Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2696/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ankica Giljanović, odvjetnica u Šibeniku, protiv I-tuženika DC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]-tuženice ACĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Vlatka Cvok, odvjetnica u Zagrebu, radi iseljenja i predaje nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tužene ACĆ protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1968/2023-13 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1968/2023-13 od 10. siječnja 2025. u odnosu na II-tuženicu ACĆ i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

II O troškovima postupka nastalim u povodu podnesenog pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženima ad1. DC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad2. ACĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da se isele iz dvosobnog stana na katu stambenog objekta katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na adresi [adresa], te da vlasniku - tužitelju ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], predaju u posjed slobodan od osoba i stvari dvosobni stan položen na katu čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na iseljenje CC, zajedničke kćeri tuženika ad1. i ad2., kao neosnovan.

III Dužni su tuženi ad1. i ad2. solidarno isplatiti tužitelju na ime troškova spora iznos od 679,64 EUR-a, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv dijela ove presude u točki II. izreke žalbu je podnio tužitelj AC zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 200,00 eura.

3. Protiv dijela prvostupanjske presude u točkama I. i III. izreke žalbu je podnijela II-tuženica ACĆ iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 356,18 eura.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu II-tuženice osporava navode istaknute u žalbi te predlažu istu odbiti.

5. II-tuženica u odgovoru na žalbu tužitelja osporava navode istaknute u žalbi te predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 75,00 eura uvećano za trošak sudske pristojbe u iznosu od 13,28 eura.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenje i za predaju u posjed tužitelju dvosobnog stana na katu kuće u [adresa], na adresi [adresa].

7. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj vlasnik kuće u [adresa], a koja nekretnina je sagrađene na zkčbr. [katastarska čestica] ZGR kuća i dvor, površine 342 m2 upisana u zkulbr. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da tuženici od zaključenja braka 2009. žive u stanu na prvom katu koji se nalazi u kući u vlasništvu tužitelja te je 2010. rođena njihova kći CC, koja živi s njima u predmetnom stanu,

- da tužitelj sa svojom suprugom živi u stanu u prizemlju,

- da su odnosi između tužitelja i II-tuženice narušeni i da je između I- i II-tuženika u tijeku postupak razvoda braka,

- da II-tužena nema u vlasništvu nekretninu u koju bi se mogla preseliti,

- da je II-tuženica zaposlena u ... i mjesečno zarađuje 1.900,00 eura.

8. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih utvrđenja ocijenio da je plaća koju II-tuženica ostvaruje u ... dovoljna da može mjesečno plaćati iznajmljeni stan iz svoje zarade i za sebe osigurati drugi adekvatni smještaj, te je zaključio da se nekom drugom blažom mjerom ne mogu uspostaviti normalni obiteljski odnosi između tužitelja i tuženika, slijedom kojih razloga je prihvatio tužbeni zahtjev kao u točki I. izreke.

8.1. Obzirom na to da je II-tuženica istaknula prigovor da tužitelj na pasivnoj strani tužbe nije kao stranku obuhvatio zajedničku kćer I- i II-tuženika, mlt. CC, sud je ocijenio osnovanim te je odlučio kao u točki II. izreke jer po shvaćanju prvostupanjskog suda tužbenim zahtjevom se ne može tražiti iseljenje osobe koja u tužbi nije označena kao stranka u postupku.

8.2. U točki III. izreke sud je odlučio o troškovima postupka na temelju čl. 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

9. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Žalba tužitelja je osnovana.

11. Žalba II-tuženice je osnovana.

12. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

13. Osnovano tužitelj u žalbi sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći da izreka u točki II. izreke proturječi danim razlozima u obrazloženju pobijane presude.

13.1. Naime, tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se tuženicima naloži da sa mlt. kćerkom CC isele iz predmetnog stana i taj stan predaju u posjed tužitelju slobodan od osoba i stvari. Dakle, tužitelj traži iseljenje (samo) I- i II-tuženika iz njegovog stana i predaju istog slobodnog od osoba i stvari, jer mlt. kći tuženika u predmetnom stanu stanuje sa svojim roditeljima. U takvoj situaciji, obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva (iseljenje i predaja u posjed), zbog pogrešnog pravnog pristupa da je u odnosu na zahtjev za iseljenje iz stana kći tuženika, mlt. CC, trebala biti navedena kao stranka, prvostupanjska presuda u ovom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

14. II-tuženica u žalbi ustraje na tvrdnji da je tužitelj nakon što je II-tuženica dostavila odgovor na tužbu, preinačio tužbu jer je u tužbu opisao predmetnu nekretninu navodeći da se radi o k. o. [katastarska općina], a nakon odgovora na tužbu II-tuženice naveo da se radi o k. o. [katastarska općina].

14.1. Na takve navode valja odgovoriti da je pravilno ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe u smislu čl. 190. ZPP, jer je tužitelj uz tužbu dostavio zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu zkčbr. [katastarska čestica] ZGR upisanu u zkubr. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali je u tužbi umjesto k. o. [katastarska općina] naveo k. o. [katastarska općina], a iz stanja spisa proizlazi da II-tuženica u odgovoru na tužbu danom na pripremnom ročištu 19. ožujka 2024. nije osporila da stanuje u kući u vlasništvu tužitelja te čak i predložila dokaza u vezi nekretnine čest zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dakle također pogrešno navodeći katastarsku općinu), zbog čega je i po ocjeni ovog suda, kada je tužitelj na ročištu 15. listopada 2024. ispravio tužbu naznačujući pravilnu katastarsku općinu u kojoj se kuća tužitelja a time i predmet stan nalazi, tužitelj nije promijenio pravni temelj tužbe, niti je promijenio istovjetnost zahtjeva. Svako drugo tumačenje otklanjanja nedostataka tužbe obzirom na dostavljeni dokaz u tužbi (zemljišnoknjižni izvadak), u okolnostima konkretnog slučaja, predstavljalo bi strogo formalističku primjenu prava bez propitivanja smisla i sadržaja pravne norme o preinaci tužbe, mjerodavne za konkretni pravni odnos tužitelja i II-tuženice, tj. pretjerani formalizam u odlučivanju. Stoga su žalbeni navodi II-tuženice u ovom dijelu neosnovani.

15. U dijelu u kojem je prvostupanjski sud odlučio o prigovoru II-tuženice poštivanja prava na dom, II-tuženica sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći da pobijana presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, kao i žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer sud nije potpuno utvrdio sve relevantne činjenice u odnosu na izneseni prigovor.

16. U ovoj parnici radi se o dva suprostavljena privatna interesa - pravu vlasništva tužitelja i prava na dom II-tuženice.

16.1. Odredbom čl. 8. st. 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj ... i Protokola broj 1. („Narodne novine“-Međunarodni ...) uz tu Konvenciju, propisano je pravo svakoga na poštovanje svoga privatnoga i obiteljskog života, doma i dopisivanja te pravo na mirno uživanje svoje imovine koje nitko ne može biti lišen, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Također je Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 – dalje: Ustav), pravo na dom kao jedno od temeljnih ustavom zaštićenih prava propisano čl. 34. st. 1. Ustava. S druge strane čl. 48. Ustava štiti se pravo vlasništva koje njegove nosioce obvezuje time da su odredbe o stjecanju, zaštiti, ograničenju i prestanku prava vlasništva pobliže razrađene i regulirane Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZV).

17. U smislu Konvencije te prema praksi Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost, pa i bez obzira nastanjuje li ih zakonito ili ne.

17.1. Stoga se svakoj osobi, ukoliko tijekom postupka istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštivanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora omogućiti ocjena razmjernosti i razumnosti takove mjere i to provođenjem testa razmjernosti.

17.2. Cilj provođenja testa razmjernosti jest dobiti odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog čl. 8. Konvencije, tj. predstavlja li nalog za iseljenje neovlaštenog korisnika neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom.

17.3. Test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja – negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji, odnosno neopravdano, a ta tri pitanja su:

1. Je li miješanje u pravo na dom utemeljeno na zakonu?

2. Je li miješanje usmjereno na postizanje „legitimnog cilja“ ?

3. Je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu?

18. U konkretnom slučaju II-tuženica u predmetnom stanu stanuje od 2009. neprekidno sa svojom obitelji (suprugom koji je ujedno i sin tužitelja, ovdje I- tuženikom te sa zajedničkim djetetom nje i I-tuženika, mlt. CC), pa u takvim okolnostima predmetni stan predstavlja dom tuženice, budući da je tuženica sa predmetnim stanom u kojem neprekidno stanuje duže od 15 godina ostvarila dovoljno jaku, stvarnu i kontinuiranu povezanost s tim prostorom kao stambenim i da predstavlja njezin dom.

19. Zahtjev tužitelja za iseljenje svakako predstavlja čin kojim se pravo na dom tuženici oduzima, time da je čin miješanja utemeljen na zakonu, konkretno odredbi čl. 161. ZV, budući da je tužitelj vlasnik predmetnog stana, pa je njegov zahtjev u skladu s odredbom čl. 161. st. 1. ZV, odnosno ima legitiman cilj - zaštitu prava vlasništva.

20. Međutim, ocjenjujući je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu kao odgovor na treće eliminacijsko pitanje, prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda, nije potpuno utvrdio činjenično stanje, a što tuženica osnovano ističe u žalbi.

20.1. Naime, treće eliminacijsko pitanje - je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, zahtijeva da sud utvrdi i procjeni jesu li interesi vlasnika i potrebe za zaštitom njegovog prava vlasništva opravdani u odnosu na potrebe osobe kojoj je dom oduzet ili ugrožen, te je li moguće legitimni cilj vlasnika postići blažim sredstvima. Dakle, nužnost u demokratskom društvu znači da miješanje mora biti opravdano i proporcionalno te ne smije prelaziti ono što je neophodno za ostvarenje legitimnog cilja.

21. Ocjenjujući (samo) okolnosti da II-tuženica nema u vlasništvu drugu nekretninu u koju bi mogla preseliti, ali da je II-tuženica zaposlena te da ostvaruje plaću u iznosu koji je dovoljan da može plaćati iznajmljeni stan i time si osigurati drugi adekvatni smještaj, prvostupanjski sud je propustio utvrditi i analizirati okolnost može li se legitimni cilj tužitelja postići nekom blažom mjerom kao i okolnost je li miješanje u pravo na dom II-tuženice razmjerno potrebi tužitelja da ostvari zaštitu prava vlasništva. Teret dokazivanja o opravdanosti i nužnosti miješanja u pravo na dom II-tuženice je na strani tužitelja koji tužbenim zahtjevom za iseljenje iz predmetnog stana zadire u pravo na dom II-tuženice.

21.1. Pri tome valja dodati da pravo na dom, osim prava na stanovanje, podrazumijeva i obveze, i to prije svega obveze plaćanja režija koje terete stan, a što prvostupanjski sud nije utvrđivao, pa je ovisno o utvrđenju koliko iznose režijski troškovi za predmetni stan i tko te troškove plaća, potrebno ispitati u okviru testa razmjernosti, znači li ostanak tuženice u predmetnom stanu, s aspekta obveze plaćanja troškova u vezi stanovanja, nametanje tužitelju kao vlasniku tog stana prekomjerno velikog tereta.

22. Kako je slijedom navedenog ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo je na temelju odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na II-tuženicu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje time da će se sukladno odredbi čl. 371. ZPP nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

23. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III. izreke.

24. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem te će održati novu glavnu raspravu na kojoj će ponovno saslušati stranke radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica na koje mu je ukazano ovim rješenjem u točkama 20. i 21. ovog obrazloženja, tj. opravdanost zaštite prava vlasništva, jesu li interesi tužitelja i potrebe za zaštitom njegovog prava vlasništva opravdani u odnosu na potrebe II-tuženice, te je li moguće legitimni cilj tužitelja kao vlasnika postići blažim sredstvima, pri čemu prvostupanjskom sudu valja ukazati da narušeni odnosi između tužitelja s jedne strane i II-tuženice s druge strane, zbog učestalih fizičkih i verbalnih sukoba, a što prema tvrdnji tužitelja utječe na njegov fizički i psihički integritet i uspostava normalnih obiteljskih odnosa, ne mogu predstavljaju jedinu okolnost u kontekstu u ostvarenju legitimnog cilja vlasnika stana zaštite njegovog prava vlasništva. Osim toga, prvostupanjski sud će pažljivo razmotriti sve okolnosti konkretnog slučaja, osobito činjenicu da je između tuženika u tijeku postupak razvoda braka i da u predmetnom stanu stanuje i kćer tuženika, mlt. CC, nakon čega će prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava biti u mogućnosti ponovno odlučiti o osnovanosti zahtjeva kao i o troškovima postupka i za svoju odluku dati jasne, potpune i valjane razloge.

25. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao u točci II. izreke.

U Zagrebu, 25. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić