REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4981/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivi Lazić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, odlučujući prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1103/2025-3 od 6. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-54/2021-87 od 5. ožujka 2025., na sjednici održanoj 25. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužene za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužena je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1103/2025-3 od 6. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-54/2021-87 od 5. ožujka 2025. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Može li sud odluku utemeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti?
2) Je li sud prekoračio tužbeni zahtjev ako je svoju odluku utemeljio na činjeničnoj osnovi drugačijoj od one na koju se poziva tužitelj?
3) Ima li tužitelj pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova na temelju čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima učinjenih na ime ulaganja u poslovni prostor, i može li se smatrati poštenim posjednikom, ako je prepravke i ulaganja vršio bez potrebne suglasnosti zakupodavca i ako je pravo na naknadu u tom slučaju isključeno Ugovorom o zakupu poslovnog prostora na temelju kojeg je bio u zakupu, u situaciji kad su ulaganja učinjena u vrijeme dok je na snazi bio Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen između tužitelja i pravnog prednika tuženika, dakle, u vrijeme dok tuženik nije bio druga ugovorna strana u tom ugovoru jer je pravo vlasništva nad poslovnim prostorom stekao tek nakon izvršenih ulaganja, pravomoćnošću odluke upravnog tijela o vraćanju poslovnog prostora u vlasništvo?“, pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda, odnosno da u pogledu postavljenih pravnih pitanja nema prakse revizijskog suda.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Polazeći od članka 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tužena polazi od pogrešne tvrdnje prema kojoj bi se odluka suda drugog stupnja zasnivala na bitno drugačijoj činjeničnoj osnovi, što ne odgovara okolnostima konkretnog slučaja gdje sud drugog stupnja potvrđuje prvostupanjsku presudu pozivom na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 - dalje: ZVDSP) polazeći od činjeničnih navode tužbe kojima je vezan u pogledu ocjene pravne osnove tužbenog zahtjeva pritom se pozivajući na čl. 186. st. 3. ZPP.
3.2. Nadalje, treće pravno pitanje je činjenične naravi i ne sadrži element univerzalnosti koji bi se u smislu čl. 385.a odgovorom na tako postavljeno pravno pitanje trebao ostvariti. Ujedno tužena postavljenim pravnim pitanjem problematizira pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova poštenog posjednika, dok iz odluka na koje se kao razloge važnosti poziva proizlazi da zakupoprimcu ne pripada naknada svih troškova koje je učinio da uredi predmet zakupa (dakle ne samo nužnih i korisnih).
3.3. Stoga i odluke na koje se tužena u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u smislu čl. 387. st. 3. ZPP ne odgovaraju činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja.
4. Slijedom navedenog je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 25. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
