoknjižno stanje, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

18.1. Pritom valja ukazati da prema pravnom shvaćanju ovog suda (izraženom primjerice u odluci broj Revx-76/2014 od 21. listopada 2014.) poštenje (savjesnost) posjeda se presumira, a sama činjenica upisa vlasništva druge osobe u zemljišnim knjigama nužno ne znači nepoštenje (nesavjesnost) posjednika, već se isto treba dokazivati. Stoga činjenica da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo druge osobe ne čini sama po sebi posjed nepoštenim (nesavjesnim), a do nepoštenja (nesavjesnosti) posjeda ne dovodi ni propust posjednika da povjerava stanje u zemljišnim knjigama.

19. Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP), a o troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP).

Zagreb, 25. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina