Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-885/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetine Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog BZ zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj KO-DO-583/2023-6 od 20. studenog 2024., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj K-611/2023-12 od 30. kolovoza 2024., nakon održane rasprave 25. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice županijskog državnog odvjetnika Vlaste Meglić i okrivljenog BZ

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda na način:

I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i Narodne novine 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 118/18, 126/19 , 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP), presuda kojom je izdan kazneni nalog Općinskog suda u Osijeku od 10. listopada 2019., pod poslovnim brojem K-609/2019-2. stavlja se izvan snage.

II. Okrivljeni BZ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin B i LZ rođene L, rođen **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], ABC [adresa], državljanin Republike Hrvatske, fizioterapeut sa završenom VŠS, neoženjen, neosuđivan,

k r i v  j e

što je

u razdoblju od ožujka 2018. do 6. rujna 2019., u Đakovu, unatoč protivljenju oštećene NZ (sada HZ) sa kojom je bio u intimnoj vezi, učestalo joj na mobilni telefon slao poruke putem SMS poruka i aplikacija Viber i Facebook tražeći da nastave intimnu vezu, pratio ju po gradu Đakovu, te ju učestalo nazivao na njen mobilni telefon pozivnog broja [broj telefona], što je kod imenovane izazvalo zabrinutost da bi joj mogao nauditi,

dakle, pratio drugu osobu te s njom nastojao uspostaviti i uspostavljao neželjeni kontakt, čime je kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a djelo je počinjeno u odnosu na blisku osobu,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem, opisano u članku 140. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 140. stavku 2. KZ/11. te se

Na temelju članka 140. stavka 2. KZ/11 okrivljeni BZ osuđuje na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 10 (deset) MJESECI

Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljenom BZ izriče se

UVJETNA OSUDA

te se određuje da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako okrivljenik u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od okrivljenika se trajno oduzima predmet uporabljen za počinjenje kaznenog djela i to mobilni telefon Huawei P10 light IMEI broja [IMEI broj] i IMEI2 866431031078785 sa SIM karticom operatera Tele2 pozivnog broja [broj SIM kartice]/563-9538 koji je privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo od 6. rujna 2019. (list 28 spisa) te će se isti uništiti.

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 6. ZKP okrivljenik je dužan snositi troškove kaznenog postupka u iznosu 13,27 eura (slovima: trinaest eura dvadeset sedam centi) te u paušalnom iznosu 200,00 (dvjesto eura).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: K-611/2023-12 od 30. kolovoza 2024., na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12 , 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Osijeku, broj: K-609/2019-2, od 10. listopada 2019. Istom presudom, pod toč. II., okrivljeni BZ je na temelju članka 453. točke 3. ZKP, oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem, opisano u članku 140. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 140. stavku 2. KZ/11. Na temelju članka 149. stavka 1. KZ/11 određeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 1. i 2. ZKP, predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i donese osuđujuću presudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj 9. rujna 2025. vijeće je utvrdilo da je žalba državnog odvjetnika iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osnovana jer prvostupanjski sud pogrešno smatra da nije dokazano da bi okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo nasilničkog ponašanja iz članka 140. stavka 2. KZ/11, a kako je prvostupanjska presuda već bila ukinuta te kako postoji zabrana dvostrukog ukidanja u smislu članka 484.a stavka 1. ZKP, to je prema članku 484.a stavku 2. ZKP ovaj drugostupanjski sud zakazao i proveo raspravu te donio presudu.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

7. Drugostupanjski sud je tijekom rasprave, na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP, pročitao i razgledao dokumentaciju spisa i iskaze ispitanih svjedoka i to: iskaz oštećene NZ sada HZ, (dalje u tekstu presude: NZ) sa zapisnika od 24. veljače 2020., iskaz svjedoka ĐZ sa zapisnika od 12. travnja 2022., iskaz svjedoka LZ sa zapisnika od 12. travnja 2022., iskaz svjedoka HZ sa zapisnika od 12. travnja 2022., službenu zabilješku o pregledu mobilnog telefona oštećene NZ, CD medij s fotografijama pregleda mobitela oštećene NZ, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj], a kao zadnji dokaz pročitan je izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika nakon čega je i ispitan okrivljeni BZ.

8. Državni odvjetnik uvodno u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavka 1. točke 11. ZKP te obrazlaže da su nejasni razlozi o odlučnim činjenicama jer prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao izvedene dokaze, i to iskaze oštećene NZ, svjedokinja HZ i ĐZ što čini žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na koju se žalitelj također žali.

9. U pravu je državni odvjetnik kada navodi da prvostupanjski sud nije pravilno analizirao i vrednovao iskaze oštećene NZ, svjedokinja HZ i ĐZ koje opisuju svoja zapažanja o ponašanju okrivljenika nakon prekida ljubavne veze s NZ. Iako okrivljenik osporava bilo kakvo nametljivo ponašanje prema oštećenoj NZ i navodi da su svi kontakti s njom bili usmjereni da od nje ishodi povrat novca, takvu obranu opovrgavaju provedeni dokazi posebice iskaz oštećene NZ koja navodi da su u razdoblju od ožujka 2018. do rujna 2019., nakon prekida njene ljubavne veze s okrivljenikom, uslijedili svakodnevni telefonski pozivi okrivljenika kojima je želio ostvariti kontakt s njom, pozivao ju je „na kavu“, što je ona odbijala, slao joj je veliki broj SMS poruka i internetskim komunikacijskim aplikacijama, primijetila je da je okrivljenik prati i dolazi na mjesta na kojima se ona nalazila s prijateljima i susjedima npr. u kafiće i sl. Iako je pokušala s njim razgovarati i dati mu do znanja da ne žali daljnji kontakt s njim, on to nije prihvatio i nastavio je s istim ponašanjem čak joj je prijetio objavljivanjem intimne snimke, što je na kraju i napravio. Svjedokinje HZ i ĐZ potvrđuju navode oštećene NZ koja im je govorila o upornom ponašanju okrivljenika kojima nastoji uspostaviti komunikaciju s njom, a koju komunikaciju ona ne želi. Svjedokinja ĐZ navodi da ju je okrivljenik zvao i dolazio kod nje nakon što ga je oštećena NZ blokirala tražeći mogućnost kontakta s njom te se neprimjereno ponašao, dok svjedokinja HZ potvrđuje da je okrivljenik bio na mjestu gdje je ona došla s oštećenom NZ, htio ih je častiti kavom, a NZ joj je rekla da okrivljenik ima prema njoj zabranu prilaska, te je okrivljenik potom došao pred kuću oštećene NZ zbog čega ona nije mogla ići kući. Oštećena NZ navodi da se zbog ponašanja okrivljenika našla u nelagodnoj situaciji, razboljela se i bila je psihički uznemirena i kako je okrivljenik nastavio s ovakvim ponašanjem i, nakon što ga je prijavila policiji, morala se praktički sklanjati od njega u gradu te je počela osjećati strah. Pravilno ističe državni odvjetnik u žalbi da je iskaz oštećene NZ životan, logičan i uvjerljiv te takav njen iskaz potvrđuju i poruke pohranjene na DVD mediju s fotografijama poruka, kao i bilješke koje su sačinjene pregledom mobitela oštećene NZ iz kojih proizlazi veliki broj poruka okrivljenika i odgovori oštećenice kojima izričito traži od okrivljenika da prestane s takvim ponašanjem. Iskazi svjedokinja HZ i ĐZ potvrđuju iskaz oštećenice te svjedokinje opisuju svoja zapažanja o ponašanju okrivljenika u odnosu na NZ i njegova nastojanja da s njom ostvari kontakt zbog čega je i njihove iskaze ovaj drugostupanjski sud prihvatio. Iako nije sporno da je okrivljenik oštećenoj NZ posudio novac, treba imati na umu da je oštećenica u iskazu navela da je taj novac željela vratiti da bi prestali svaki daljnji pokušaji kontakta između njih, a na što okrivljenik nije pristajao, pa njegova obrana da se nije nametljivo ponašao prema oštećenici nije vjerodostojna. Svjedokinja LZ je iskazivala jedino o svom nezadovoljstvu zbog veze okrivljenika i oštećenice te nema neposrednih saznanja o događaju.

9.1. Pravilno ističe državni odvjetnik da je na temelju svih provedenih dokaza utvrđeno da je okrivljenik pratio oštećenu NZ i s njom nastojao uspostaviti i uspostavljao neželjeni kontakt, čime je kod NZ izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a djelo je počinjeno u odnosu na blisku osobu jer je NZ njegova bivša partnerica s kojom je bio u intimnoj vezi (čl. 86. st. 1. toč. 9. KZ/11), čime su u utvrđenom ponašanju okrivljenika ostvarena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 140. stavka 2. KZ/11 te je ovaj drugostupanjski sud, nakon održane rasprave, prihvatio žalbu državnog odvjetnika i okrivljenika proglasio krivim za inkriminirano mu djelo. Potrebno je istaknuti da je izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine 36/24), izmijenjen zakonski tekst kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. KZ/11, zbog čega je ovaj drugostupanjski sud postupajući sukladno članku 3. stavku 2. KZ/11 utvrdio da činjenično stanje potpada pod izmijenjenu zakonsku normu te je sukladno tome izmijenio zakonski opis ne mijenjajući time subjektivni i objektivni identitet optužbe.

10. Prilikom odluke o kazni sud je imao na umu da je okrivljenik inkriminirano kazneno djelo počinio s maksimalnim stupnjem krivnje za tu vrstu kaznenih djela, odnosno bio je ubrojiv, svjestan je protupravnosti svog postupanja i kazneno djelo je počinio s izravnom namjerom. Olakotnim je sud okrivljeniku cijenio da do sada nije sudski osuđivan, da je u vrijeme počinjenja djela bio mlađe životne dobi, protek vremena od počinjenja kaznenog djela od više od 6 godina, kao i da je zaposlen u vlastitom obrtu, dok posebno otegotnih okolnosti sud nije našao. Imajući na umu navedene okolnosti, kao i zapriječenu kaznu zatvora za inkriminirano kazneno djelo (do tri godine), ovaj drugostupanjski sud smatra, što se tiče mjere kazne, da je kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci na koju je okrivljenik osuđen primjerena svim utvrđenim okolnostima, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), ovaj drugostupanjski sud smatra da će se i uvjetnom osudom s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine kod okrivljenika postići svrha kažnjavanja, odnosno da će tako izrečena kazna po svojoj vrsti i mjeri u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

11. Od okrivljenika je na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 trajno oduzet predmet uporabljen za počinjenje inkriminiranog kaznenog djela i to mobilni telefon Huawei P10 light IMEI broja [IMEI broj] i IMEI2 866431031078785 sa SIM karticom operatera Tele2 pozivnog broja [broj SIM kartice]/563-9538 koji je privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo od 6. rujna 2019. (list 28 spisa) te je odlučeno da će se isti uništiti.

12. Prilikom odluke o troškovima kaznenog postupka sud je imao na umu da je okrivljenik zaposlenik s mjesečnim primanjima oko 500,00 eura, da ima kuću na adresi stanovanja zbog čega ovaj sud smatra da naknadom troškova kaznenog postupka neće biti dovedena u pitanje njegova egzistencija. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP sud je obvezao okrivljenika da naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 13, 27 eura (trinaest eura dvadeset sedam centi) koji iznos se odnosi na putne troškove svjedoka te paušalni iznos od 200,00 eura (dvjesto eura) koji iznos je primjeren dužini trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka te osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenika.

U Zagrebu 25. studeni 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Irena Kvaternik

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove drugostupanjske presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku petnaest (15) dana računajući od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske putem prvostupanjskog suda u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.