Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-373/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆŽ zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog ĆŽ, podnesene protiv presude Općinskog suda u Virovitici, broj K-157/2023-33 od 20. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ĆŽ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici, broj K-157/2023-33 od 20. veljače 2025. okrivljeni ĆŽ proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano u članku 139. stavku 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11., sve u svezi članka 51. KZ/11, te mu je na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci – za svako djelo. Na temelju članka 51. KZ/11 okrivljenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 i 36/24. – dalje u tekstu ZKP) naloženo je okrivljeniku da naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 556,92 eura (slovima: petsto pedeset šest eura i devedeset dva centa) i paušalni iznos od 30,00 eura (slovima: trideset eura) na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni ĆŽ po branitelju Daliboru Diviću, odvjetniku iz Bjelovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se on oslobodi od optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.
3. Odgovor na žalbu okrivljenika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, predlažući da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljenog ĆŽ nije osnovana.
6. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza svjedoka UŽ danog u postupku i samog iskaza tog svjedoka. Naime, prema činjeničnom opisu pobijane presude okrivljenik je proglašen krivim za učin dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 i to neutvrđenog dana u siječnju 2023. i 30. siječnja 2023. Okolnost da se prvostupanjski sud u presudi osvrnuo i na događaj iz srpnja 2022., a koji nije predmet činjeničnog opisa presude, već se spominje isključivo kao dan postupanja oštećenog UŽ prema okrivljeniku, ne čini da se pobijana presuda ne da ispitati niti je zbog toga počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP. Nastavno, okrivljenik navodi da se presuda temelji na nezakonitom dokazu - službenoj bilješci oštećenog UŽ od 29. srpnja 2022. „jer je oštećenik policijski (pravosudni) službenik“. Međutim, pravosudna policija Republike Hrvatske je specijalizirana jedinica pod nadzorom Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske koja je organizacijski i funkcionalno podijeljena na dvije organizacijske jedinice i to u zatvorskom sustavu koji djeluju temeljem Zakona o izvršavanju kazne zatvora i na poslovima osiguranja pravosudnih ustanova koji djeluju na temelju Zakona o sudovima zbog čega je potpuno pogrešno njihovo izjednačavanje s policijskim službenicima Ministarstva unutarnjih poslova koji djeluju prema odredbama ZKP. Stoga žalba okrivljenika niti u tom djelu nije osnovana.
7. Osporavajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja (zapravo samo pravilnost), okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio vrijeme počinjenja kaznenog djela. Međutim, kako oštećeni UŽ nije datumski precizirao vrijeme kaznenog djela opisanog pod točkom 1. činjeničnog opisa presude, već je vremenski odredio taj događaj tijekom siječnja 2023., to je pravilno prvostupanjski sud izmijenio činjenični opis kaznenog djela iz točke 1. navodeći da je kazneno djelo počinjeno tijekom mjeseca siječnja 2023. što je i valjano obrazložio (točka 1.) ne mijenjajući time subjektivni ni objektivni identitet kaznenog djela. Imajući na umu vrijeme počinjenja ovih kaznenih djela prijetnje (siječanj 2023.), okolnost da je nakon počinjenja kaznenog djela prijetnje 30. siječnja 2023. opisanog pod točkom 2. činjeničnog opisa presude oštećenik i podnio prijavu tijelu kaznenog progona, navedeno upravo čini njegov iskaz životnim i uvjerljivim zbog čega je pogrešan stav okrivljenika da vremenski odmak od događaja pa do podnošenja kaznene prijave iskaz oštećenika čini nevjerodostojnim. Jednako tako, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da svjedok IŽ nije u zgradu gdje se nalazi Ured za obranu došao s ciljem da riješi neku svoju obvezu, već samo u pratnji okrivljenika pa njegov iskaz što je čuo od okrivljenikovih riječi koje je okrivljenik izgovorio otvorivši jedna vrata ne dovodi u sumnju iskaz oštećenog UŽ u dijelu što mu je okrivljenik rekao u događaju 30. siječnja 2023. jer niti je svjedok IŽ bio neposredno uz okrivljenika da bi mogao čuti sve izgovoreno niti je evidentno tamo došao s pažnjom da čuje sve što se govori. Imajući na umu da je zaštitni objekt kod kaznenog djela prijetnje osobna sigurnost kao psihički uvjet osjećaja osobne slobode, za postojanje tog kaznenog djela dovoljno je da se ponašanje počinitelja može objektivno obuhvatiti pojmom ozbiljne prijetnje, neovisno o tomu je li počinitelj tu prijetnju namjeravao ostvariti. Ponašanje okrivljenika koji je u dva navrata rekao oštećenom UŽ da će ga zapamtiti i da pazi kako hoda po gradu, evidentno kod bilo koje osobe može izazvati strah da mu se nešto loše može dogoditi dok hoda gradom te ih je i oštećeni UŽ shvatio ozbiljno i kod njega su te riječi izazvale uznemirenost i strah zbog čega je on takvo ponašanje okrivljenika prijavio tražeći zaštitu. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice na temelju kojih je utvrdio da je okrivljenik u dva navrata drugome - oštećenom UŽ, ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom i položajem pravosudnog policajca. Takvim utvrđenim postupanjem okrivljenik je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje te je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11, stoga žalba okrivljenika niti u tom dijelu nije osnovana.
8. Okrivljenik se ne žali zbog odluke o kazni, ali je ovaj drugostupanjski sud razmatrao njegovu žalbu kao da se žali na izrečenu kaznu jer prema članku 478. ZKP žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede Kaznenog zakona na štetu okrivljenika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni zbog čega je ovaj žalbeni razlog razmatran kao da je žalba okrivljenika podnesena s prijedlogom da se blaže kazni. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika olakotnim cijenio da se radi o neosuđivanoj osobi, odlikovanom učesniku Domovinskog rata zbog kojeg trpi zdravstvene probleme, dok otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao. Vodeći računa o navedenom, o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11), kao i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da utvrđene kazne zatvora za svako djelo u trajanju 6 (šest) mjeseci, potom osuda na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci te izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 1 (jedne) godine je u cijelosti primjerena kazna svim utvrđenim okolnostima. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenika nije osnovano.
9. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika te je primjenom članka 482. ZKP presuđeno kao u izreci.
U Zagrebu 25. studenog 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
