Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-311/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetine Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VĐ, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog VĐ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: K-470/2024-24 od 17. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog VĐ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, broj: K-470/2024-24 od 17. siječnja 2025., okrivljeni VĐ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, te je na temelju istog zakonskog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19., 80/22. i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) naloženo je okrivljeniku da plati troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti prvostupanjske presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni VĐ po branitelju Hrvoju Rožmanu, odvjetniku iz Karlovca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka. Okrivljenik je u žalbi predložio da se pobijana presuda preinači na način da se on oslobodi od optužbe, odnosno da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu koje je predložilo da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i da se potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljenog VĐ nije osnovana.
6. Okrivljenik se u žalbi žalio zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da su mu „povrijeđena temeljna načela kaznenog postupka načelo presumpcije nevinosti te načelo kontradiktornosti u postupku“. Obrazlažući navedene povrede okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 426. ZKP što je rezultiralo pogrešnom ocjenom vjerodostojnosti iskaza oštećene JĐ. Međutim, člankom 426. ZKP je, između ostaloga, propisano da ako je svjedok na prijašnjem ispitivanju tijekom dokazne radnje ili ranije rasprave naveo činjenice kojih se više ne sjeća ili ako odstupi od svojeg iskaza, predočiti će mu se ili pročitati prijašnji iskaz, odnosno upozoriti će se na odstupanje i upitati će se zašto sada iskazuje drugačije, pa je sud pravilno primijenio tu odredbu kada je svjedokinji JĐ predočen njezin raniji iskaz. Kako je okrivljenik na raspravi, nakon što je oštećenoj JĐ predočen raniji iskaz, mogao neposredno ispitati oštećenicu, to mu nije povrijeđeno pravo iz članka 64. stavka 1. točke 10. ZKP, dok ocjena vjerodostojnosti takvog iskaza predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Kako je oštećenica dragovoljno prilikom podnošenja kaznene prijave predala presliku SMS poruka (list 11), dokaz nije pribavljen protivno članku 10. stavku 2. ZKP te se ne radi o nezakonitom dokazu na kojem se temelji presuda, kako to pogrešno smatra okrivljenik. Slijedom navedenog, nije počinjena bitna povreda kaznenog postupka kako smatra okrivljenik.
7. Osporavajući pravilnost i potpunost, a zapravo samo pravilnost, utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik osporava vjerodostojnost iskaza oštećene JĐ, navodeći da pogrešno prvostupanjski sud njezin iskaz smatra preciznim, uvjerljivim i detaljnim jer tek nakon što je oštećenici predočen iskaz iz dokazne radnje ona je rekla da je taj njezin iskaz točan i da ostaje kod tog iskaza. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je životno da protekom vremena slabi pamćenje na neki događaj, dok je oštećenica bila decidirana u svim svojim iskazima da joj je u inkriminiranom događaju okrivljenik prijetio smrću. Naime, oštećena JĐ navodi da su njoj riječi „ubit ću te“ i „presudit ću ti“ istog značenja. Imajući na umu navedeno, kao i da okrivljenik nije osporavao da je s oštećenicom kontaktirao inkriminiranog dana nakon što je vidio da mu je pomaknut automobil s čime je bio nezadovoljan i to je rekao oštećenici, njegova obrana da nije prijetio oštećenici nego da je ona njega vrijeđala nije ni životna niti uvjerljiva, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da upućene riječi oštećenici da se makne što prije da će sve kobno završiti, da je nakotila petero djece i da će im on presuditi, da će je tu ubiti - predstavljaju ozbiljne prijetnje koje mogu ustrašiti ili uznemiriti bilo koju osobu te su i kod oštećenice one stvorile osjećaj uznemirenosti, straha, nesigurnosti, kao i osobne ugroženosti te bojazni za djecu zbog čega je događaj prijavila policiji tražeći zaštitu. Zbog navedenog, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravnom analizom svih provedenih dokaza pravilno utvrdio da je okrivljenik JĐ ozbiljno prijetio da će nju i njoj bliske osobe usmrtiti te su u utvrđenom ponašanju okrivljenika ostvarena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11 za koja ga je proglasio krivim. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio jasne i valjane razloge koje je u cijelosti prihvatio i ovaj drugostupanjski sud, stoga žalba okrivljenika ni u ovom dijelu nije osnovana, pri čemu je potrebno napomenuti da okrivljenik nije niti proglašen krivim da je oštećenici prijetio SMS porukama.
8. Okrivljenik uvodno navodi da se žali zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, ali te žalbene navode nije obrazložio. Međutim, ovaj drugostupanjski sud je razmatrao žalbu okrivljenika kao da se žali na izrečenu kaznu jer prema članku 478. ZKP žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede Kaznenog zakona na štetu okrivljenika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni zbog čega je ovaj žalbeni razlog razmatran kao da je žalba okrivljenika podnesena s prijedlogom da se blaže kazni. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te je sve okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Tako je ispravno prvostupanjski sud na strani okrivljenika kao olakotno cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost te obiteljske i imovne prilike, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Imajući na umu navedeno te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci te izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 2 (dvije) godine - u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima te će se njome ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenika nije osnovano. Unatoč činjenici da na odluku o troškovima drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, treba napomenuti da je odluka o troškovima postupka, s obzirom na stanje spisa predmeta, sukladna zakonu.
9. Kako žalbenim razlozima okrivljenog VĐ nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika. Stoga je primjenom članka 482. ZKP valjalo presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 25. studenog 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
