REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5010/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Emilu Havkiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Zorić & Karačić d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-130/2023-4 od 25. kolovoza 2025., kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1535/2021-17 od 11. studenoga 2022., na sjednici održanoj 25. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-130/2023-4 od 25. kolovoza 2025., kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1535/2021-17 od 11. studenog 2022., sadržajno se pozivajući na razloge iz čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) pozivajući se na povredu temeljnih prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) prava na slobodu izražavanja.

2. Odgovorom na prijedlog tužitelj osporava navode iz prijedloga i predlaže da se odbaci, te podnosi zahtjev za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 2. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

3.1. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

3.2. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na slobodu izražavanja zajamčeno čl. 38. Ustava, valja odgovoriti da tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naveo koju je to odredbu materijalnog prava prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu sud pogrešno primijenio, odnosno koje je osobito teške povrede odredaba parničnog postupka prilikom donošenja odluke sud u pobijanoj presudi počinio (čl. 385.a st. 2. ZPP).

3.3. Nadalje, suprotno navodima tuženika, nižestupanjski sudovi su proveli test razmjernosti u skladu sa recentnom sudskom praksom koji je obuhvatio sve pravno relevantne činjenice, te su sudovi cijenili okolnosti da su obje parnične stranke pripadnici akademske zajednice koji javno djeluju i podložni su kritici izraženih stavova.

3.4. U pobijanoj odluci je izražena ocjena da navodi objavljeni u knjizi tuženika ne predstavljaju vrijednosni sud, već činjenične navode o sadržaju knjige tužitelja, te da tužitelj neovisno o svom javnom djelovanju ima pravo na zaštitu od neistinito objavljenih informacija.

3.5. U odnosu na pozivanje tuženika na povredu prava na slobodu izražavanja zajamčenu čl. 38. Ustava valja odgovoriti da Ustavom zajamčena prava, kao niti prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine

– Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017; dalje: Konvencija) nisu apsolutna, već se mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju (čl. 16. Ustava). Pretpostavke za ograničenje prava na slobodu izražavanja predviđene su i čl. 10. st. 2. Konvencije: „Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.“

3.6. Kako su nižestupanjski sudovi prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja proveli test razmjernosti između zaštićenih prava (prava privatnosti tužitelja koje uključuje čast i ugled u odnosu na pravo na slobodu izražavanja tuženika) vodeći se upravo kriterijima na koje upućuju kako odredbe Ustava tako i Konvencije, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu pobijanom presudom bilo povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja.

4. Slijedom navedenog je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke.

5. Prema ocjeni ovoga suda odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP zahtjev tužitelja za naknadom troškova odbijen.

5.1. Prilikom ocjene opravdanosti ovog zahtjeva sud je uzeo u obzir okolnost da ova procesna radnja koja, iako je izvršena na poziv suda, nije bila od utjecaja na odluku suda jer odgovor na podnesen pravni lijek (u konkretnom slučaju izvanredni) nema zakonom predviđene posljedice za stranku koja ovu procesnu radnju ne izvrši.

5.2. Stoga, imajući u vidu sadržaj čl. 155 st. 1. ZPP, te ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tužitelja za naknadom troškova za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke

Zagreb, 25. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek