Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-232/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice DD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Dianić, odvjetnik u Ivanić-Gradu, protiv tuženika Dom za starije i nemoćne osobe Novi život iz Radovec, Varaždinska 4, OIB 15608280896, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Krpina, odvjetnik u Varaždinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-80/2023-28 od 16. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-80/2023-28 od 16. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 08. ožujka 2021. godine kojom se otkazuje Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme zaključen dana 01. svibnja 2009. godine između tužiteljice DD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Dom za starije i nemoćne osobe Novi život iz Radovec, Varaždinska 4, OIB 15608280896, a koji je otkaz tuženik dao tužiteljici Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od **.**.2021., nije zakonita i dopuštena, pa stoga radni odnos tužiteljici nije prestao, te se ima smatrati da radni odnos tužiteljice na radnom mjestu Njegovatelj traje neprekinuto.

Nalaže se tuženiku Dom za starije i nemoćne osobe Novi život iz Radovec, Varaždinska 4, OIB 15608280896 da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu DD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na rad i to na poslove koje je obavljala do donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od **.**.2021. i to na poslove Njegovatelja odnosno na druge odgovarajuće poslove."

Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici isplatiti tuženiku na ime troškova ovog postupka iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana.

Pod točkom III. izreke tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog trošak odbija se u cijelosti.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženica se protivi navodima iste, predlaže da se žalba odbije te traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet ovog spora je utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke otkaza ugovora o radu tužiteljice i zahtjev tužiteljice da ju se vrati na rad

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tužiteljica u žalbi, s obzirom da je presuda razumljiva, sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, naveo je i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a presuda ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i ima razloga o odlučnim činjenicama. Jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

7. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme na radnom mjestu njegovatelja,

-da je tuženik **.**.2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice zbog osobito teških povreda obveze iz radnog odnosa, da je tužiteljica odluku o otkazu primila **.**.2021. te protiv nje podnijela zahtjev za zaštitu prava kojem tuženik nije udovoljio,

-da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, da se u toj odluci navodi da je tu povredu počinila zlostavljanjem korisnice (fizičko nasrtanje i grubo ponašanje) kao što je navedeno u službenoj zabilješci 5. ožujka 2021. nakon razgovora s korisnicom te da zbog počinjenja te povrede nastavak radnog odnosa više nije moguć,

-da iz Službene Zabilješke od 5. ožujka 2021. koju je sastavila zaposlenica Doma ČD proizlazi da je ona kao socijalna radnica primijetila da je korisnica Doma HD preplašena, da se kad je išla prema njoj odmaknula kao da će ju udariti, što je primijetila i prošli tjedan, da joj je na pitanje zašto se boji i da li je netko bio grub prema njoj odgovorila "tu jedna vaša,", da je tada druga korisnica iz iste sobe KD rekla je "jedna naša" bila gruba prema HD, da ju je u jednoj noćnoj smjeni udarila "ona jaka DD", da je to bila osoba koja je tu noć radila, da je to još jednom sve rekla pred njom i fizioterapeutkinjom ŠD te da je o tome razgovarala i s HD koja joj je rekla da ju je "naša jaka sad jednu noć primila, bacila na krevet i udarala" te da im to nije planirala govoriti.

-da iz Zapisnika od 5. ožujka 2021. proizlazi da je tadašnja korisnica Doma Novi život KD, koja je prema tijekom postupka dostavljenim podacima umrla, u prisustvu zaposlenica Doma ČD i ŠD izjavila da je njegovateljica koja je tu noć radila po imenu DD fizički napala korisnicu Doma po imenu HD,

