REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5054/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Opće županijske bolnice Požega, Osječka 107, Požega, OIB 40589450667, koju zastupa punomoćnik Ivan Bošković, odvjetnik u Požegi, uz sudjelovanje umješača Opće županijske bolnice Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, Pakrac, koje zastupa zakonska zastupnica GG, dipl.iur., radi isplate dijela plaće, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-67/2025-2 od 6. ožujka 2025., ispravljena rješenjem istog suda broj Gž R-67/2025-3 od 20. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Požegi broj Pr-149/2020-49 od 16. siječnja 2025., u sjednici održanoj 25. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužene za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužene za dopuštenje revizije u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-67/2025-2 od 6. ožujka 2025., ispravljena rješenjem istog suda broj Gž R-67/2025-3 od 20. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Požegi broj Pr- 149/2020-49 od 16. siječnja 2025.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužene nije osnovan i nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tužena u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, te da se pozvala na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Tužena postavlja u prijedlogu sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li tužiteljičina obveza, trenutkom podnošenja stupnjevite tužbe sukladno odredbi članak 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku, dostava dokazne građe da je prethodno zatražena dokumentacija koja je bila potrebna za podnošenje specificiranog tužbenog zahtjeva, kao i dokaz da je tuženica takav zahtjev odbila, nužna pretpostavka za daljnje odlučivanje o podnesenoj tužbi?
2. Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, dovodi li izostanak takvog postupanja tužiteljice do toga da nisu ispunjenje sve zakonske pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe, a zbog čega je tužiteljicu trebalo pozvati na postavljanje točno određenog tužbenog zahtjeva pod prijetnjom odbacivanja tužbe uslijed izostanaka takvog postupanja?
3. Predstavlja li podnesak tužiteljice kojim tužiteljica „uređuje“ tužbeni zahtjev, potražujući novčane iznose po osnovi odrađenog, a navodno neplaćenog prekovremenog rada, iako u tužbi i tijekom prethodnog postupka nije iznesena tvrdnja o postojanju novčane tražbine po toj osnovi, objektivnu preinaku tužbe sukladno odredbi članka 191. Zakona o parničnom postupku, a što dovodi do zaključka kako je u procesnom smislu riječ o novoj tužbi na koju se imaju primijeniti istaknuti prigovori u pogledu zastare tražbine po preinačenoj tužbi?
4. Predstavlja li preinaku tužbe isticanje tužbenog zahtjeva na isplatu s osnove neplaćenog prekovremenog rada, iako u povijesnom dijelu tužbe – uključujući sve navode tužiteljice tijekom postupka – nije iznesena tvrdnja tužiteljice o neplaćenom prekovremenom radu, već isključivo tvrdnja o neplaćenim dodatcima na posebne uvjete rada na odrađeni prekovremeni rad?
5. Predstavlja li prekoračenje tužbenog zahtjeva odluka suda o zahtjevu za isplatu tužiteljice, iako izostaje činjenična tvrdnja tužiteljice tijekom postupka o postojanju novčane tražbine prema tuženiku po osnovi po kojoj je zatražena isplata?“.
6. Predmet ovog spora, prema konačno postavljenom zahtjevu tužiteljice, a koji je prethodno postavljen osnovom odredbe čl. 186.b ZPP, obzirom da tužiteljica nije raspolagala s potrebnom dokumentacijom tuženika o isplatama i obračunu plaće, je njezin zahtjev da se tuženiku naloži isplatiti iznos od 1.720,05 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koja novčana tražbina se odnosi na isplatu razlike u plaći za razdoblje od travnja 2015. do prosinca 2017., a koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete i posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i to za sve efektivno odrađene sate prekovremenog rada, te razliku naknade plaće tijekom godišnjeg odmora i bolovanja, sve utemeljeno na odredbama čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) i čl. 57. Kolektivnog ugovora zdravstva („Narodne novine“ broj: 143/13- dalje: KU/13).
7. S obzirom na navedeno od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod ovog spora. Naime, u ovoj fazi postupka bespredmetno je problematizirati pitanje tužiteljičine obveze dostavljanja dokaza da joj tužena odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. Nadalje iz provedenog postupka proizlazi da je tužiteljica već tužbom potraživala isplatu naknade za prekovremeni rad te stoga niti 3., 4. i 5. pitanje također nije važno za odluku u ovom sporu.
7.1. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tužena u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.
9. Tužena se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: Konvencija), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
9.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženoj bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužena nije imala pravično suđenje, te je revizija u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 25. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
