Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3281/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, OIB: 69693144506, Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, kojega zastupa punomoćnik – zaposlenik IZ dipl. iur. protiv tuženika RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Milan Piper, odvjetnik u Požegi, radi ukidanja rente, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-449/2023-8 od 22. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-449/2023-8 od 22. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Ukida se s danom podnošenja tužbe, 23. studenoga 2023. obveza tužitelja Hrvatske šume d.o.o. Zagreb da tuženiku OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplaćuje rentu od 132,32 eura (1.000,00 kn) mjesečno neto, koja obveza je utvrđena presudom Općinskog suda u Požegi broj VI-P627/89-8 od 13. listopada 1989. i Vansudskom nagodbom od 27. svibnja 2002. Tuženik je dužan naknaditi parnični trošak tužitelju u roku od 15 dana."

Pod točkom II. izreke nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja, u roku 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se ukine obveza tužitelja Hrvatske šume d.o.o. Zagreb da tuženiku RZ isplaćuje rentu od 132,32 eura (1.000,00 kn) mjesečno neto, koja obveza je utvrđena presudom Općinskog suda u Požegi broj VI-P627/89-8 od 13. listopada 1989. i Vansudskom nagodbom od 27. svibnja 2002., koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnjama da su se sukladno odredbi čl.1096. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) izmijenile okolnosti na način da više ne postoji obveza tužitelja da tuženiku isplaćuje rentu određenu presudom, nastavno Vansudskom nagodbom, zbog stjecanja uvjeta tuženika za starosnu mirovinu.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u žalbi. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da je tuženik RZ bio zaposlen kod tužitelja Hrvatske šume d.o.o. na radnom mjestu sjekača te da je 15. listopada 1986. doživio povredu na radu,

-da je tuženik od strane invalidske komisije raspoređen na drugo radno mjesto- šumski radnik uzgojni,

-da je uvidom u presudu Općinskog suda u Slavonskoj Požegi, broj: IV-P-627/89-8 od 13. listopada 1989. utvrđeno da je presuđeno da tužitelj tuženiku na ime rente, kao razliku u zaradi, mora plaćati 640.00 dinara mjesečno dok za to budu postojali zakonski uvjeti (list 6 spisa),

-da je na temelju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od **.**.2002. RZ radni odnos prestao istekom Zakona o radu propisanog roka od 6 (šest) mjeseci od dana dostave navedene odluke (list 19 spisa),

-da je zaključena Vansudska nagodba ur.broj:Pž-01/2002-1816 od 27. svibnja 2002. na temelju koje tužitelj tuženiku isplaćuje mjesečne iznose rente od 1.000,00 kuna,

-da je sporno da li postoji obveza tužitelja da tuženiku isplaćuje rentu određenu presudom, odnosno Vansudskom nagodbom zbog stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu budući da je tuženik 15.siječnja 2022. navršio 65 godina života,

-da je odredbom čl. 1096. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) propisano da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke,

-da bi temeljna pretpostavka da bi sud ukinuo rentu bila da su se znatnije promijenile okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri donošenju prijašnje odluke i da postoji štetnikov zahtjev za potpuno ukidanje rente,

-da tužitelj navodi da su se promijenile okolnosti od donošenja prijašnje odluke, odnosno presude poslovni broj: 10 Pr-16/2022-8 od 30. listopada 2023. kao i Vansudske nagodbe, ur.broj: Pž-01/2002-1816 od 27.svibnja 2002. kada je tuženik 15. siječnja 2022. navršio 65 godina života i stekao uvjet za priznanje prava na starosnu mirovinu pa da me stoga predmetna renta uslijed promijenjenih okolnosti više ne pripada.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da nastupanje pretpostavki za odlazak oštećenika, ovdje tuženika u starosnu mirovinu (navršenih 65 života) samo za sebe nema utjecaja na ispunjenje pretpostavki za ukidanje rente zbog izgubljene zarade, već je uz to potrebno i da je nakon nastupanja pretpostavki za starosnu mirovinu došlo do znatnije promjene okolnosti glede gubitka zarade ili ne, a da tužitelj u tom pogledu nije priložio niti predložio ikakve relevantne dokaze. Pri tome pojašnjava da je potrebno ocijeniti koliku bi tuženik ostvario starosnu mirovinu da nije bilo štetnog događaja (da je radio na poslovima sjekača) nakon ispunjenja pretpostavki za nastupanje starosne mirovine, te visinu tako utvrđene mirovine usporediti s mirovinom koju tuženik prima u vremenu nakon podnošenja tužbe (ali ne za vrijeme prije podnošenja tužbe) te tek ako tuženik prima mirovinu u iznosu koji je veći ili isti s mirovinom koju bi ostvario da nije bilo štetnog događaja bile bi ostvarene pretpostavke za ukidanje rente zbog izgubljene zarade nakon odlaska tuženika u starosnu mirovinu. S obzirom da je pozivom na odredbu čl. 7. ZPP prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije priložio, a niti je predlagao ikakve relevantne dokaze kojima bi se na nesumnjiv način utvrdilo da je nakon nastupanja pretpostavki za starosnu mirovinu došlo do znatnije promjene okolnosti glede gubitka zarade, odnosno kolika primanja ostvaruje tuženik nakon ostvarenja prava na starosnu mirovinu, te da li visina tako utvrđenih primanja manja ili veća od primanja koja bi ostvario da nije bilo štetnog događaja, odbio je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8. Odredbom čl. 1096. ZOO i identičnom odredbom čl. 196. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999., 88/2001.) propisano je da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da činjenica da su nastupile pretpostavke za odlazak u starosnu mirovinu (65 godina života i potreban broj godina mirovinskog staža) sama za sebe nema utjecaja za ispunjenje pretpostavki za ukidanje rente zbog izgubljene zarade, ukoliko osim te činjenice nije utvrđeno da bi u međuvremenu došlo do znatnije promjene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju odluke o renti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1209/07-2 od 4. prosinca 2007.) te da je uz činjenicu da su nastupile pretpostavke za odlazak u starosnu mirovinu potrebno utvrditi da li je i nakon nastupanja pretpostavke za starosnu mirovinu došlo do znatnije promjene okolnosti glede gubitka zarade ili ne (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 436/06-2 od 12. srpnja 2006.).

10. Stranka koja je u štetnom događaju pretrpjela štetu gubitkom zarade ne može doći u povoljniju niti nepovoljniju pravnu situaciju od situacije kakva bi bila da štetnog događaja nije ni bilo. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da bi se u ovoj pravnoj stvari moglo zakonito odlučiti o tužbenom zahtjevu za ukidanje rente zbog izgubljene zarade da je potrebno ocijeniti koliku bi tuženik ostvario starosnu mirovinu da nije bilo štetnog događaja nakon ispunjenja pretpostavki za nastupanje starosne mirovine, te visinu tako utvrđene mirovine usporediti s mirovinom koju tuženik prima u vremenu nakon podnošenja tužbe. Tek ako tuženik prima mirovinu u iznosu koji je veći ili isti sa mirovinom koju bi ostvarivao da nije bilo štetnog događaja bile bi ostvarene pretpostavke za ukidanje rente zbog izgubljene zarade nakon odlaska tuženika u starosnu mirovinu, ali ne za vrijeme prije podnošenja tužbe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 436/06-2 od 12. srpnja 2006.).

11. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve - onus proferendi i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje - onus probandi pri čemu je u konkretnom slučaju na tužitelju bio teret dokaza da su se ispunile pretpostavke za ukidanje rente, a kako je to ranije obrazloženo pod točkom 9. i 10. obrazloženja ove presude.

12. Stoga, imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tužitelj u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe, nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja neosnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužitelja takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

13. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini (čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP), time da tužitelj određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tuženiku dosuđen trošak, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 25. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj