REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4946/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja-protutuženika Zadarska nadbiskupija, Zadar, Jurja Bijankinija 2, i drugotužitelja-protutuženika Župa Sv. Šimuna, Zadar, Trg Petra Zoranića 7, koje zastupa punomoćnik Antonio Vedrić, odvjetnik u Zadru protiv prvotuženika MZ iz [adresa], drugotuženika OZ iz [adresa], trećetuženika-protutužitelja GZ iz [adresa], četvrtotuženika-protutužitelja IZ iz [adresa], te petotuženika-protutužitelja RZ iz [adresa] i šestotuženika-protutužitelja ČZ iz [adresa], gdje treće, peto i šesto tuženike-protutužitelje zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, radi predaje u posjed i radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu treće, peto i šesto tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1893/2021-5 od 19. ožujka 2025. kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1855/2016 od 12. svibnja 2021., na sjednici održanoj 25. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačena pitanja, a odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tuženici-protutužitelji i to treće, peto i šesto, podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude navedene u uvodu ove odluke.
1.2. U odgovoru na prijedlog tužitelji se protive istome predlažući ga odbaciti podredno odbiti, zahtijevaju trošak u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da su podnositelji prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP naznačili slijedeća pitanja:
"-Da li po tužbi radi predaje u posjed sud mora voditi računa i odlučiti o istaknutom prigovoru retencije?
-Da li pošteni posjednik ima pravo na povrat uloženih sredstava koji predstavljaju nužne i korisne troškove i da li to pravo ima i nepošteni posjednik pa makar u dijelu koji se odnose na nužne troškove?
-Da li je za stjecanje statusa zaštićenog najmoprimca nužna odluka određenog tijela ili se taj status može utvrđivati polazeći od položaja istog kroz povijest i njegova odnosa u odnosu na nekretninu koju koristi?
-Da li su svi posjednici u položaju nužnih i jedinstvenih suparničara kod vlasničke tužbe radi predaje u posjed kao i u postupku radi utvrđenja stanarskog prava?
-Da li je u sudskom postupku moguće zahtijevati zaključenje Ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom kraj činjenice da se vlasnik stana protivi takvom zaključenju ugovora?
-Da li je i Županijski sud dužan cijeniti i uzeti u obzir sve navode stranaka odnosno činjenice na temelju kojih stranka ukazuje osnovanost svojeg zahtjeva?".
3. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za predaju u posjed i to, u naravi, stana, te zahtjev protutužitelja za utvrđenje da su treće, peto i šestotuženici- protutužitelji stekli status zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu.
4. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da prednik trećeg, petog i šestog tuženika, pokojni UZ, nikad nije bio u posjedu stana na 2. katu zgrade koja je predmetom tužbenog zahtjeva te da ti tuženici nisu dokazali da bi pokojni UZ imao zaključen ugovor o korištenju spornoga stana sa vlasnicima istog, a temeljem čega bi bio nositelj stanarskoga prava, a kasnije, shodno tome, da bi mogao zaključiti ugovor o najmu. Isto tako da nisu dokazali činjenicu da su ti tuženici sa svojim članovima obitelji bili u posjedu (živjeli, koristili) stana na 2. katu sve do 2003., a kada su bez ičijeg odobrenja uselili u sporni stan.
5. Razlozima obrazloženja prijedloga predlagatelji u biti ističu svoje nezadovoljstvo pobijanom odlukom, pri čemu se nisu pozvali ni na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske niti višeg suda kojom bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačije od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci odnosno predlagatelji nisu jasno naznačili adekvatne razloge važnosti za pitanja koja su naznačili u smislu odredbe čl. 387. ZPP.
6. Radi navedenoga na temelju odredbe čl. 385.a st. 1.ZPP u svezi odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, jer je zaključeno da, na temelju onoga što je dostavljeno u prijedlogu, nije riječ o važnim pitanjima, pa je prijedlog u odnosu na naznačena pitanja odbijen.
7. Predlagatelji ujedno ističu da su im pobijanom presudom povrijeđena temeljna ljudska prava jer da su oni dovedeni u nepovoljniji položaj naspram drugih građana koji se nalaze u identičnoj ili sličnoj situaciji kao i oni, te da im je povrijeđeno pravo koje određuje da pojedinačni akt državne uprave i tijela koje imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu te da je zajamčena sudska kontrola pojedinačnih akata upravnih ovlasti i tijela koje imaju ovlasti, pravo jamčenja jednakosti pred sudovima i drugim tijelima koji imaju javne ovlasti, pravo na ustanovljeni neovisni nepristrani sud da odlučuje o njegovim pravima i obvezama, te da pobijana presuda nema obrazloženja u odnosu na odlučne činjenice pa da je nije moguće ispitati.
8. Nasuprot istaknutim tvrdnjama pobijana presuda ima sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno mjerilu relevantnosti i dostatnosti, te ovaj sud primjećuje da su razlozi dati tako da je vidljivo da su nižestupanjski sudovi stvarno ispitali slučaj. U odnosu na ostale povrede temeljnih ljudskih prava također nije učinjeno vjerojatnim, istaknutim tvrdnjama u prijedlogu, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo ili da je povrijeđena postupovna povreda, te da bi došlo do povrede temeljnih ljudskih prava. Predlagatelji navodima prijedloga dovode u pitanje valjanost ugovora o kupoprodaji između bivšeg vlasnika spornoga stana i tužitelja. Međutim i na okolnost tih žalbenih prigovora drugostupanjski sud je dao odgovarajuće razloge koje se ogledaju u obrazloženju da su te tvrdnje po prvi puta isticane u žalbi, što da se ne može s uspjehom isticati u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP. U odnosu na pozivanje na pravo retencije drugostupanjski sud obrazlaže da to pravo imaju pošteni posjednici, a što da predlagatelji nisu, dok vezano za ulaganja u stanu pobijana odluka također ima odgovarajuće razloge vezane za izostanak tužbenog zahtjeva s te osnove.
9. Zbog iznijetih razloga nisu ispunjene pretpostavke ni iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog odbačen u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.
10. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka je odbijen na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 25. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
