Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3607/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Martini Radovan, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d. OIB:14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima Iris Šanjug i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-702/2019-56 od 12. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-702/2019-56 od 12. svibnja 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I, II, III, IV i VII izreke.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-702/2019-56 od 12. svibnja 2025.

II Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje o naknadi parničnog troška iz stavka V izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-702/2019-56 od 12. svibnja 2025. do iznosa od 1.831,81 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana, preinačava se rješenje o naknadi parničnog troška iz stavka V izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-702/2019-56 od 12. svibnja 2025. preko iznosa od 1.831,81 eura do iznosa od 1.932,02 eura ili za iznos od 100,21 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama i rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 100,21 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnom odredba čl. 4. st. 3. Ugovora o [broj kredita] od 7. svibnja 2008. kojeg je dana 12. svibnja 2008. ovjerio Javni bilježnik ĐI pod br. OV-10769/08 koja glasi: "Kredit se otplaćuje u 84 (osamdesetčetiri) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 337,80 Chf (tristotridesetsedam švicarskih franaka i 80/100) obračunatih po srednjem tečaju za Chf Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća", kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

1.2. U stavku II izreke iste presude utvrđena je ništetnom odredba čl. 6. st. 1. i 2 navedenog ugovora o kreditu koja glasi: "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta.“

1.3. Tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 360,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od svakog prvog dana u mjesecima od siječnja 2009. do lipnja 2015. pa do isplate, kao u stavku III izreke prvostupanjske presude.

1.4. U u stavku IV izreke prvostupanjske presude tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 5.022,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od svakog prvog dana u mjesecima od srpnja 2008. do lipnja 2015. pa do isplate.

1.5. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.932,02 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2025. do isplate, kao u stavku V izreke prvostupanjske presude.

1.6. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2025. do isplate odbijen je kao u stavku VI izreke presude suda prvog stupnja.

1.7. Odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.815,00 eura kao u stavku VII izreke presude suda prvog stupnja.

2. Rješenjem suda prvog stupnja posl. br. P-702/2019-56 dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska od 16. ožujka 2023. odnosno podneska od 15. svibnja 2024.

3.1. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I, II, III, IV, V i VII izreke te protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga. Predlaže prvostupanjsku presudu u osporenom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku a podredno ju ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3.2. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP. Pravo na obrazloženu sudsku odluku predstavlja temeljno postupovno jamstvo prava na pravično suđenje jer ono strankama pokazuje da je njihov predmet zaista ispitan. Ipak, to pravo nije apsolutno i ne može se tumačiti na način da zahtijeva detaljan odgovor na svaku tvrdnju stranke u postupku pa odgovor na pitanje jesu li razlozi koje su sudovi dali za donošenje odluke dostatni i relevantni ovisi o okolnostima svakog pojedinačnog slučaja, navodima stranaka te pravnoj naravi postupka i odluke koji su posrijedi. U predmetnom je slučaju presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.

4.3. U sadržaju svoje žalbe tuženik ističe navodnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP pri čemu gubi iz vida da iz odredbe čl. 338. st. 4. ZPP ne proizlazi obveza suda da obrazlaže razloge neprihvaćanja dokaznih prijedloga stranaka jer je sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud ovlašten i dužan ispitati i ocijeniti dokaznu snagu predloženih dokaza. Obzirom da su u prvostupanjskoj presudi sumarno izloženi zahtjevi stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokazi koje su predložile a posebno je navedeno i obrazloženo koje je od tih činjenica sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio kao i koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, nije ostvarena povreda odredbe čl. 338. st. 4. ZPP.

4.4. Kada se pozvao na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, tuženik je u žalbi naveo kako je ta povreda ostvarena time što je sud prvog stupnja odbio prijedlog i prigovore tuženika na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka. Ovi navodi tuženika svojim sadržajem ne ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka (čl. 354. ZPP) već se odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP). U predmetnom je postupku sud prvog stupnja pravilnom primjenom čl. 220. st. 2., čl. 250., čl. 259. i čl. 260. ZPP utvrdio tražbinu tužitelja za vraćanje od tuženika stečenog bez osnove po ništetnim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo, računovodstvo i financije Ručević vještačenja d.o.o. Povodom primjedaba tuženika vještak se pisano očitovao 21. veljače 2025. Potom su tuženikovi prigovori raspravljeni i otklonjeni na ročištu za glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom od 3. ožujka 2025. što tuženikovo pozivanje na povredu prava na raspravljanje iz čl. 354. st. 2. toč. 6 ZPP čini bespredmetnim. Raspravljanje i otklanjanje tuženikovih prigovora na vještvo isključuje potrebu za obnovom vještačenja ili za traženje mišljenja drugih vještaka tako da nema uvjeta za primjenu čl. 261. st. 2. i 3. ZPP te se žalbeno osporavanje pravilnosti navedenog činjeničnog utvrđenja ukazuje neosnovanim.

5.1. Nema mjesta prigovoru o propustu izračuna tzv negativnih tečajnih razlika jer je presudi proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. zaključeno kako sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj Chf bio niži od tečaja Chf na dan isplate u slučaju kada tuženi samo općenito, kao u tom slučaju (a istovjetno i u predmetu br. Rev-1277/2022) stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u Chf. U istoj presudi br. Rev-549/2023 Vrhovni je sud Republike Hrvatske dao odgovor koji glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o Chf valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – Chf bio manji od tečaja HRK – Chf na dan isplate kredita." Stoga tuženikov prigovor kojim osporava visinu tražbine s tvrdnjom da tužitelj nema pravo na isplatu dijela otplaćenog kredita kada je tečaj Chf za njega bio povoljniji nije osnovan.

5.2. Odlukama iz stavka I i II izreke presude suda prvog stupnja utvrđene su ništetnima odredbe čl. 4. st. 3. i čl. 6. st. 1. i 2. Ugovora o [broj kredita] od 7. svibnja 2008. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora o valutnoj klauzuli u Chf i o promjenjivosti kamatne stope prema odluci tuženika, pri čemu je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 96. st. 1 i 2, čl. 97. alineja 11 i čl. 102. st. 1 ovdje mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, dalje: ZZP/07) u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO) zaključujući da su ništetne odredbe tog ugovora o valutnoj klauzuli u Chf i kojom je ugovorena promjenjivost kamate jednostranom odlukom tuženika kao kreditora, na temelju pravilnog zaključka da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo a one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

5.3. Navedene odredbe čl. 102. st. 1 u vezi čl. 96. st. 1. i 2. i čl. 97. alineja 11 ZZP/07 i čl. 3., čl. 4. i čl. 12. ZOO bile su važeće u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i kao takve su obvezivale tuženika. Kao što je prvostupanjski sud naveo, prema čl. 96. st. 2. ZZP/07 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, kao što je ovdje slučaj.

6. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u odnosu na koju je odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope a da se prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora potrošače nije u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

7. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su navedene odredbe predmetnog ugovora između stranaka o valutnoj klauzuli u Chf i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka te narušile načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbama koje su bile sastavni dio ugovora unaprijed sastavljenog od tuženika te se o njima nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj označenih ugovornih odredbi a tim odredbama je nametnuta obveza koju tužitelj objektivno nije mogao sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja Ugovora o kreditu. U tom se smislu u žalbi neosnovano upire na nedopuštenost ocjene tih odredbi po čl. 99. ZZP/07.

8.1. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenice odlučne za odgovarajuću primjenu čl. 102. st. 1 u vezi čl. 96. st. 2. i čl. 97. alineja 11 ZZP/07 i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. ZOO. Odredbom čl. 502.c ZPP propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kao što je učinila i tužitelj i u ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. U tom se smislu otklanjaju neosnovani žalbeni navodi tuženika, koji nije dokazao suprotno (čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP).

8.2. Iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja vidljivo je da je tuženik na ročištu od 13. studenog 2024. odustao od dokaznog prijedloga da se sasluša Javni bilježnik ĐI i svjedoci SIN i OI. Prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 220. st. 2. ZPP nije prihvatio dokazni prijedlog za saslušanje javnobilježničke prisjednice II kojoj je djelokrug rada u obavljanju javnobilježničkih poslova pri solemnizaciji već sastavljenog ugovora određen odredbama čl. 57., čl. 58. i čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22) tako da nije mogla sudjelovati u pregovaranju o ponudi kredita tužitelju pa tako ni imati saznanja o činjenicama navodnog davanja potrebnih obavijesti tužitelju u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora. Navedeno ne proizlazi ni iz iskaza svjedokinje ČI s ročišta od 13. studenog 2024. Budući da tuženik ne dokazuje da su tužitelju u predugovornoj fazi dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci banke te da je, unatoč punoj obaviještenosti tužitelj svejedno pristao na sklapanje ugovora sa takvim odredbama, nema mjesta zaključku o prekoračenju okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

8.3. Stoga je prvostupanjski sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP utvrdio odlučnu činjenicu da se predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu u Chf i jednostrano promjenjivu kamatnu stopu nije pojedinačno pregovaralo te da su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika i kao takve nepoštene u smislu čl. 96. st. 2. ZZP/07, kao što je utvrđeno i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na koju se tužitelj osnovano pozvao.

9. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO). Obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

10.1. Kada je odlučivao o visini tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja je tuženikovu obvezu vraćanja stečenog bez osnove utvrdio primjenom čl. 250. ZPP temeljem rezultata nalaza i mišljenja financijskog vještaka. U ovom sporu, predmet kojeg je zahtjev tužitelja kao potrošača za povrat uplata koje su u smislu čl. 1111. ZOO bez osnove prešle u tuženikovu imovinu na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i o kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika, tuženik neosnovano upire na to da je vještačenje trebalo usmjeriti na izračun primjenom promjenjive kamatne stope u odnosu na kunske kredite.

10.2. Po pitanju osporavanja pravilnosti odluke suda prvog stupnja kojom je odbijen prigovor zastare u odnosu na zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove temeljem ništetnih odredbi predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli u Chf i o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi valja poći od odredbe čl. 215. st. 1. ZOO po kojoj zastara počinje teći prvog dana od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Odluka iz stavka III izreke presude prvostupanjskog suda u skladu je sa stavom zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike od 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/22-2) u kojem je zaključeno da se u predmetnom slučaju, u kojem je zastara ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti povodom individualnih parnica potrošača koji se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

10.3. Obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je temeljem presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/2013 u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila 13. lipnja 2014., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužba s predmetnim tužbenim zahtjevom podnesena putem pošte preporučenom pošiljkom dana 12. lipnja 2019. (omotnica s lista 38 spisa u vezi čl. 113. st. 2. ZPP) nije u zastari jer petogodišnji zastarni rok nastupa kasnije, 13. lipnja 2019. dok je zastara za tražbinu s osnove ništetnosti odredaba ugovora o valutnoj klauzuli u Chf nastupila 14. lipnja 2023. jer je u tom dijelu presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, temeljem presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017, pravomoćna 14. lipnja 2018. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, potraživanje tužitelja nije zastarjelo, kako je to pravilno ocijenio i sud prvog stupnja.

11. Pravilno je stoga prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora o kreditu i obvezao tuženika da isplati tužitelju iznose od 360,41 eura i od 5.022,16 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana primitka pojedinih iznosa do isplate (čl. 1115. ZOO).

12. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude jer nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP a na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude ne utječe žalbeno pozivanje na po tuženiku izdvojene dijelove pojedinih sudskih odluka u drugim neusporedivim predmetnima tako da tuženik svojim žalbenim navodima nije osnovano osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

13. U stavku I izreke ovog rješenja je primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP odbijena kao neosnovana žalba tuženika protiv rješenja posl. br. P-702/2019-56, koja je odluka u skladu sa zaključkom o dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u Chf nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su IV-162/2021) od 26. studenog 2021.

14.1. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud pri odlučivanju o naknadi parničnog troška pravilno primijenio mjerodavne odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa). Ne radi se o retroaktivnoj primjeni prava iz Tarife kao što se u žalbi neosnovano tvrdi jer odredba tbr. 48. st. 2. Tarife jasno propisuje da sud primjenjuje onu Tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

14.2. Obzirom na odredbe Zakona o izmjenama zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 51/23, dalje ZID ZSP) koje su u primjeni od 20. svibnja 2023. a kojim je zakonom izmijenjena odredba čl. 11. st. 1. toč. 20 tako da se od plaćanja pristojbi oslobađaju tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, osnovano tuženik u žalbi tvrdi da tužitelj nije u obvezi platiti pristojbu na presudu od 12. svibnja 2025. u iznosu od 100,21 eura te da mu tuženik nije dužan naknaditi i taj nepostojeći trošak, posebice stoga što se u stanju spisa predmeta suda prvog stupnja ne nalazi dokaz da je taj iznos tužitelj uopće platio.

14.3. Slijedom navedenog i primjenom čl. 380. toč. 2 i 3 ZPP valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi odluku o naknadi parničnih troškova iz stavka V izreke prvostupanjske presude do iznosa od 1.831,81 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao u stavku II izreke ovog rješenja a u iznosu od 100,21 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama ju preinačiti i taj zahtjev odbiti, kao u stavku III izreke ovog rješenja.

15. U stavku IV izreke odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe s kojom je uspio u razmjerno neznatnom dijelu sporednog traženja, primjenom čl. 166. st. 1 u vezi čl. 154. st. 5. ZPP

U Zagrebu 25. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej