Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-45/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, Ferde Rusana 4, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr- 261/2019-37 od 15. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-261/2019-37 od 15. listopada 2023..
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura.
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom bruto iznosa od 3.518,59 eura / 26.510,84 kuna[1] sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 995,40 eura / 7.492,31 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2023. do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u razdoblju od lipnja 2014. do lipnja 2019. s osnove neisplaćenih dodataka za posebne uvjete vojne službe.
6. U postupku nije sporno, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, da je tuženica tužitelju u utuženom razdoblju sporne dodatke za posebne uvjete vojne službe nije isplaćivala za sve odrađene sate rada, već, neovisno o broju odrađenih sati, u visini odnosno fiksnom iznosu koji se određivao u postotku od osnovice za obračun plaće.
7. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporan je način obračuna spornog dodatka točnije da li se isti obračunava prema redovnom radnom vremenu i postotku od osnovice za obračun plaće ili se isti obračunava prema stvarno određenim satima.
8. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja na temelju pravnog shvaćanja da se sporni dodaci utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće, neovisno o tome koliko je sati odrađeno mjesečno. S obzirom da je financijskim vještačenjem utvrđeno da su sporni dodaci tužitelju isplaćeni, to je sud prvog stupnja tužbeni zahtjev tužitelja odbio.
9. Tužitelj osporava pobijanu presudu i pravno shvaćanje suda prvog stupnja ističući u žalbi da se dodaci za posebne uvjete službe obračunavaju temeljem stvarne angažiranosti tužitelja, a ne prema mjesečnom fond sati rada. Također, tužitelj u žalbi ističe i da niti jednim zakonskim ili podzakonskim propisom nije propisano da će se dodatak za posebne uvjete vojne službe isplaćivati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu.
10. Međutim, takvi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani. Naime, djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na isplatu različitih dodataka temeljem čl. 139. st. 1. do st. 4. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19 – dalje: ZSOS), pri čemu se ti dodaci, sukladno čl. 139. st. 5. ZSOS, utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće. Odredbom čl. 155. ZOSOS je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s čl. 139. zakona. Dakle, odredba čl. 155. ZSOS isključuje mogućnost prava na uvećanje plaće za oblike rada izvan redovnog radnog vremena, pa time i pripadajućih dodataka na takav oblik rada. Navedeno je posljedica kako specifičnosti poslova i radnih mjesta djelatnih vojnih osoba, tako i načela stalne spremnosti regulirane odredbom čl. 4. st. 1. ZOSOS i prema kojoj se djelatne vojne osobe osposobljavaju za obavljanje dužnosti i poslova na koje su raspoređeni ili imenovani, odnosno upućeni, poslova opasnih za život i zdravlje te poslova na kojima su izloženi rizicima, pri čemu nisu u mogućnosti birati dužnosti i mjesta službe i dužni su u svakom trenutku biti dostupni za obavljanje dužnosti i poslova.
11. Uz navedeno, pripadnici Oružanih snaga dužni su obavljati dužnosti i postavljene zadaće u Oružanim snagama i izvan njih na dužnostima i poslovima na koje su raspoređeni ili imenovani, odnosno upućeni (čl. 4. st. 2. ZOSOS). Temeljem točke V. i VII. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", br. 66/14; 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/19) djelatne vojne osobe su obvezne po zapovjedi ili nalogu zapovjedne osobe raditi dulje od redovnog radnog vremena zbog potreba službe, a sati rada koje odrade dulje od redovnog radnog vremena se preraspodjeljuju u skladu sa točkom VI. navedene Odluke.
12. Iz ranije navedenih propisa proizlazi da tužitelj kao djelatna vojna osoba, sukladno čl. 139. ZSOS, ostvaruje dodatke za posebne uvjete vojne službe koji se utvrđuju u postotku od osnovice od plaće. U slučaju kada se sati rada koje je tužitelj odradio dulje od redovnog radnog vremena preraspodjeljuju, ti dodaci mu pripadaju i na tako izvršenu preraspodjelu. Odredbom čl. 155. ZSOS isključena je mogućnost da se djelatnim vojnim osobama daje uvećanje plaće za prekovremeni rad.
13. Dakle, sukladno čl. 139. st. 1., 2. i 5. ZSOS i čl. 155. ZSOS, djelatnoj vojnoj osobi dodatci za posebne uvjete vojne službe, koji se nominalno utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće, obračunavaju se samo za redovno radno vrijeme (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1231/2024 od 28. siječnja 2025., kao i odlukama ovog suda posl. broj Gž R- 1503/2022 od 20. svibnja 2025. i Gž R-42/2024-4 od 7. listopada 2025.). U postupku nije sporno, a navedeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka da su u ovom postupku sporni dodaci, ako bi se obračunavali prema redovnom radnom vremenu, isplaćeni. Stoga neosnovano u žalbi tužitelj ističe da bi se isti trebali obračunavati prema stvarno odrađenim satima, te da stoga s te osnove postoji tražbina tužitelja prema tuženici.
14. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 139. st. 1. i 2. u svezi s čl. 155. ZSOS kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužitelj.
15. Tužitelj u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna, te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostane i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
16. Neosnovano tužitelj osporava i odluku o troškovima parničnog postupka. Tužitelj naime smatra da državno odvjetništvo financira iz državnog proračuna, te da se stoga trošak zastupanja tuženice ne može odmjeravati temeljem odvjetničke tarife. Međutim, i ti žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.
17. Naime, odredbom čl. 163. ZPP propisano je da se odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku. Također, i odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine", br. 67/18, 21/22 – dalje: ZDO) propisano je da se troškovi zastupanja pred sudovima i drugim nadležnim tijelima priznaju nadležnom državnom odvjetništvu prema propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika.
18. Dakle, i odredbom čl. 163. ZPP i odredbom čl. 41. st. 1. ZDO, propisano je da tuženica, u slučajevima kada ju zastupa državno odvjetništvo, ima pravo na naknadu troškova zastupanja prema propisima o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Stoga žalbeni navodi tužitelja kojima tvrdi da je sud prvog stupnja neosnovano tuženici dosudio troškove zastupanja nisu osnovani.
19. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
20. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP). Tuženici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.
21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 25. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