-da iz iskaza svjedokinje ČD, zaposlenice tuženika na radnom mjestu socijalne radnice, proizlazi da je u mjesecu ožujku 2021. primijetila da je štićenica Doma Draga Vrbanec uplašena, sva se tresla i povlačila se u sebe, da je kad ju je pitala zbog čega je u takvom stanju počela nešto govoriti, a onda se u razgovor uključila korisnica KD koja je bila u istoj sobi s njom, imale su krevet do kreveta i rekla joj da je tužiteljica DD tukla HD i da je zbog toga u takvom stanju, da je zbog toga pozvala ŠD koja radi kao fizioterapeut da obje razgovaraju sa štićenicama doma, a kad su došle k njima KD je ponovila sve što je i njoj rekla, da je korisnica HD dementna i uglavnom šutljiva pa ona skoro ništa nije rekla o tom događaju tada kad se to dogodilo, a naknadno joj je jednom prilikom rekla da im ona ne bi rekla što se dogodilo toga dana, da je o tom događaju istoga dana sastavila službenu bilješku koju je predala ravnateljici Doma u koju je doslovno upisala riječi korisnice KD, da je to što se navodi u službenoj zabilješci od 5. ožujka 2021. izgovorila upravo korisnica KD, da Izjavu o događaju korisnica KD nije sama pisala, već ju je pisala ona prema njezinom kazivanju, prvo rukom a naknadno i putem računala, a kad ju je napisala dala ju je KD da ju pročita te ju je ista nakon čitanja potpisala, da se ne sjeća da li je KD prilikom opisivanja događaja spomenula i prezime tužiteljice, a ime DD je spominjala, da na korisnici HD nije primijetila ozljede, ali je primijetila da je jako uznemirena, da je korisnica HD dementna, ali ne može reći u kom stupnju, da ima dijagnozu demencije koju joj je dao liječnik psihijatar, da je Zapisnik sa izjavom pok. KD također sastavljen istoga dana, da je dva puta razgovarala sa korisnicima prvo sama, a nakon toga i s ŠD koju štićenice poznaju i imaju povjerenja u nju, zna slovenski jezik, a KD je slovenska državljanka pa je to što je njoj rekla izgovorila na slovenskom jeziku, što je bio razlog više da pozove ŠD te da je kao stručna osoba socijalni radnik ocijenila da se radi o autentičnom opisu događaja koji je dobila od KD i HD, a i ponašanje HD je ukazivalo na to što se dogodilo te da nije specijalizirana za obavljanje forenzičkih razgovora sa dementnim osobama, ali kao socijalna radnica ima Uvjerenje za obavljanje samostalnog rada i radi sa dementnim osobama u okviru svog posla.

-da je na temelju iskaza svjedokinje ŠD prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica dobila izvanredni otkaz zbog fizičkog nasrtanja na korisnicu Doma HD, da se to navodi u Zapisniku od 5. ožujka 2021. koji je i ona potpisala, koji sadrži izjavu korisnice KD da je tužiteljica fizički napala korisnicu HD tako što ju je bacala po krevetu i udarila ju šakom o plećku, da je tužiteljica i ranije imala problema na poslu, da je bio slučaj sa korisnicom TD koja je imala masnicu na oku, a prije toga još i slučaj sa dvije korisnice BD i VD koje su otkazale smještaj u domu zbog događaja povezanih sa tužiteljicom, da je dok je ravnateljica razgovarala s tužiteljicom o otkazu i razlozima otkaza, a tijekom tog razgovora tužiteljica rekla da su korisnici zločesti i da lažu te da je tužiteljica bila oslobođena težih fizičkih poslova zbog svog zdravstvenog stanja pa je zbog toga pretežno radila u noćnoj smjeni koju je fizički lakše odraditi,

-da je na temelju iskaza svjedokinje DDR utvrđeno da joj je ravnateljica Doma u kojem je zaposlena kao asistentica ravnatelja 8. ožujka 2021. ujutro kad je došla na posao rekla da je tužiteljica dobila otkaz Ugovora o radu zbog zlostavljanja štićenice HD, da prije toga nije znala niti čula da se tužiteljici sprema otkaz, da je Odluku o otkazu napisalo Upravno vijeće u dogovoru s ravnateljicom, da je štićenica HD još uvijek korisnica Doma, nepokretna je, a ne može reći kakvo je njezino psihičko stanje,

-da je prvostupanjski sud iskaze svjedokinja, od kojih svjedokinje ČD i ŠD imaju i neposredna saznanja o događaju koji je predmet ovog postupka do kojih su došle u kontaktu s korisnicama Doma KD i HD, s obzirom da su iskazivale suglasno, uvjerljivo i sigurno, a njihove iskaz potkrepljuju i drugi provedeni dokazi kao što su Službena zabilješka i Zapisnik od 5. ožujka 2021. prihvatio kao vjerodostojne,

-da tužiteljica osporava da je počinila tešku povredu radne obveze zlostavljanje korisnice Doma, da nikoga od korisnika nije zlostavljala, da smatra da je otkaz dobila zbog toga što više nije mogla raditi jer je bila bolesna, da je poslodavac dobio liječničko uvjerenje u kojem je pisalo da ne smije pisati veće terete, a posao njegovateljice se ne može obavljati, a da se ne dižu veći tereti, da je KD starija gospođa, korisnica Doma, koja je dementna i radila je nerede, izbacivala je stvari iz ladica van, presvlačila se 100 puta te stvari stavljala ispod kreveta, da ona nije normalna i da se ne ponaša kao svaki prosječan čovjek, da je HD dobra osoba s kojom je bila u dobrim odnosima, ali se i ona povremeno gubi, da s njom nikad nije imala nikakav sukob, da je prije Odluke o otkazu dobivala od poslodavca upozorenja zbog kršenja radnih obveza, za nešto su je okrivili, ali nije bila kriva, okrivili su je i da je udarila jednu korisnicu koja je imala modricu ispod oka dok je radila u noćnoj smjeni, a nije ju udarila već se ona sama udarila u krevet jer je bila jako nemirna, da poznaje osobe koje se zovu BD i VD, to su dvije dementne osobe, VD je nakon nekog vremena završila na zatvorenom odjelu psihijatrije, od ravnateljice nije dobila zabranu pristupa tim osobama, da se u noćnoj smjeni nije ništa dogodilo, nitko joj nije prigovorio, nisu se žalile ni medicinske sestre pa nije znala o čemu se radi kada joj je uručen otkaz, da su dokazi koji se navode o strane tuženika kao dokazi da je počinila povredu na radu izmišljeni su te da su saslušani svjedoci lagali,

-da zakonska zastupnica tuženika u svom iskazu navodi da je tjedan dana prije nego je tužiteljici uručila Odluku o otkazu od socijalne radnice ČD saznala da je tužiteljica fizički napala korisnicu Doma HD, da je o tome sastavljena službenu bilješka na temelju izjava korisnica HD i ED, da je o tom nemilom događaju obavijestila Upravno vijeće i vlasnika Doma, pa kako to nije bio prvi slučaj da se tužitelja neprimjereno odnosi prema korisnicima, na Upravnom vijeću je donesena Odluka da joj se zbog toga da otkaz, da je na Upravnom vijeću sastavljena Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu koju je uručila tužiteljici po završetku njezine noćne smjene, da joj je rekla da otkaz dobiva zbog fizičkog nasrtaja i grubog ponašanja prema korisnici HD te da ima izjave dviju osoba koje su tome svjedočile, na što joj je tužiteljica rekla da su korisnici Doma zločesti i da lažu,

-da prvostupanjski sud ocjenom dokaza nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz tužiteljice u odnosu na povredu radne obveze koja joj se stavlja na teret Odlukom o otkazu jer su njezini navodi u tom dijelu proturječni ne samo iskazu zakonske zastupnice tuženika već i iskazima saslušanih svjedokinja koje je sud prihvatio kao vjerodostojne.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica dobila otkaz upravo zbog razloga koji se navodi u Odluci o otkazu, a to je neprimjeren odnos i fizički napad na korisnicu Doma HD, a da se takvo postupanje tužiteljice nedvojbeno može okvalificirati kao osobito teška povreda radnog odnosa. Obrazlaže da je tužiteljica kao njegovateljica, dakle kao osoba koja je dužna voditi brigu o korisnicima Doma, posebno o teže bolesnim i nepokretnim osobama, svojim postupcima prema korisnici Doma, a riječ je o osobi starije životne dobi lošeg zdravstvenog stanja grubo prekršila svoje radne obveze, pogoršala već i tako loše psihičko stanje korisnice Doma prema kojoj se nasilnički ponašala te uznemirila i druge korisnike i nanijela štetu kako korisnici Doma tako i tuženiku budući da se to loše odrazilo na druge korisnike i na njegovo poslovanje te da ta njezina radnja predstavlja osobito teško povredu obveze iz radnog odnosa. Pri tome ističe da radni odnos prema Zakonu o radu u nije statusni već građanskopravni odnos, da je prema čl. 7. st. 1. Zakona o radu temeljna obveza radnika obavljati preuzeti posao prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, a prema čl. 8. st. 1. Zakona o radu radnik je u radnom odnosu dužan pridržavati se odredbi Zakona o radu i drugih zakona odnosno propisa pa kad radnik ne postupa na navedeni način, odnosno ponaša se suprotno zakonu, poslodavac s pravom ističe da je zbog toga izgubio povjerenje u njega, a nijedan poslodavac nije dužan trpjeti u radnom procesu radnika u kojeg opravdano nema povjerenja i koji bi mu svojim postupcima bez obzira na njihove uzroke mogao nanijeti štetu, odnosno koji bi i ubuduće mogao jednako tako postupati i kršiti svoje obveze iz ugovora o radu. Nadalje navodi da je nasilničko ponašanje prema korisnicima Doma kojim se uzrokuje šteta poslodavcu i narušava njegov ugled neprihvatljivo ponašanje u smislu odredbi Zakona o radu koje reguliraju prava i obveze stranaka radnog odnosa, koje nije moguće popraviti pa nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nakon toga više nije moguć, a da to što izreka odluke o otkazu ne sadrži činjenični, već samo pravni opis djela za koje se tužiteljica tereti i zbog kojeg joj se otkazuje ugovor o radu izvanrednim otkazom ne čini tu odluku nezakonitom i kao takvu nedopuštenom budući da činjenični opis djela sadrži obrazloženje te odluke, pa dakle odluka o otkazu kad se sagleda kao cjelina sadrži sve što je propisano mjerodavnim odredbama Zakona o radu, a prema čl. 120. tog zakona koje se odnose na oblik, obrazloženje i dostavu otkaza, otkaz mora biti u pisanom obliku, poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz i mora se dostaviti osobi kojoj se otkazuje, čemu je u ovom slučaju udovoljeno.

9. U odnosu na prigovor tužiteljice da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ima formalne nedostatke, jer tužiteljici prije donošenja iste nije bilo omogućeno davanje obrane, prvostupanjski sud obrazlaže da je prema čl. 119. st. 2. Zakona o radu poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a s obzirom na to da je otkaz tužiteljičinog ugovora o radu uslijedio neposredno nakon što se došlo do saznanja da ista nekorektno i nasilnički ponaša prema korisnici Doma, na što je tuženik kao poslodavac trebao žurno reagirati kako bi se spriječilo da se takvim postupanjem i nadalje ugrožava psihički i fizički integritet korisnika Doma, a i njegovo poslovanje, prvostupanjski sud je ocijenio da u opisanim okolnostima zbog kojih je bilo nužno tužiteljicu što prije udaljiti iz procesa rada, nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužiteljici omogući da iznese svoju obranu.

10. Nadalje, u odnosu na prigovor tužiteljice da se prije izvanrednog otkazivanja poslodavac u skladu s odredbama Zakona o radu poslodavac nije savjetovao s radničkim vijećem, koji nije istaknut u tužbi, dostavljenim podnescima niti na pripremnom ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak, već tek na ročištu na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. svibnja 2022., prvostupanjski sud ga nije uzeo u obzir jer je istaknut u fazi glavne rasprave kad se prema mjerodavnim odredbama čl. 299. st. 1. ZPP više ne mogu iznositi nove činjenice.

11. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tužiteljica u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe, nije s uspjehom osporila, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužiteljice takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

12. Odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje u tekstu: ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

13. Žalbeni navodi kojima tužiteljica osporava počinjenje povrede radne obaveze koju joj tuženik stavlja na teret, na temelju koje povrede tuženik donosi pobijanu odluku u kojoj navodi da nastavak radnog odnosa nije moguć svode se, u bitnome, na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza prvostupanjskog suda, a koji navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Žaliteljica u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već daje svoju ocjenu provedenih dokaza, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.

14. Sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

15. Prema shvaćanju ovog suda, a polazeći od toga da svaki slučaj valja individualizirati i da odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, u ovome slučaju je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz Ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom te da postoje okolnosti koje ukazuju da nastavak radnog odnosa s tužiteljicom, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

16. Vezano za žalbene navode tužiteljice koji se odnose na ocjenu dokaza sa tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze u odnosu na utvrđenje da je tužiteljica zlostavljala štićenicu HD, tvrdeći između ostalog, da je ista dementna i nije saslušavana u ovom postupku, da je i sada pokojna štićenica ĆD bila dementna, a da djelatnice tuženika nisu kvalificirane za uzimanje izjava od dementnih osoba, da je otkaz insceniran jer tužiteljica ima ograničenja u radu zbog zdravstvenih razloga, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud pri ocjeni provedenih dokaza dao jasne i valjane razloge, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih dokaza i davanje vlastite i pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, pa stoga nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, na koju opisno ukazuje tužiteljica.

17. S obzirom da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz Ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom-zlostavljanje korisnice (fizičko nasrtanje i grubo ponašanje), koji razlog je naveden u odluci o otkazu koju je potpisala ravnateljica tuženika, okolnosti na koje upire tužiteljica u žalbi, između ostalog, da nije priložena odluka Upravnog vijeća i da je u odluci navedeno da ponašanje tužiteljice ima elemenata krađe i prijevare, nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

18. Okolnost da tuženik postupanje tužiteljice nije prijavio Zavodu za socijalni rad, MUP-u ili Općinskom državnom odvjetništvu, na koju okolnost tužiteljica upire u žalbi, nije od značaja za odlučivanje jer je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik to propustio učiniti kako ne bi naštetio svom poslovanju, a i dodatno otežao položaj tužiteljice, a da je davanjem otkaza tužiteljici otklonjena opasnost da svojim djelovanjem i nadalje ugrožava korisnike Doma i njegovo poslovanje, a koje obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

19. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je odluka nezakonita jer joj nije omogućeno iznošenje obrane. Naime, prema čl. 119. st. 2. ZR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Dakle, obveza omogućavanja prava na obranu ovisi o okolnostima slučaja tako da taj propust ne znači i nezakonitost same odluke o otkazu ako su okolnosti takve da ne opravdavaju omogućavanje obrane (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr 1672/16-3 od 29. kolovoza 2017. i dr.). Prvostupanjski sud je utvrdio da je otkaz tužiteljičinog ugovora o radu uslijedio neposredno nakon što se došlo do saznanja da ista nekorektno i nasilnički ponaša prema korisnici Doma, na što je tuženik kao poslodavac trebao žurno reagirati kako bi se spriječilo da se takvim postupanjem i nadalje ugrožava psihički i fizički integritet korisnika Doma, a i njegovo poslovanje, pa da u opisanim okolnostima zbog kojih je bilo nužno tužiteljicu što prije udaljiti iz procesa rada, nije opravdano očekivati od poslodavca da tužiteljici omogući da iznese svoju obranu. Pri čemu je u postupku utvrđeno da je ravnateljica tužiteljici saopćila razloge otkaza prije uručivanja odluke o otkazu i da joj je prepričan sadržaj službene bilješke, a da je tužiteljica negirala počinjenje te povrede navodeći da su štićenici zločesti i da lažu, s tim da tužiteljica ne navodi zbog čega bi, da je pozvana na iznošenje obrane u drugim okolnostima, bila u povoljnijoj poziciji (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 826/2022-2 od 24. listopada 2023.). Stoga nije pogrešno primijenjena odredba čl. 119. st. 2. ZR.

20. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1235/2020-2 od 13. siječnja 2021. u situaciji kada je tužiteljica, pobijajući Odluku o otkazu ugovora o radu, osporavala njezinu pravovremenost i postojanje opravdanog razloga za otkaz, ukazujući istovremeno na propust tuženika da joj prije otkazivanja omogući iznošenje obrane, dok je propust tuženika da se prije otkazivanja savjetuje s radničkim vijećem kao razlog nedopuštenosti Odluke o otkazu istaknula tek kasnije, tu činjenicu sud, primjenom odredbe članka 299. stavak 2. ZR, nije smio uzeti u obzir. Nadalje, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1000/2020-2 od 13. veljače 2023. tuženik je dužan predložiti izvođenje dokaza na okolnost da je postupio prema odredbi čl. 150. ZR, ali u situaciji kada je tužiteljica takav prigovor istaknula prije zaključenja prethodnog postupka, što ovdje nije slučaj. Stoga su u konkretnom slučaju neosnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava zakonitost prvostupanjske presude zbog nepravilne primjene odredbe čl. 150. ZR.

21. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je odluka o otkazu ugovora o radu dopuštena, pa je posljedično tome osnovano odbio i zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad u skladu s odredbom čl. 124. st. 1. ZR.

22. Odluka o trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023.).

23. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

24. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP), a trošak odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje spora (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu 25. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj