Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-356/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠM, zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštene proizvodnje i prometa drogama – opisano i kažnjivo po članku 190. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe optuženika i državnog odvjetništva izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-689/2020-8 od 24. ožujka 2025., u javnoj sjednici vijeća u prisutnosti branitelja optuženika Vinka Gulišije, odvjetnika iz Splita održanoj 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog ŠM, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi i oduzimanja predmeta na način da novčani iznos od 1.200,00 kuna koji je od optuženika privremeno oduzet po policijskim službenicima PNUSKOK-a temeljem potvrde serijskog broja [serijski broj] od 02. prosinca 2019. ne predstavlja imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, te se navedeni novčani iznos ima vratiti optuženom ŠM, te se mobilni aparat marke Samsung IMEI broja: [IMEI broj] sa pripadajućom SIM karticom operatera Tele 2 serijskog broja [broj SIM kartice] i mobilni aparat marke "Huawei" IMEI brojeva: [IMEI broj] s pripadajućom SIM karticom operatera Tele 2 serijskog broja: [broj SIM kartice] , koji predmeti su od njega privremeno oduzeti po djelatnicima PNUSKOK-a uz potvrdu serijskog broja [serijski broj] od 2. prosinca 2019. imaju vratiti vlasniku optuženom ŠM.

II. Žalba državnog odvjetnika i u ostalom dijelu žalba optuženog ŠM odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi ŠM zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštene proizvodnje i prometa drogama – iz članka 190. stavak 2.KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 190. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 190. stavka 8. u vezi s člankom. 79. stavkom 6. KZ/11 od optuženika je trajno oduzeta droga marihuana koja je od njega privremeno oduzeta po djelatnicima PNUSKOK-a uz potvrdu serijskog broja [serijski broj] od 2. prosinca 2019., te droga hašiš, digitalna vaga za precizno mjerenje " Steinberg basic ", stroj za vakumiranje marke "Daewoo" i pet PVC vreća za vakumiranje koje su od njega privremeno oduzeta po djelatnicima PNUSKOK-a uz potvrdu serijskog broja [serijski broj] od 2. prosinca 2019. , te mobilni aparat marke Samsung IMEI broja: [IMEI broj] sa pripadajućom SIM karticom operatera Tele 2 serijskog broja [broj SIM kartice] i mobilni aparat marke "Huawei" IMEI brojeva: [IMEI broj] s pripadajućom SIM karticom operatera Tele 2 serijskog broja: [broj SIM kartice] , koji predmeti su od njega privremeno oduzeti po djelatnicima PNUSKOK-a uz potvrdu serijskog broja [serijski broj] od 2. prosinca 2019., te je naloženo da se navedeni predmeti po pravomoćnosti presude unište.

3. Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine broj:

152/08, 76/09, 82/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu ZKP) od optuženika je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u ukupnom iznosu od 1.200,00 kuna koja je od njega privremeno oduzeta po djelatnicima PNUSKOK-a uz potvrdu serijskog broja [serijski broj] od 2. prosinca 2019, te je utvrđeno da je navedeni novčani iznos imovina Republike Hrvatske, a koji iznos će se uplatiti u državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

4. Na temelju članka članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od

796,79 eura (slovima: sedamstodevedesetšesteurasedamdesetdevetcenti) od čega iznos od 564,07 eura/4.250,00 kn (slovima: pedstošezdesetčetirieurasedamcenti) eura predstavlja trošak toksikološkog vještačenja dok iznos od 232,72 eura (slovima: dvjestotridesetdvaerurasedamdesetdvacenta) predstavlja paušalnu svotu, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

5. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se žalba prihvati te pobijana presuda preinači na način da se optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

6. Protiv te presude žali se i optuženik po branitelju Vinku Gulišiju, odvjetniku iz Splita, zbog odluke o kazni , oduzimanju predmeta, oduzimanju imovinske koristi i odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne kaznena sankcija s kraćim rokom provjeravanja. Ujedno je predloženo da se optuženika i branitelja obavijesti o sjednici drugostupanjskog suda.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

9. O sjednici drugostupanjskog suda uredno su obaviješteni državni odvjetnik, optuženik i branitelj, a na sjednicu je pristupio branitelj optuženika koji je naveo da ostaje kod žalbenih navoda u cijelosti, te je dodao da je u međuvremenu optuženik zaposlen u stalnom radnom odnosu i da je postao otac djeteta.

10. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a žalba optuženika je djelomično osnovana.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i žalbu optuženika zbog odluke o kazni i troškovima postupka

11. Pobijajući presudu zbog odluke o kazni državni odvjetnik navodi da je sud precijenio olakotne okolnosti i da nije u potrebnoj mjeri cijenio jačinu ugrožavanja zaštićenog društvenog dobra, jer se optuženom ŠM stavlja na teret da je kod sebe držao radi daljnje prodaje 707,02 grama droge marihuane i 83,09 grama smole konoplje - hašiš, što je znatna količina droge koja predstavlja opasnost za zdravlje većeg broja ljudi. Predmetno kazneno djelo - neovlaštena proizvodnja i promet drogama - iz čl. 190. st. 2. KZ/11 za zaštitni objekt ima zdravlje ljudi, te je društvena opasnost ovog kaznenog djela iznimna, s njegovim izvršenjem širi se krug ovisnika o drogama, a općepoznato je koje teške posljedice izaziva uživanje droge, ne samo za osobu koja konzumira drogu, već i za njenu obitelj i za širu zajednicu. Takve osobe se odaju vršenju kaznenih djela i drugim oblicima asocijalnog ponašanja, te nisu u stanju biti produktivni članovi društva, pa smatra da je izrečena kazna preblaga.

12. Optuženik nezadovoljan izrečenom kaznenom sankciju navodi da je priznao kazneno djelo te je izrazio žaljenje. Pored iskrenog priznanja ističe da do sada nije osuđivan što ukazuje kako se radilo o ekscesu u njegovom ponašanju koji se više neće ponoviti, a na što ukazuje i činjenica da od 2019. godine nije počinio nijedno novo kazneno djelo. Sukladno navedenom izrečena zatvorska kazna od godine dana je previsoka cijeneći raniju neosuđivanost, priznanje okrivljenika, izostanak štetnih posljedica kao i obzirom na protek vremena. Navodi da je rok provjeravanja od tri godine previsoko odmjeren jer se kazneno djelo dogodilo 2019. godine, pa bi se tako rok provjeravanja produžio na deset godina od počinjenja djela, pri čemu treba ponoviti kako optuženik od tada nije počinio novo kazneno djelo. Usmeno dopunjujući žalbu branitelj optuženika ukazao je na obiteljske prilike optuženika navodeći da je isti u stalnom radnom odnosu i otac djeteta.

13. Međutim, protivno istaknutim suprotstavljenim žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i mjere kazne cijenio sve okolnosti potrebne za proces individualizacije kazne. Pravilno je utvrdio i ispravo vrednovao kao olakotne okolnosti da je optuženik neosuđivana osoba, priznanje kazneno djela kojim je pridonio ekonomičnosti postupka, iskazano kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, činjenicu da se zaposlio, skrbi o djetetu, te protek vremena od počinjenja kaznenog djela do presuđenja do kojeg nije došlo njegovom krivnjom, dok na strani optuženika pravilno nije utvrdio otegotnih okolnosti.

14. Kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11 za koje je optuženik proglašen krivim, izrazito je društveno opasno kako to pravilno u žalbi ističe državni odvjetnik, međutim, cijeneći osobne i obiteljske prilike optuženika te način i okolnosti počinjenog kaznenog djela, konkretne radnje kaznenog djela, količinu i vrstu pronađene droge, nije u pravu državni odvjetnik da inkriminirano postupanje optuženika iziskuje strože kažnjavanje.

15. S druge strane, nije u pravu niti optuženik kada tvrdi da je prestrogo kažnjen, te da su izrečena kazna zatvora i rok provjeravanja previsoko i prestrogo odmjereni. Naime, upravo zbog utvrđenih olakotnih okolnosti na strani optuženika, koje je sve cijenio prvostupanjski sud, uz izostanak otegotnih, izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine je primjerena kazna koja predstavlja zakonski minimum, te je vrijeme provjeravanja u od tri godine adekvatno vrijeme u kojem optuženik treba biti pod kušnjom, a sve u cilju da ne počini novo kazneno djelo.

16. Stoga je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda optuženiku izrečena primjerena kaznena sankcija u vidu uvjetne osude s izrečenom kaznom zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i rokom kušnje od 3 (tri) godine, koja će ostvariti svoju svrhu propisanu člankom 41. KZ/11, radi čega žalba državnog odvjetnika i žalba optuženika zbog odluke o kazni nisu osnovane.

17. Nije u pravu optuženik da je pobijanom presudom obvezan na plaćanje troškova postupka koji su previsoko odmjereni i neprimjereni imovinskim mogućnostima optuženika. Protivno iznesenim prigovorima, prvostupanjski je sud osnovano temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. točke 1. i 6. ZKP, s obzirom na donošenje osuđujuće presude te uzimajući u obzir imovinske prilike optuženika, istog obvezao na plaćanje stvarno nastalih troškova toksikološkog vještačenja i paušalne svote koja je pravilno odmjerena s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka.

18. Zbog navedenog, na temelju odredbe članka 482. ZKP valjalo je žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kazni i žalbu optuženika zbog odluke o kazni i troškovima postupka odbiti kao neosnovane te u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

U odnosu na žalbu optuženika na odluku o oduzimanju imovinske koristi i oduzimanju predmeta

19. Optuženik u žalbi navodi da su pobijanom presudom od njega neutemeljeno oduzeti predmeti kao predmeti počinjenja kaznenog djela i to dva mobitela sa pripadajućim SIM karticama, jer u provedenom postupku nije utvrđeno da se radi o predmetima koji su korišteni za počinjenje kaznenog djela, posebno stoga što se optuženiku ne stavlja na teret niti jedna konkretna prodaja droge. Nadalje, ističe da je od njega oduzet iznos od 1.200,00 kuna kao imovinska korist stečena kaznenim djelom, ali u pobijanoj presudi nije obrazloženo temeljem kojih dokaza je utvrđeno da se radi o novcu koji je ostvaren kaznenim djelom.

20. Osnovani su žalbeni navodi optuženika da u postupku nije utvrđeno da bi iznos od 1.200,00 kuna koji je od optuženika trajno oduzet, bio iznos koji bi optuženik ostvario počinjenjem kaznenog djela za koje je proglašen krivim. Naime, optuženik je proglašen krivim da je neovlašteno nabavio i posjedovao drogu koja je namijenjena daljnjoj prodaji, što je isti i priznao, međutim tijekom dokaznog postupka nisu provedeni dokazi iz kojih bi se nedvojbeno moglo utvrditi da je iznos novca koji je od njega prvo privremeno, a potom pobijanom presudom i trajno oduzet, ostvario počinjenjem kaznenog djela, niti je navedeno opisano u činjeničnom dijelu izreke pobijane presude, koji činjenični supstrat je optuženik priznao. Stoga nisu ostvareni uvjeti iz članka 560. ZKP za oduzimanje navedene imovinske koristi od optuženika. Zbog navedenog valjalo je u tom dijelu prihvatiti žalbu optuženika, pobijanu presudu preinačiti na način da novčani iznos od 1.200,00 kuna koji je od optuženika privremeno oduzet po policijskim službenicima PNUSKOK-a temeljem potvrde serijskog broja [serijski broj] od 02. prosinca 2019. ne predstavlja imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, te odlučiti da se navedeni novčani iznos ima vratiti optuženiku.

21. Jednako tako, s pravom ističe optuženik da dva mobitela sa pripadajućim sim karticama, koji su od njega pobijanom presudom trajno oduzeti, nisu nastali počinjenjem kaznenog djela, niti su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela, jer na takav zaključak ne upućuju rezultati dokaznog postupka, niti je optuženik proglašen krivim da bi prodaje droge dogovarao putem mobitela, pa nema osnova za obligatorno niti fakultativno oduzimanje tih predmeta propisno člankom 79. stavak 1. i 2. KZ/11, pri čemu prvostupanjski sud nije dao osnovane razloge za oduzimanje tih predmeta, već je paušalno, pozivajući se na pogrešnu odredbu članka 79. stavak 6. KZ/11 koja propisuje što može učiniti sud sa oduzetim predmetima ili sredstvima, neosnovano od optuženika oduzeo navedena dva mobitela sa pripadajućim sim karticama. Zbog navedenog, valjalo je i u tom dijelu prihvatiti žalbu optuženika te pobijanu presudu preinačiti na način da se dva mobilna aparata sa pripadajućom sim karticama, precizirani u izreci ove presude, imaju vratiti optuženiku kao vlasniku.

22. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 486. ZKP.

U Zagrebu 25. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević