REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3234/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stari tužitelja INKASO.HR d.o.o., OIB 82925459345, Osijek, Ulica Lorenza Jägera 5, kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borić & Toš d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tužena podnijela protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2763/2023-2 od 21. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-52/2021-67 od 20. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
1.2. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 , 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
3. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
4. U pogledu prvog i drugog postavljenog pravnog pitanja (naznačenih u prijedlogu pod „i.“ i „ii.“) je za obrazložiti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odluci poslovnog broja Rev - 1014/2023-2 od 19. prosinca 2023. Ovaj sud ne vidi potrebu preispitivanja svoje sudske prakse u tom pogledu.
5. U pogledu trećeg postavljenog pravnog pitanja (naznačenog u prijedlogu pod „iii.“) je za obrazložiti da se u odlukama na koje se pozvala tužena (kao na razloge važnosti tog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava), nije izrazilo pravno shvaćanje u pogledu tako naznačenog pravnog pitanja a u okviru činjeničnopravne situacije podudarne s ovopredmetnom. Tako, a ni na ikoji drugi način, nije dokazana važnost tog pitanja u navedenom smislu odredbe u čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Sagledavajući četvrto pravno pitanje (naznačenog u prijedlogu pod „iv.“) upravo onako kako je ono postavljeno – dakle, u svjetlu dileme može li tužba u kolektivnom sporu (pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni P-1401/2012) utjecati na tok, odnosno prekid zastare – za obrazložiti je ta tužba u određenim predmetima može utjecati na prekid zastare, što je pravno shvaćanje ovoga suda iz odluke poslovnog broja Rev 2245/2017 od 20. ožujka 2018. U tom se pitanju ne naznačuju posebne okolnosti ovoga, konkretnog predmeta koje bi činjenopravne situaciju u ovom predmetu učinilo drugačijom iz one iz spomenute revizijske odluke, pa da bi revizijski sud u tako drugačijem (a, dakle, ovdje neiznesenom) činjeničnopravnom okviru, trebao izraziti svoje pravno shvaćanje.
7. Imajući u vidu da se u ovom, konkretnom predmetu radi o sporu male vrijednosti, a dalje imajući u vidu da se peto postavljeno pravno pitanje (naznačenog u prijedlogu pod „v.“) naslanjanja na žalbene razloge koje se ne mogu podvrstiti u one iz čl. 467. st. 1. ZPP, nego na one koji ukazuju na relativno bitnu povredu odredba parničnog postupka, one iz čl. 354. st. 1. ZPP, to pravno pitanje nije važno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
8. Zato je – u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP (zbog pravnog pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava) – valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
9. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženoj bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužene; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tužena nije imala pravično suđenje.
9.1. Prethodno se osobito zaključuje uzimajući u obzir navedeno u točkama 4. do 7. ovoga obrazloženja.
10. Zato je – a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP (pozivanjem na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom) – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 25. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
